- 1 -              Rev 924/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 924/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. (OIB:...) iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. c. ... (OIB:...) Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1883/19-3 od 17. prosinca 2019., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1972/12-26 od 3. rujna 2014., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1883/19-3 od 17. prosinca 2019., kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1883/19-3 od 17. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1972/12-26 od 3. rujna 2014. u točki I. izreke, kao neosnovana.

 

Odbacuje se revizija tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1883/19-3 od 17. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1972/12-26 od 3. rujna 2014. u točki II., III. i IV. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na tužiteljicu, kao nedopuštena.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju u iznosu 4.390,00 kuna, odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade neisplaćenih plaća u iznosu od 218.155,34 kuna sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim je traženo da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2011. i da tužiteljici radni odnos nije prestao te u dijelu kojim je traženo vraćanje na rad (točka I. izreke). Ujedno je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere vraćanjem na rad i isplatom naknade plaće (točka II. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 11.250,00 kn (točka III. izreke). Nadalje je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (točka IV. Izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke). Nadalje je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka i postupka povodom revizije, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu i reviziju (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložila je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora u iznosu 4.390,00 kuna.

 

Revizija protiv drugostupanjske presude nije osnovana.

 

Revizija protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, o prestanku radnog odnosa i vraćanju na rad, nije osnovana, dok u preostalom dijelu kojim je odlučeno o privremenoj mjeri i troškovima parničnog postupka, nije dopuštena.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP navodeći da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud nije savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze na temelju kojih tužiteljica izvodi osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se u reviziji ukazuje.

 

Slijedom navedenog neosnovani su navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP.

 

Nadalje tužiteljica u reviziji navodi da drugostupanjski sud nije ocijenio sve odlučne žalbene navode, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Navodi kojima revidentica dovodi u pitanje činjenična utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o nepravovremenoj tužbi te istu odbacili, a posljedično tome odbili i zahtjev za isplatu naknade plaće, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima tužiteljica iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ovaj sud u okvirima revizijskog razloga bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako se to u reviziji ukazuje.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je pravovremenost tužbe, a posljedično tome i osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2011., otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga,

 

- da je tužiteljica odbila osobno primiti navedenu odluku,

 

- da je tuženik čl. 67. Pravilnika o radu od 14. srpnja 2010. imao propisana pravila o dostavi,

 

- da odluka o otkazu stavljena na oglasnu ploču tuženika 6. rujna 2011.,

 

- da je dostava odluke o otkazu tužiteljici izvršena 14. rujna 2011.,

 

- da je tužiteljica sudsku zaštitu zbog odluke o otkazu zatražila podnošenjem tužbe 6. lipnja 2012.

 

Prvostupanjski sud odbacuje tužbu kojim tužiteljica traži utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, ocijenivši da je ista nepravovremena. On svoju ocjenu temelji na utvrđenju da je tužiteljica odbila osobno primiti odluku o otkazu te je stoga, pozivom na odredbe čl. 128. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), pravilno tuženik istu dostavio putem svoje oglasne ploče sukladno odredbi čl. 67. Pravilnika o radu. Slijedom navedenog, zaključio je da je dostava izvršena 14. rujna 2011., a kako je tužba podnesena 6. lipnja 2012., sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZR istu je ocijenio nepravovremenom te ju je odbacio pozivom na odredbu čl. 282. st. 1. ZPP. Posljedično navedenom, budući je radni odnos zakonito prestao, ocijenio je i neosnovanim tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata naknade plaće. Nadalje je odbio i prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere jer je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za istu iz razloga što tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu odredbe čl. 298. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 85/05 i 67/08).

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude i rješenja u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 128. ZR, iz razloga što revidentica smatra da tuženik pri dostavi osporene odluke o otkazu trebalo primijeniti odredbu čl. 143. ZPP, a ne odredbu čl. 67. Pravilnika o radu tuženika od 14. srpnja 2010.

 

Prema odredbi čl. 128. ZR na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl. 129. ZR, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

 

Odredbom čl. 67. Pravilnika o radu od 14. srpnja 2010. propisana su pravila o dostavi na način da ukoliko se dostava ne može obaviti ni na koji prethodno navedeni način ili radnik odbije podići, odnosno potpisati primitak pismena, pismeno se stavlja na oglasnu ploču kata ili organizacijske jedinice u kojoj radi. Protekom roka od osam dana kada je pismeno stavljeno na oglasnu ploču, smatrat će se da je dostava izvršena.

 

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a poglavito utvrđenja da je tuženik Pravilnikom o radu imao propisana pravila o dostavi te slijedom navedenih odredbi koje na jasan način propisuju način i pravila dostave, prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 128. ZR kada su zaključili da pri dostavi osporene odluke nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 143. ZPP jer je pravila dostave poslodavac uredio Pravilnikom o radu te je stoga pravilno izvršio dostavu osporene odluke sukladno čl. 67. Pravilnika o radu.

 

Shodno tome pravilno su odbacili tužbu u dijelu kojim je traženo da se odluka o otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao, ocijenivši tužbu nepravovremenom. Posljedično navedenom pravilno su odbili tužbeni zahtjev za naknadu plaće ocijenivši ga neosnovanim pozivom na odredbu čl. 87. st. 3. ZR, budući je tužiteljici radni odnos prestao odlukom o otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2011. pa do prekida rada nije došlo krivnjom tuženika.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena revizija protiv presude i rješenja u dijelu kojim je odlučeno o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, o prestanku radnog odnosa i vraćanju na rad, valjalo je na temelju odredbe čl. 393., a u svezi čl. 400 st. 3. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na preostali dio revizije protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o privremenoj mjeri valja naglasiti da prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13., 93/14. i 55/16.) u ovršnom postupku, dopuštena je revizija samo iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužiteljica u podnesenoj reviziji na citirano drugostupanjsko rješenje o privremenoj mjeri nije postavila ni jedno pravno pitanje, nego je podnesena revizija napisana kao redovna reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Prema tome, kako revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, a revizija nema ni potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP, reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na reviziju na odluku o troškovima parničnog postupka ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

 

Budući da nije dopuštena revizija u odnosu na odluku o troškovima postupka, to je reviziju tužiteljice i u tom dijelu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.