REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U PAZINU

8 R1-79/2020-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji tog suda Sonji Marinac Rumora, u izvanparničnoj
stvari predlagatelja A. d.d. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., protiv protivnika osiguranja I. U. d.d. u stečaju, P., OIB: …, kojega zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i J. P., odvjetnici u R. i II. FINANCIJSKA AGENCIJA, Z., radi osiguranja privremenom mjerom, 15. prosinca 2020.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„1. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja A. d.d. OIB: …, K. na povrat zadužnice, zabranjuje se Financijskoj agenciji - FINA, OIB: …, Z., da po nalogu I. protivnika osiguranja U. d.d. u stečaju, OIB: …, P., isplati novčana sredstva s računa predlagatelja osiguranja A. d.d., OIB: …, K., kod svih banaka u Republici Hrvatskoj, temeljem zadužnice izdane od strane A. d.d.. OIB: …, K. i solemnizirane 30.07.2018.9. po javnom bilježniku Z. Č. iz Z. pod br. Ov-8558/2018 na iznos od 1.400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s kamatama, do pravomoćnog završetka parnice.

2. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja A. d.d. OIB: …, K. na povrat zadužnice, zabranjuje se I. protivniku osiguranja, U. d.d. u stečaju, OIB:…, P., da preda Financijskoj agenciji na naplatu zadužnicu i da na bilo koji način stavi u promet zadužnicu predlagatelja osiguranja, A. d.d. OIB: …, K., solemniziranu 30.07.2018.9. po javnom bilježniku Z. Č. iz Z. pod br. Ov-8558/2018, izdanu na iznos od 1.400.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s kamatama, sve do pravomoćnog završetka parnice.

3. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja A. d.d. OIB: …, K. na brisanje fiducijarnog vlasništva, ovlašćuje se predlagatelj osiguranja da zadrži pokretne stvari prenesene Zaključkom FINA-e br. 637 - 321/19-2 od 22.03.2019.9. o prijenosu u fiducijarno vlasništvo radi osiguranja novčane tražbine

2 8 R1-79/2020-12

na U. d.d. u stečaju, do pravomoćnog završetka parnice između predlagatelja osiguranja i I. protivnika osiguranja.“

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja naknadi trošak
postupka u iznosu od 125.000,00 kn (sto dvadeset pet tisuća kuna), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 375.000,00 kn.

Obrazloženje

Predlagatelj je podnio tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere, u kojoj
navodi da je Ugovorom broj H430/DK/2016 o komisionom poslu izvoza te rasporedu deviznog
priljeva iz ugovora o prodaji zajedničkog izvoznog proizvoda broda - pomoćni agregat
NOV. 526 Ev. br. H401.25.PU.388 (u daljnjem tekstu - Ugovor za Novogradnju 526) od

16. rujna 2016., kojim se predlagatelj obvezao izraditi pomoćni agregat za brod u gradnji -
Novogradnju 526, a protivnik osiguranja U. d.d. u stečaju (u daljnjem tekstu - protivnik osiguranja) se obvezao platiti 2.826.000,00 EUR pri čemu je uvjet protivnika
osiguranja za sklapanje Ugovora za Novogradnju 526 bio da dobavljač generatora bude
društvo U. T. d.d., u većinskom vlasništvu protivnika osiguranja.

Tijekom realizacije Ugovora za Novogradnju 526, zbog prenisko ugovorene cijene
pomoćnih agregata i, posljedično, nemogućnosti nabavljanja komponenata došlo je do
zakašnjenja u izgradnji istih kod predlagatelja pa su stranke 30. srpnja 2018. sklopile Ugovor o
uređenju određenih međusobnih odnosa iz ugovora br. 114301D.K.12016 o komisionom poslu
izvoza, te rasporedu deviznog priljeva iz Ugovora o prodaji zajedničkog izvoznog proizvoda-
broda-pomoćni agregati-nov.526, ev.rv.H402.25.PU.388 sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretninama (u daljnjem tekstu - Ugovor o uređenju
međusobnih odnosa) kojim su među ostalim, u bitnome:

- konstatirali da je u tijeku zaključenje trostranog sporazuma između predlagatelja,
protivnika osiguranja i dobavljača komponenata (motora) za pomoćne agregate C. S. T. P., Co. Ltd., kojim sporazumom da je uređeno da protivnik osiguranja preuzima na sebe obvezu isplate ostatka ugovorene cijene po ugovoru o dobavi komponenata (motora) za pomoćne agregate s proizvođačem iz NR Kine u visini 1.275.000,00 EUR te da on stupa u sva prava koja predlagatelj ima po tom Ugovoru o dobavi komponenata (motora) za pomoćne aregate, da predlagatelj prenosi na protivnika sva svoja prava iz Ugovora o dobavi komponenata (motora) za pomoćne agregate, kao i da predlagatelj pristaje da protivnik izvrši isplatu ostatka ugovorne cijene i da protivnik time stekne vlasništvo nad predmetnim komponentama (motorima) za pomoćne agregate čiju je isporuku predlagatelj s protivnikom ugovorio Ugovorom za Novogradnju 526.

