- 1 -              Revd 3360/2020-2

Broj: Revd 3360/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika L. d.d., OIB ..., K., ..., kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., ..., radi isplate iznosa od 1.609.359,30 kn, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5018/2017-3 od 4. svibnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2652/2013-44 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5018/2017-3 od 4. svibnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2652/2013-44 od 10. ožujka 2017.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna.

Prvo postavljeno pitanje odnosi se na tumačenje pojma „zauzetim metrima kvadratnim“ u smislu čl. 8. st. 1. Uredbe o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 12/11 i 145/12 ), u odnosu na tumačenje kojeg pojma ne navodi razloge važnosti, ističući da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije donio odluku u kojoj bi razmatrao navedenom pravno pitanje, dok je kao razlog važnosti za drugo pitanje, koje se odnosi na  osnovanost odbijanja prigovora prijeboja (o kojima se vode drugi postupci) bez izvršenog uvida u spis predmeta tih drugih postupaka koji se vode u svezi s tražbinom koja je stavljena u prijeboj, i uvida u dokumentaciju koja se nalazi tim spisima, kojima se dokazuje postojanje tražbine koju je stavio u prijeboj, naveo odluke Europskog suda za ljudska prava: predmet Perić protiv Hrvatske, zahtjev broj 34499/06, presuda od 27. ožujka 2008., predmet LB INTERFINANZ AG. protiv Hrvatske, zahtjev broj 29549/04, presuda od 27. ožujka 2008.

Revizijski sud je utvrdio da prvo postavljeno pravno pitanje  nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer u odnosu na isto nisu izneseni razlozi njegove važnosti, a niti tuženik tvrdi da bi o navedenom pravnom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, ili drugačija praksa revizijskog suda, te se u biti to pitanje svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Drugo postavljeno pitanje, po ocjeni ovog suda, također nije važno jer ni u odnosu na to pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer se navedene odluke Europskog suda odnose na načelo „jednakosti oružja“ i mogućnost obiju strana da izlože činjenice i da ih potkrijepe svim dokazima, a prema kojem načelu niti jedna od stranaka ne smije biti stavljena u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu.

Osim toga nižestupanjski sudovi, prema tvrdnji tuženika i postavljenim pitanjem, nisu izvršili uvid u spise predmeta koji se vode pred Trgovačkim sudom na koje je ukazivao tuženik, no taj prigovor nižestupanjski sudovi su odbili iz razloga što tuženik nije naznačio koje činjenice je trebalo dokazati uvidom u pojedini parnični spis, pa su primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) tuženikov prigovor prijeboja odbili, kao neosnovan iz razloga što tuženik na okolnost osnovanosti i visine istaknutog prigovora prijeboja nije predložio dokaze, već je samo predložio priklapanje navedenih spisa koji se vode pred istim sudom bez navođenja što se i na temelju čega dokazuje uvidom u te spise, a sud niti tužitelj nisu dužni istraživati što je tuženik želio dokazati uvidom u druge parnične spise, odnosno što nije dokazao postojanje tražbine stavljene u prijeboj tražbini tužitelja.

Kako navedena pitanja, koje je tuženik postavio ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2020.