- 1 -              Rev 2378/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2378/2017-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB ..., iz K., ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB ..., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-412/2016-2 od 2. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-337/15-38 od 28. listopada 2015., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-412/2016-2 od 2. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-337/15-38 od 28. listopada 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu se isplati 12.263,50 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na ime osigurnine i bolničke dnevnice s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 8.665,00 kn (točka II).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbaciti istu kao nedopuštenu podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Revident je u reviziji naznačio sljedeće pravno pitanje:

 

"Koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se vožnja motociklom smatrala sudjelovanjem na motociklističkom natjecanju?"

 

Obrazlažući razloge važnosti revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-917/12-2 od 8. prosinca 2015. donesenu povodom prometne nezgode od 15. srpnja 2007. (kao i u pobijanoj presudi) u kojoj isti tužitelj potražuje naknadu po polici životnog osiguranja i dodatnog osiguranja od nezgode od osiguravajućeg društva M. o. U toj odluci sud je ocijenio da je vožnja u kojoj je tužitelj nastradao bila rekreativna/revijalna vožnja koja nije bila natjecateljskog karaktera.

 

Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio 15. srpnja 2007. u mjestu K. u Bosni i Hercegovini, kada je pao s motocikla i zadobio teške ozljede.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski su sudovi utvrdili da je čl. 15. st. 1. toč. 1.2. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz životno osiguranje (dalje: Posebni uvjeti), a koji su sastavni dio police osiguranja tuženika, ugovoreno da osiguranjem nisu obuhvaćene nezgode nastale prilikom sudjelovanja na motociklističkim natjecanjima, uključujući probne vožnje i relije te vožnje na pripadajućim treninzima. Uz utvrđenja da je predmetna vožnja održana nakon završene službene utrke, da su u istoj sudjelovali natjecatelji, dio publike i dio rekreativaca, da se takva vožnja odvija uvijek nakon službene utrke, da je ista imala start, cilj i pobjednika, da su istu svjedoci i sudionici označili kao revijalnu/rekreativnu vožnju, nižestupanjski su sudovi zaključili da je predmetna vožnja imala sve elemente motociklističkog natjecanja.

 

Stoga su, ocijenivši da je predmetna nezgoda nastala kao posljedica sudjelovanja na motociklističkom natjecanju čime je prema čl. 15. st. 1. toč. 1.2. Posebnih uvjeta isključena odgovornost osiguratelja, odbili tužbeni zahtjev.

 

U odluci na koju se revident pozvao kao razlog važnosti, nižestupanjski sudovi su predmetnu vožnju, jer radi se istom štetnom događaju (saslušani su isti svjedoci čiji iskazi nisu proturječni), uz utvrđenje da je konkretna vožnja održana nakon završenog službenog natjecanja, da su u istoj sudjelovale i osobe koje nisu bile sudionici utrke, da nije bila nadgledana od strane sudaca, ocijenili kao rekreativnu/revijalnu vožnju koja nije bila natjecateljskog karaktera. Stoga su ocijenili da se ne radi o vožnji iz čl. 10. Općih uvjeta osiguratelja koja bi predstavljala trening ili javno športsko natjecanje zbog čega bi bio isključen rizik osiguratelja te je tuženik odgovoran za nastalu štetu.

 

Znači i u pobijanoj odluci i odluci koju revident prilaže kao razlog važnosti sudovi su utvrdili da je konkretna vožnja održana nakon završenog službenog natjecanja, da su u istoj sudjelovale i osobe koje nisu bili natjecatelji jer su se u vožnju uključili rekreativci i dio publike. Međutim u pobijanoj odluci sud je utvrdio da je sporna vožnja imala sve elemente motorističkog natjecanja jer je imala start, cilj i pobjednika, dok je u odluci na koju se pozvao revident sud zaključio da predmetna vožnja nije bila nadgledana od strane sudaca i da se radi o rekreativnoj/revijalnoj vožnji koja nije bila natjecateljskog karaktera.

 

Proizlazi da u pobijanoj odluci sud zaključak da je konkretna vožnja imala sve elemente motociklističkog natjecanja temelji na utvrđenju da je vožnja imala start, cilj i pobjednika.

 

Ovaj sud ne može prihvatiti takvo izraženo shvaćanje i to u situaciji kada je Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gžn-917/12 od 8. prosinca 2015. koja se odnosi na isti događaj, na temelju gotovo identičnih činjeničnih utvrđenja istu vožnju ocijenio kao vožnju koja nije imala natjecateljski karakter.

 

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud navodi što nije od presudnog značaja da bi vožnja bila motociklističko natjecanje, a revident naznačenim pitanjem preispituje što je od presudnog značaja da se konkretna vožnja smatra motociklističkom i isključi odgovornost osiguratelja iz čl. 15. st. 1. toč. 1.2. Posebnih uvjeta.

 

Slijedom navedenog, odgovarajući na postavljeno materijalnopravno pitanje, valja zaključiti kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno stoga je valjalo odluke nižestupanjskih sudova ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Budući da nije isključen rizik osiguratelja ako se vozi revijalna/rekreativna vožnja koja nema natjecateljski karakter za razliku od sudjelovanja na motociklističkom natjecanju,  nižestupanjski sudovi, u nastavku postupka, moraju razlučiti koja vožnja se smatra sudjelovanjem na motociklističkom natjecanju i razlog je za isključenje odgovornosti osiguratelja, a koja vožnja je rekreativna/revijalna i nema natjecateljski karakter te nije razlog za isključenje odgovornosti tuženika.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.