- ugovorili da se protivnikovo predmetno plaćanje avansa u visini od 1.381.550,00 EUR
za komponente (motore) namijenjene ugradnji u pomoćne agregate od tog trenutka smatra
pozajmicom koju je protivnik dao predlagatelju u svrhu kupnje komponenata (motora) koji su
trebali biti dio pomoćnih agregata za Novogradnju 526, te

- utvrdili obvezu predlagatelja na otplatu protivnikove pozajmice iz prethodne točke u
iznosu od 1,381.550,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, koju
pozajmicu je tužitelj trebao vratiti tuženiku u 36 jednakih mjesečnih rata, s ugovornom
kamatom od 5,50% godišnje, te zakonskom zateznom kamatom za slučaj kašnjenja.

3 8 R1-79/2020-12

Za osiguranje povrata navedenog iznosa, po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa
predlagatelj je protivniku trebao izdati zadužnicu na iznos od 1.400.000,00 EUR s ugovornom
kamatom po stopi od 5,50 % godišnje i zateznom kamatom po stopi određenom zakonom, koju
zadužnicu je protivnik bio ovlašten koristiti za naplatu svojih dospjelih potraživanja po
Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa; te prenijeti pokretnine (članak 19. – 16. Ugovora o
uređenju međusobnih odnosa) u fiducijarno vlasništvo prema popisu iz Priloga 1. Ugovoru o
uređenju međusobnih odnosa, u naravi strojeve i opremu za rad tužitelja.

Ugovor o uređenju međusobnih odnosa solemniziran je 30. srpnja 2018. po javnom
bilježniku Z. Č. iz Z., pod br. Ov-8558/2018, te je 30. srpnja 2018. temeljem članka 19. tog Ugovora o uređenju međusobnih odnosa izdana i po javnom bilježniku Z. Č. iz Z. pod br. Ov-8559/2018 solemnizirana zadužnica predlagatelja u korist protivnika na iznos od 1.400.000,00 EUR s kamatama.

Ugovor za Novogradnju 526 i Ugovor o uređenju međusobnih odnosa su djelomično
obostrano bili izvršavani na način da je protivnik platio kineskom proizvođaču komponenata
(motora) ostatak kupoprodajne cijene u visini 1.275.000,00 EUR i stekao vlasništvo tih
komponenata, a predlagatelj je po dopremi tih komponenata (motora) u svoj pogon iste ugradio
pomoćne agregate ugovorene Ugovorom za Novogradnju 526 (koji se, osim -motora, sastoje
još i od postolja - šasije, alternatora, turbo puhala, ventila i druge opreme), te predao protivniku
zadužnicu. Međutim, predlagatelj ističe da protivnik osiguranja nije izvršio svoju obvezu da po
Ugovoru za Novogradnju 526 plati predlagatelju 333.450,00. EUR (koje duguje prije isporuke
pomoćnih agregata po Ugovoru za Novogradnju 526), a ni predlagatelj nije izvršio obvezu
prijenosa fiducijarnog vlasništva pokretnina popisa iz Priloga 1. Ugovoru o uređenju međusobnih
odnosa, u naravi strojeva i opreme za rad predlagatelja, i plaćanja fakturiranih računa protivnika
za kamate po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa, predlažući protivniku da za njih umanji
dugovanje protivnika predlagatelju po Ugovoru za Novogradnju 526, ili po Cesiji. Protivnik
osiguranja da je pak inzistirao na plaćanju kamata po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa
ne želeći prebijati međusobna potraživanja, te je nakon toga 23. siječnja 2019. Izjavom o otkazu
obročnog plaćanja novčane obveze po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa učinio
dospjelom cjelokupnu tražbinu protivnika po tom Ugovoru prema predlagatelju, u iznosu od

1.413.351,34 EUR-a sa zateznom kamatom te je 12. ožujka 2019. predao FINA-i na naplatu
zadužnicu, čime je prouzročio blokadu računa predlagatelja, naplativši od predlagatelja ovrhom
po zadužnici ukupno 1.206.088,68 kn. Zbog navedenog, kako bi ispunio obveze iz Ugovora o
uređenju međusobnih odnosa, 22. ožujka 2019. predlagatelj je upisao prijenos prava vlasništva na
ime protivnika na pokretninama iz Priloga 1. tom Ugovoru te je zamolio protivnika za ponovnu
uspostavu ugovornog odnosa i deblokadu računa predlagatelja kako bi mogao poslovati. No
protivnik na to nije pristao, a radi blokade računa od strane protivnika predlagatelj nije mogao
plaćati ni rate iz članka 5. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa, a kamoli cjelokupan iznos
duga po istom.

