1              Broj: Gž-506/2017-3  

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Krešimira Biljan, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Željka Marin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V. F., OIB:…, M. S. iz N.  N. S., OIB: …, Ž. S. iz D. S., OIB:…, G. S. iz V. F., OIB:…, M. S. iz V. F., OIB:…, M. S. iz V. F., OIB:… i K. S. iz V. F., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku I. E., odvjetniku iz V., protiv tuženika G. H. d.d. Z., OIB:…, zastupan po OD M. & L. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pn-210/2015. od 5. lipnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe stranaka osnovanim, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj: Pn-210/2015 od 5. lipnja 2017. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali drugom sucu.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pn-210/2015. od 5. lipnja 2017.  naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima i to S. S. na ime naknade neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (oca) pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 23.200,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 6. listopada 2014. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 4.680,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2017. do isplate, zatim tužiteljima M. S., Ž. S. i G. S. svakome na ime naknade neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe (oca) naknadu u iznosu od 23.200,00 kuna i na ime imovinske štete iznos od 2.200,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva ovih tužitelja odbijen.

Tužbeni zahtjev tužiteljica M. S., M. S. i K. S. odbijen je u cijelosti.

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima S. S., M. S., Ž. S. i G. S. naknadi parnični trošak u iznosu od 28.935,36 kuna.

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da je sud pogrešno ocijenio da postoji doprinos njihovog prednika nastanku štetnog događaja, a posebno da je pogrešno odbio zahtjev tužiteljica, unuka bez obrazloženja što je u njihovom slučaju bila trajna životna zajednica. Predložili su da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen žalio se i tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud pogrešno izračunao preostali iznos naknade nakon što je uzeo u obzir doprinos od 20% i isplaćeni iznos. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe su osnovane.

Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

Prije svega treba napomenuti da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku jer presudu nije donio, objavio, izradio i uručio najkasnije u roku od 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave s obzirom da je glavna rasprava zaključena 25. siječnja 2017., a objavljena tek 5. lipnja 2017.

Pobijana presuda je nerazumljiva, a u odlučnim činjenicama postoji proturječnost jer izreka presude nije u skladu sa njezinim obrazloženjem.

Prvostupanjski sud naime utvrđuje da tužiteljima, sinovima pripada naknada za duševne boli zbog smrti bliske osobe u iznosu od 120.000,00 kuna svakome, ali ne obrazlaže zašto baš taj iznos od maksimalnog po Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 150.000,00 kuna, a osim toga pogrešno je izračunao iznos koji dosuđuje nakon umanjenja za doprinos i isplaćeni dio.

Dakle, ako sud smatra da je primjerena naknada za taj vid štete 120.000,00 kuna onda taj iznos treba umanjiti za doprinos prednika tužitelja što bi onda bila primjerena naknada 96.000,00 kuna ako je doprinos 20% a kako je tuženik isplatio 91.000,00 kuna po tome bi onda ostalo sporno još 5.000,00 kuna, a sud je dosudio 23.200,00 kuna.

Nadalje, kako je bila sporna odgovornost sud je proveo prometno vještačenje, prihvatio nalaz vještaka i utvrdio doprinos od 20% s obzirom da je prednik tužitelja upravljao biciklom u noćnim uvjetima bez reflektirajućeg prsluka.

Iz nalaza vještaka međutim to tako ne proizlazi jer je vještak utvrdio da se osiguranik tuženika kretao značajno većom brzinom od maksimalno dopuštene, zatim da mu na vozilu nije bio podešen snop kratkih svjetala, a svjetlosna signalizacija na biciklu da je nakon udara razbijena.

Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, unuka u cijelosti smatrajući da nije postojala trajna životna zajednica između njih i djeda, a zbog toga što iskazi saslušanih svjedoka nisu životni i logični, ali takav svoj stav nije obrazložio.

Odredbom članka 1101. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima navedeno je taksativno tko ima pravo na duševne boli zbog smrti bliske osobe, pa su između ostalih navedena i unučad, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica  života, a takva zajednica pretpostavlja zajednički život kroz određeno vrijeme u kojem je bilo moguće ostvariti i emocionalnu i ekonomsku povezanost.

Također, u odnosu na trošak grobnice i nadgrobnog mjesta nije jasno zbog čega je sud ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio s obzirom da su se punomoćnici stranaka na ročištu a kako se ne bi prouzrokovali daljnji troškovi usuglasili da je 25.000,00 kuna visina imovinske štete nadgrobnog spomenika i grobnice ne ulazeći u stupanj odgovornosti, pa je sud tu nespornu činjenicu morao prihvatiti i od toga iznosa umanjiti doprinos i isplaćeni iznos.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe je valjalo prihvatiti i presudu prvostupanjskog suda ukinuti, te vratiti na ponovno odlučivanje.

U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke navedene u ovoj odluci, te odlučiti o tužbenom zahtjevu u skladu sa stanjem spisa i provedenim dokazima.

 

 

Vukovar, 15. prosinca 2020.

 

 

              Predsjednik vijeća:

              Krešimir Biljan