- 1 -              Rev 2964/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2964/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB ..., iz N. J., ..., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u V., protiv tuženika F. M., OIB ..., vlasnika obrta M. p. Đ., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1421/2017-2 od 19. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu poslovni broj Pn-167/16-26 od 28. lipnja 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1421/2017-2 od 19. rujna 2017. te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 10.252,44 eura protuvrijednosti u kunama s pripadajućim kamatama, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 27.207,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revident je u reviziji naznačio sljedeće postupovnopravno pitanje:

 

"Je li žalbeni sud ovlašten bez provođenja rasprave neposredno izvedene dokaze, konkretno pisani nalaz i mišljenje vještaka i usmeno očitavanje vještaka na ročištu, ocijeniti drugačije nego što ih je ocijenio prvostupanjski sud?"

 

Obrazlažući razloge važnosti revident se pozvao na odluke ovog suda broj Rev-586/01 od 21. lipnja 2001. i Rev-x-369/12 od 30. svibnja 2012.

 

Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete do koje je došlo za vrijeme prijevoza stakla koja je tuženik, kao prijevoznik, preuzeo u Njemačkoj i dostavio tužitelju u Hrvatsku, a koja stakla su razbijena tijekom prijevoza.

 

Prvostupanjski je sud, uz utvrđenje da je nesporno da su tijekom prijevoza sva stakla razbijena te da je za štetu odgovoran tuženik prihvatio tužbeni zahtjev. Visinu štete prvostupanjski je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka zaključivši da iz istog proizlazi da cijene uglavnom odgovaraju zamjenskim staklima ili polovnim originalnim staklima te je prihvatljiva ukupna cijena navedena u računu od 10.252,44 eura protuvrijednosti u kunama.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da nije dovoljna paušalna tvrdnja vještaka da su cijene stakla u granicama koje su na tržištu uobičajene i očekivane te da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da nije moguće dati točnu i egzaktnu ocjenu visine cijene stakla. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj sukladno čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 221.a ZPP nije dokazao visinu pretrpljene štete te je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev.

 

Revident naznačenim pitanjem pravilno ukazuje da drugostupanjski sud nije mogao bez da provede raspravu ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka tako da iz istog izvuče oprečan zaključak od onog prvostupanjskog suda.

 

Naime prvostupanjski sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je visina štete 10.252,44 eura protuvrijednosti u kunama, dok je drugostupanjski sud iz istog nalaza i mišljenja utvrdio da vještak nije dao točnu visinu cijene stakla slijedom čega tužitelj nije dokazao visinu pretrpljene štete te je odbio tužbeni zahtjev, kako navodi uz primjenu ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, što ovdje nije slučaj. U pobijanoj presudi drugostupanjski je sud utvrdio drugačije činjenično stanje od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a bitna činjenica, visina pretrpljene štete, je među strankama sporna.

 

Čak niti odredba čl. 373.a ZPP ne daje drugostupanjskom sudu ovlaštenje da, u situaciji kada je sud prvog stupnja nalaz i mišljenje vještaka ocijenio vjerodostojnim te zaključio da iz istog proizlazi visina pretrpljene štete, drugostupanjski sud nije mogao ne prihvatiti takvu ocjenu prvostupanjskog suda bez da je sam (neposredno) saslušao vještaka (tako u Revr-1076/15, Rev-542/2018 i Revx-214/2018).

 

Stoga odgovarajući na postavljeno postupovnopravno pitanje, valja zaključiti da je, postupajući protivno, drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373. toč. 3. ZPP koje su utjecale na odluku u sporu.

 

Slijedom iznesenog valjalo je sukladno čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu da otkloni navedeni nedostatak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.