Predlagatelj dalje navodi da je tijekom ljeta 2018. povezano društvo predlagatelja,
K. E. d.o.o. Z., izabrano za potencijalnog strateškog partnera u procesu restrukturiranja protivnika osiguranja. Tako, da bi pomogao protivniku da isplati plaće svojim radnicima, 24. srpnja 2018. društvo K. E. d.o.o. je kao zajmodavac zaključilo s protivnikom kao zajmoprimcem i društvom U. B. d.d. kao založnim dužnikom Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini (u daljnjem tekstu - Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava). Navedenim Ugovorom društvo K. E. d.o.o. dalo je protivniku zajam u iznosu od 12.600.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s ugovornom kamatom po stopi od 3,95 % godišnje, fiksna i

4 8 R1-79/2020-12

zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima te
s rokom povrata od jedne godine, uz osiguranje upisom založnog prava na jednoj nekretnini
društva U. B. d.d. Imajući u vidu da je predlagatelj Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa preuzeo obvezu plaćati mjesečne obroke protivniku u iznosu od oko 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a mjesečno, a posebno zbog problema s naplatom svojih potraživanja, kao i zbog straha da će predlagatelj doći u zakašnjenje s plaćanjima po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa, društvo K. E. d.o.o. sklopilo je 31. kolovoza 2018. s predlagateljem Ugovor o ustupu potraživanja - Cesiji (u daljnjem tekstu - Cesija) kojim je K. E. d.o.o. dio svog potraživanja prema protivniku iz Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava u visini 1.700.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju FINB-a prenijelo na predlagatelja. Predlagatelj ističe da bi predlagateljeva tražbina stečena Cesijom u redovnom tijeku stvari dospijevala istekom roka na koji je dan zajam, odnosno na dan 24. srpnja 2019. No, kako je od zaključenja Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava došlo do dramatičnog pogoršanja financijskih prilika protivnika te su njegovi računi dana 22. veljače 2019. već bili u neprekidnoj blokadi u razdoblju od 151 dana, te da je Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu
poslovni broj St-34/2019 od 29. siječnja 2019. pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja
pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka nad protivnikom, predlagatelj je - shvativši da zbog
stanja protivnika neće uspjeti u mirnom postupku umanjiti svoje obveze po Ugovoru o uređenju
međusobnih odnosa - sa svojim povezanim društvom K. E. d.o.o. 20. Veljače 2019. sklopio Ugovor o ustupanju radi ispunjenja (naplate) kojim je predlagatelj privremeno vratio K. E. d.o.o. tražbinu prema protivniku koju je od njega stekao Cesijom, a u svrhu da K. E. d.o.o. naplati od protivnika obje tražbine - svoju u iznosu od 10.900.000,00 EUR i predlagateljevu u iznosu od 1.700.000,00 EUR. Zatim je Izjavom o raskidu od dana 22. veljače 2019. društvo K. E. d.o.o. raskinulo predmetni Ugovor o Zajmu sa zasnivanjem založnog prava s protivnikom i zatražilo od tuženika povrat cjelokupnog zajma. Međutim, protivnik osiguranja nije vratio primljeni zajam s pripadajućim kamatama i troškovima, već je svojim odgovorom od 26. veljače 2019. pokušao osporiti raskid Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava, no bez uspjeha, te je Ugovor o zajmu s zasnivanjem založnog prava raskinut s danom tuženikova primitka isprave o raskidu (tj. Izjave društva K. E. d.o.o.), dakle 25. veljače 2019. Predlagatelj ističe da izneseno proizlazi iz Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 15 Su-399/2019 od 14. Ožujka 2019., koje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. 15 Su-675/2019-3 od 29. travnja 2019. Stoga, kako je u trenutku dostave Rješenja Županijskog suda u Zagrebu društvu K. E. d.o.o. postalo jasno da K. E. d.o.o. neće uspjeti naplatiti svoju i predlagateljevu tražbinu prema protivniku, predlagateljeva tražbina prema protivniku u iznosu od 1.700.000,00 EUR, koju je predlagatelj 22. veljače 2019. radi naplate ustupio K. E. d.o.o., nakon neuspjelog pokušaja naplate, slijedom članka 3. Ugovora ustupanju radi ispunjenja (naplate) vraćena je .na predlagatelja.

Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu od 20. svibnja 2019. pod poslovnim brojem 1 St-
95/2019-35 otvoren je stečajni postupak nad protivnikom, te su K. E. d.o.o., i predlagatelj nakon otvaranja stečajnog postupka podnijeli prijavu svojih tražbina u stečaj protivnika osiguranja.

Nakon blokade računa predlagatelja od strane protivnika, a tijekom nastojanja uprave
predlagatelja za deblokadu predlagateljevih računa, tadašnjoj upravi protivnika prezentirana je
isprava o Cesiji s ciljem da se prijebojem riješi međusobni obveznopravni odnos, no uprava
protivnika nije pokazala volju za mirnim namirenjem međusobnih tražbina, odbijajući
prihvatiti postojanje sklopljene Cesije. U međuvremenu, budući da uprava protivnika nije htjela

5 8 R1-79/2020-12

povući blokadu računa predlagatelja, te budući da su u blokadu zbog nemogućnosti bilo kakvih
plaćanja od strane predlagatelja prispjele i druge osnove za naplatu prijetila je opasnost da zbog
trajanja blokade FINA po službenoj dužnosti pokrene stečajni postupak nad predlagateljem pa
je uprava predlagatelja 12. srpnja 2019. podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad
predlagateljem. Među strankama je dogovoreno da će se sklopiti sporazum temeljem kojeg će
predlagatelj izmiriti do tada (po protivnikovoj evidenciji, ne i predlagateljevoj) dospjele
novčane obveze po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa, te da će predlagatelj nastaviti dalje
plaćati obveze do međusobnog namirenja, a da će protivnik odmah povući blokadu računa
predlagatelja. To je i učinjeno 4. srpnja 2019., sklapanjem Sporazuma o deblokadi i uređenju
međusobnih odnosa iz Ugovora o uređenju određenih međusobnih odnosa iz ugovora br:
11430/DK/2016 o komisionom poslu izvoza te rasporedu deviznog priljeva iz Ugovora o
prodaji zajedničkog izvoznog proizvoda-broda-pomoćni agregati-nov.526,
ev.m.11402,25.PU.388 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava
vlasništva na pokretninama (u daljnjem tekstu - Sporazum u deblokadi), čiji tekst je po stavu
predlagatelja bio rezultat prisile od strane protivnika, ali na koji da je predlagatelj morao pristati
pod prijetnjom potpunog uništenja. Stoga, predlagatelj navodi da je tek nakon predlagateljevog
plaćanja neduga protivniku u visini od 1.916.314,21 kn, protivnik sa naplate povukao zadužnicu
na 1.400.000,00 EUR, a to se desilo u prvoj polovici srpnja 2019. Nakon toga predlagatelj je
izvršio i dodatna plaćanja, pa je do 11. listopada 2019. ukupno tuženiku uplatio iznos od

2.565.074,73 kn. Tijekom srpnja i kolovoza 2019., povlačenjem osnova ostalih vjerovnika,
račun predlagatelja je 6. kolovoza 2019. deblokiran, a stečajni postupak pokrenut nad tužiteljem
od strane uprave tužitelja obustavljen je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe
u K. poslovni broj St-1630/2019-5 od 12. kolovoza 2019.

U odnosu na prijavu tražbina u stečajnom postupku koji se vodi nad protivnikom
osiguranja, naslovni sud je rješenjem poslovni broj St-95/2019-123 od 23. rujna 2019. osporio
tražbinu predlagatelja, s obrazloženjem da je protivnikovo potraživanje prema predlagatelju
veće od njegove prijavljene tražbine. Istim rješenjem priznata je tražbina K. E. d.o.o. u iznosu od 81.950.009,58 kn (što da odgovara iznosu glavnice uvećane za kamate iz Ugovora o zajmu, umanjenom za glavnicu i kamatu cediranu predlagatelju Cesijom), ali je K. E. d.o.o. osporena tražbina u iznosu od 2.186.358,64 kn (što da odgovara iznosu kamata iz Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava koja je skupa s glavnicom cedirana predlagatelju) prijavljenih po osnovi zatezne kamate. U obrazloženju se navodi da je tražbinu vjerovnika K. E. d.o.o. stečajni upravitelj osporio zbog toga što su zatezne kamate obračunate na ukupan iznos glavnice bez uvažavanja prijenosa dijela tražbine na predlagatelja, pa predlagatelj argumentum a contrario zaključuje da nije priznata tražbina koju je predlagatelj prema protivniku imao temeljem prijenosa (tj. tražbina predlagatelja nastala Cesijom dijela tražbine K. E. d.o.o. iz Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava predlagatelja), trebale su onda biti priznate zatezne kamate na cijelu tražbinu K. E. d.o.o. Međutim, umjesto toga, a kako je i pravilno, da je rješenjem zapravo priznata tražbina predlagatelja prema protivniku osiguranja stečena na temelju Cesije. Tom zaključku da u prilog ide i činjenica da je protivnik u trenutku otvaranja stečajnog postupka zaista imao prema predlagatelju određena nenovčana potraživanja, što predlagatelj nije osporavao. Budući da je tražbina protivnika prema predlagatelju iz Ugovora o rješavanju međusobnih odnosa u iznosu od 8.214.772,61 kn dospjela 23. siječnja 2019., a tražbina predlagatelja prema protivniku iz Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava u iznosu 1.700.000,00 EUR sa zateznom kamatom od trenutka dospijeća 25. veljače 2019., to je tužitelj pokušao ishoditi knjigovodstveno usklađenje sa protivnikom, na način da se dvije međusobne tražbine, dospjele puno prije otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom, prebiju, a instrumenti osiguranja vrate predlagatelju. Stoga je 5. rujna 2019. na sastanku u P.

