- 1 -

                                  Broj: Jž-311/2020

 

                                     

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog C. F. B., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: 13. Pp J-20/2020 od 29. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, za koji je okrivljeni C. F. B. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 23.000,00 (dvadesettritisuće) kuna, u koju se na temelju čl. 40. PZ-a uračunava uhićenje okrivljenika od 29. siječnja 2020. u 7,00 sati do 29. siječnja 2020. u 14,20 sati kao 300,00 (tristo) kuna, tako da okrivljeniku preostaje 22.700,00 (dvadesetdvijetisućesedamsto) kuna novčane kazne.

 

II.              Novčanu kaznu je okrivljeni C. F. B. dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku, računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni C. F. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna uz primjenu čl. 37. PZ-a, u iznosu od 3.300,00 kuna za potpomognutog državljanina treće zemlje, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato oduzimanje slobode kao 300,00 kuna pa mu je ostalo za platiti 3.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik odmah plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

Istom presudom je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Imotski je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da presudu pobija zbog odluke o kazni, ističući da je prvostupanjski sud neosnovano prilikom izricanja novčane kazne okrivljeniku, primijenio odredbe o ublažavanju novčane kazne iako za to nisu ostvareni zakonski uvjeti, a zakonom je propisana novčana kazna za predmetni prekršaj u iznosu od 23.000,00 kn za potpomognutog stranca, kako je to predloženo u optužnom prijedlogu te je sukladno čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, okrivljeniku trebao izreći i kumulativno kaznu zatvora. Slijedom iznesenog, ističe da se izrečenom kaznom ne postiže svrha kažnjavanja pa predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. toč. 5. PZ-a, jer je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu te je nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne.

 

Prvenstveno, treba navesti da je čl. 225. st. 3. Zakona o strancima propisano da će se kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje kazniti fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.

 

Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.

 

Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

 

Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okrivljeniku. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu za potpomognutog državljana treće zemlje (3.300,00 kn), ispod posebnim zakonom propisane unaprijed utvrđene novčane kazne za tu vrstu prekršaja (23.000,00 kn), smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika kao što su priznanje, dotadašnje nekažnjavanje zbog istovrsnih prekršaja, dok otegotne okolnosti sud nije utvrdio.

 

Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnost“ za izricanje blaže kazne od propisane, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno utvrđenom iznosu od 23.000,00 kuna za svakog potpomognutog stranca, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, okrivljeniku je dana pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti, odnosno, primitka ove presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, kako je to navedeno u toč. II izreke ove presude.

 

U odnosu na navod žalbe kojima se ukazuje na obvezu prvostupanjskog suda da uz novčanu kaznu okrivljeniku mora izreći i kaznu zatvora sukladno čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, valja istaknuti da je odredbom čl. 31. st 3. PZ-a propisano da se kazna zatvora može izreći samo kao stroža kazna, a čl. 31. st. 1. istog Zakona, propisano je alternativno kažnjavanje počinitelja novčanom kaznom ili kaznom zatvora. Slijedom iznesenih zakonskih odredbi, počinitelju prekršaja se ne može izreći kumulativno i zatvorska i novčana kazna, kako to predlaže tužitelj.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.       

 

U Zagrebu, 15. prosinca 2020.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.