6 8 R1-79/2020-12

s bivšim stečajnim upraviteljem protivnika, a službeno i 6. rujna 2019. na ispitnom ročištu u
stečajnom postupku nad protivnikom u P., punomoćnik tužitelja izjavio bivšem stečajnom upravitelju protivnika D. M. prijeboj kojim je prebijena (kompenzirana) tražbina protivnika prema predlagatelju s osnove Ugovora o uređenju određenih međusobnih odnosa, s tražbinom predlagatelja prema protivniku s osnove Cesije. Predlagatelj drži da je s učinkom 25. veljače 2019., a najkasnije 25. srpnja 2019. (kada je Cesijom stečena tražbina
predlagatelja po Ugovoru o zajmu sa zasnivanjem založnog prava notificirana protustranci i
pisanim putem) tražbina protustranke Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa potpuno
prestala. Međutim, do podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za osiguranje, unatoč brojnim
usmenim obećanjima stečajne upraviteljice protustranke, prijeboj nije proveden, a instrumenti
osiguranja nisu vraćeni predlagatelju. Isti prijeboj je stečajnoj upraviteljici protustranke
izjavljen i 18. prosinca 2019., no ni nakon toga prijeboj nije proveden, a instrumenti osiguranja
nisu vraćeni tužitelju.

Predlagatelj ističe da se iskristaliziralo da stečajna upraviteljica sumnja, te uporno i
kontinuirano prenosi tijelima stečajnog postupka svoju neopravdanu bojazan, da je Cesija
antedatirana. Po dogovoru predlagatelja sa stečajnom upraviteljicom protivnika društvo
K. E. d.o.o. je naručilo, a predlagatelj stečajnoj upraviteljici dostavio financijsko vještačenje koje je imalo za zadatak utvrditi evidentiranje Ugovora o zajmu s zasnivanjem založnog prava i Cesije u poslovnim knjigama predlagatelja te očitovati se utječe
li datum evidentiranja poslovnih događaja u poslovnima knjigama na potraživanje ili obveze
po Ugovoru o zajmu i Cesiji. Financijsko vještačenje, sastavljeno po stalnom sudskom vještaku
za računovodstvo, financije i vrijednosne papire D. P., dipl. oec., po ispitivanju svih dostupnih isprava, da je nedvojbeno utvrdilo da su i Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog
prava i Cesija evidentirani u poslovnim knjigama predlagatelja i K. E. d.o.o. s datumom 2. siječnja 2019., a da datum evidentiranja u poslovnim knjigama naslovnih događaja utječe na iznos ili dospijeće potraživanja i obveza odnosno ne mijenja poslovni događaj kao takav, tj. da je neovisno o činjenici što Cesija nije bila evidentirana u poslovnim knjigama predlagatelja u trenutku zaključenja, ona naknadno ispravkom može biti evidentirana,
a da to ne utječe na njezinu valjanost. Nakon toga, društvo J. u. d.o.o. zatražilo je od prof. dr. sc. Z. S., pravno mišljenje o valjanosti i učincima Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava i Cesije, te o nastupu pravnih učinaka Cesije kao i kompenzabilnosti međusobnih tražbina tužitelja i tuženika, povodom kojeg traženje da je prof. S. nedvojbeno zaključio da je Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava valjan, da je Ugovor o cesiji valjan, da je na dan sklapanja Cesije 31. kolovoza 2018. s društva K. E. d.o.o. kao cedenta na predlagatelja kao cesionara prešao dio tražbine društva K. E. d.o.o. koju ono ima prema protivniku osiguranja iz Ugovora o zajmu u iznosu od 1.700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, zajedno sa svim pravima koja mu pripadaju iz Ugovora o zajmu, tako da je društvo K. E. d.o.o. u odnosu na taj dio tražbine prestalo biti vjerovnik, a društvo predlagatelj postao vjerovnik protivnika osiguranja, da su puni učinci Cesije između njegovih strana i prema protivniku osiguranja nastupili najkasnije 6. rujna 2019. te da su cedirana tražbina predlagatelja i (protu)tražbina protivnika osiguranja u iznosu od 1.381,550,00 EUR, uvećano za troškove transporta i ostale nuzgredne troškove uvećano za kamate po stopi od 5,50 % godišnje, koju je protivnik stekao prema predlagatelju Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa podobne za prijeboj i da se može prebiti. Dalje se navodi da je stečajna upraviteljica protivnika prikrivala postojanje dodatnog pravnog mišljenja prof. dr. sc. H. M., koje da je pak u potpunosti potvrdilo stavove predlagatelja.

7 8 R1-79/2020-12

Predlagatelj ističe da je više od godinu dana, odnosno cijelo vrijeme od otvaranja
stečajnog postupka nad protivnikom, predlagatelj tražio da se napravi računovodstveno
usklađenje stranaka postupka, kao i da se dogovori način da predlagatelj ispuni ostatak svojih
obveza iz Ugovora za Novogradnju 526, te da protivnik vrati predlagatelju zadužnicu i
fiducijarno vlasništvo na pokretninama koji su dani kao osiguranje, sve budući da je predlagatelj
do dana podnošenja tužbe isplatio protivniku temeljem Ugovora o uređenju određenih
međusobnih odnosa i Sporazuma o deblokadi iznos neduga od oko 342.000,00 EUR
(2.565.074,73 kn). Stoga, ako se uzme u obzir visina cediranog potraživanja, predlagatelj po tom
osnovu još uvijek potražuje od protivnika iznos od oko 641.000,00 EUR (4.81l.119,60 kn).

Zaključak je predlagatelja da iz svega iznesenog proizlazi da protivnik u svom posjedu
i dalje protivno kako Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tako i načelima
savjesnosti poštenja (članak 4. Zakona o obveznim odnosima; u daljnjem tekstu - ZOO),
suradnje (članak 5. ZOO-a), dužnosti ispunjenja obveze (članak 9. ZOO-a), zabrane zlouporabe
prava (članak 6. ZOO-a), zabrane prouzročenja štete (članak 8. ZOO-a), dužnosti ispunjenja
obveza (pacta sunt servanda) iz članka 9. ZOO-a, te nadalje protivno dužnosti povrata
vlasništva odnosno prava iz članka 323. Ovršnog zakona, drži sredstva osiguranja, zadužnicu
na iznos od 1,400.000 EUR i fiducijarno vlasništvo pokretnina procijenjenih na više od

3.000.000,00 EUR. Takvim ponašanjem protivnik ustrajno zlorabi svoju poziciju i prijeti
aktivacijom instrumenata osiguranja i prisilnom naplatom svojeg ugaslog, dakle nepostojećeg
potraživanja od tužitelja. Predlagatelj ponavlja da je tražbine o kojima se iscrpno ranije
obrazlagalo bilo moguće staviti u prijeboj u stečaju, što da je predlagatelj učinio 6. rujna 2019.,
te ponovno 18. prosinca 2019., a s učinkom od 25. veljače 2019., odnosno najkasnije na dan

25. srpnja 2019. Stoga, da je 25. veljače 2019., a najkasnije 25. srpnja 2019. tražbina protivnika
osiguranja po Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa potpuno prestala. Prestankom glavne
tražbine gase se i akcesorna prava, pa tako i pravo na osiguranje.

Rješenjem naslovnog suda poslovni broj 8 P-528/2020-3 od 15. listopada 2020.
odlučeno je da će se razdvojeno raspravljati po prijedlogu predlagatelja (tamo tužitelja) za
određivanje privremene mjere. Nakon što je predlagatelj osiguranja uredio prijedlog za
osiguranje, protivnicima osiguranja je prijedlog dostavljen na očitovanje.

Financijska agencija prigovorila je prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom
istaknuvši prigovor nedostatka pasivne legitimacije s obrazloženjem da je Financijska agencija
provedbeno tijelo, da nije stranka u postupku niti je na bilo koji način povezana sa strankama u
postupku.

Protivnik osiguranja U. d.d. također se usprotivio prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom. Protivnik navodi da pretpostavke za određivanje privremene mjere
propisane člankom 346. Ovršnog zakona moraju biti kumulativno ispunjene, a da to u
konkretnom slučaju nije tako. Naime, protivnik u bitnome navodi da predlagatelj ima prema
njemu dvije tražbine i to tražbinu za povrat zadužnice te tražbinu na brisanje fiducijarnoga
vlasništva na pokretnim stvarima. Ta sredstva osiguranja predlagatelj osiguranja je dao radi
osiguranja protivnikove tražbine koja proizlazi iz Ugovora o uređenju međusobnih odnosa.
Protivnik ističe da su stranke od lipnja 2019. razmjenjivale prijedloge za rješenje međusobnih
odnosa te da je stečajna upraviteljica sukladno odluci Odbora vjerovnika od 23. prosinca 2019.
deponirala zadužnicu kod javnog bilježnika. Konkretno, da je zadužnica 30. prosinca 2019.
predana na čuvanje javnoj bilježnici S. O. S. iz P. i to na rok do 1. srpnja 2020., a potom da je sukladno odluci Obora vjerovnika od 24. lipnja 2020. zadužnica deponirana do 31. prosinca 2020. Zbog navedenog, da protivnik osiguranja zadužnicu ne može preuzeti od

8 8 R1-79/2020-12

javnog bilježnika do 31. prosinca 2020. te da stoga predlagatelj nema tražbinu na povrat
zadužnice, a ponajmanje da nema dospjelu tražbinu. Osim navedenog, protivnik ističe da
novčana tražbina protivnika koja je osigurana zadužnicom i fiducijarnim vlasništvom nije
podmirena u cijelosti te da i dalje postoji dug u iznosu od 1.189.395,01 EUR u protuvrijednosti
u kunama. Tražbina nije prestala prijebojem jer nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj. U
odnosu na postupanje predlagatelja u stečajnom postupku koji se vodi nad protivnikom,
protivnik ističe da predlagatelj nakon što mu je tražbina osporena nije pokrenuo parnicu radi
utvrđenja osporene tražbine. U odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za osiguranje
privremenom mjerom protivnik ističe da nije poduzeo niti jednu radnju koja bi išla za time da
spriječi ili znatno oteža ostvarenje predlagateljeve tražbine. Naprotiv, da je stečajna
upraviteljica tijekom svih razgovora na sastancima održanim sa predstavnicima predlagatelja
iskazala namjeru za sporazumno rješenje međusobnih odnosa i izričito navodila da se sredstva
osiguranja neće aktivirati dok pregovori stranaka traju. Tako je 27. studenog 2020.
punomoćniku i prokuristu predlagatelja uputila dopis sa novim prijedlogom za uređenje
međusobnih odnosa kojim bi se, pored ostalog, protivnik obvezao produljiti rok deponiranja
zadužnie do 31. srpnja 2022., a predlagatelju dalje mogućnost da dugovanje podmiri u
vremenskom razdoblju do 31. ožujka 2023. Iz navedenog da proizlazi ozbiljna namjera
protivnika za rješavanje međusobnih odnosa mirnim putem, a ne podnošenjem zadužnice na
naplatu ili pokretanjem postupka radi naplate tražbine iz vrijednosti pokretnina na kojim je
zasnovano fiducijarno vlasništvo.

Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu, odnosno prijedlog za osiguranje.

Ocjenom svih dokaza sud je utvrdio da prijedlog za osiguranje predloženom privremenom mjerom nije osnovan.

Predlagatelj osiguranja u parničnom postupku traži zaštitu koja se sastoji u nalogu
protivniku osiguranja U. d.d. da u svojim poslovnim knjigama provede Ugovor o cesiji, da vrati u posjed zadužnicu te da izda brisovno očitovanje glede fiducijarnog vlasništva nad pokretninama. Stoga je tražbina koja se u ovom postupku osigurava nenovčana tražbina koju
predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja U. d.d. u stečaju.

Svi navodi koje je predlagatelj osiguranja iznosio u historijatu tužbe, odnosno u
prijedlogu za osiguranje, a koji su upereni na dokazivanje vjerojatnosti tražbine, odnose se na
kompleksan odnos predlagatelja i protivnika osiguranja U. d.d. u stečaju, kojeg je predlagatelj, a potom i sud, u dosadašnjem dijelu obrazloženja označavao kao protivnika
osiguranja pri tomu ne pozivajući se na protivnika osiguranja Financijsku agenciju.

Stoga, u vezi utvrđenja suda o neosnovanosti prijedloga za osiguranje, prvotno valja
naglasiti da je prijedlog za osiguranje odbijen u odnosu na protivnika osiguranja Financijsku
agenciju s obzirom na to da predlagatelj osiguranja tvrdi da ima nenovčanu tražbinu prema
protivniku osiguranja U. d.d. u stečaju, radi čije zaštite je pokrenuo postupak koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P-528/2020. U istom postupku kao tuženik nije
označena Financijska agencija. Financijska agencija, očitujući se na prijedlog za osiguranje,
osnovano prigovara da je ista sukladno članku 2. t. 14. Ovršnog zakona ("Narodne novine",
broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.; dalje u tekstu - OZ) provedbeno tijelo. Dakle, u
konkretnom postupku osiguranja Financijska agencija nije stranka postupka prema kojoj
predlagatelj ima nenovčanu tražbinu već je ista provedbeno tijelo kojemu bi sud, u slučaju da
ocijeni prijedlog za osiguranje osnovanim, naložio poduzimanje određenih radnji. Zbog

9 8 R1-79/2020-12

navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za osiguranje u odnosu na protivnika osiguranja
Financijsku agenciju.

Kao i u ranijem dijelu obrazloženja, prilikom navođenja protivnika osiguranja
podrazumijeva se da se daljnji dio obrazloženja odnosi na protivnika osiguranja U. d.d. u stečaju.

Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru
dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama Ovršnog zakona ili kojeg drugog
zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja.
Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj
osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pod uvjetom da pored toga
(kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik
osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio
postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora
dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje
tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik pretrpio samo neznatnu
štetu (članak 346. stavak 2. u vezi s člankom 344. stavkom 2. OZ-a).

Glede predmeta osiguranja - zadužnice valja reći kako je tek iznimno dopušteno
privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici, jer je zadužnica isprava koja ima
specifična svojstva (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi). Da bi sud privremenom mjerom
intervenirao u postupak naplate po zadužnici predlagatelj osiguranja koji je izdavatelj zadužnice
mora prije svega učiniti vjerojatnom svoju tražbinu usmjerenu na vraćanje zadužnice ili trajnu
zabranu naplate iznosa iz zadužnice, pri čemu se zahtjev može temeljiti na utvrđenim
nedostacima koji se tiču same zadužnice kao isprave ili pribavljanja zadužnice (na primjer: ako
zadužnica nema propisani sadržaj, ako je neovlašteno popunjen sadržaj zadužnice od strane
trećega ili ako je vjerovnik iz zadužnice pribavio tu ispravu silom, potajno ili prijevarom).
Druga grupa valjanih osnova za zahtjev za trajnu zabranu naplate po zadužnici ili njen povrat,
te s time u vezi interveniranje suda privremenim mjerama u postupak naplate po zadužnici,
odnosi se na tražbinu zbog čijeg je osiguranja izdana zadužnica (postojanje tražbine vjerovnika
iz zadužnice). Stoga bi sud iznimno mogao privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici
ako dužnik iz zadužnice učini u visokom stupnju vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je
zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom. Pri
tomu, nužno je, kako proizlazi iz ranije citirane odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a, da su
ispunjene i opće i posebne pretpostavke za osiguranje privremenom mjerom.

Predlagatelj osiguranja u odnosu na posebne pretpostavke za osiguranje u prijedlogu
navodi da postoji velika vjerojatnost i opasnost da protivnik osiguranja može spriječiti ili
znatno otežati ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja te da predlagatelju prijeti opasnost
od nastanka nenadoknadive štete i nasilja. Naime, da protivnik osiguranja neće moći
nadoknaditi štetu zbog stanja u kojem se nalazi kao stečajni dužnik i dugovanja koja ima prema
drugim vjerovnicima, a zbog čega da prijeti stečaj predlagatelju i posljedično gubitak radnih
mjesta kod predlagatelja. Predlagatelj navodi da je protivnik jednom gotovo prouzročio stečaj
predlagatelja te da je u svim pregovorima koji su se vodili među strankama stalno prijetio
aktivacijom instrumenata osiguranja i navodnim pravom na prisilnu naplatu nepostojećeg
potraživanja.

10 8 R1-79/2020-12

Zaključak je suda da predlagatelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez predložene
mjere protivnik spriječio i znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio
postojeće stanje stvari. Naime, obveza je predlagatelja učiniti vjerojatnim postojanje navedene
subjektivne opasnosti, a u konkretnom slučaju predlagatelj samo navodi da postoji velika
vjerojatnost i opasnost da protivnik može spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine
predlagatelja ali pri tomu predlagatelj ne navodi koje radnje protivnik poduzima, a iz kojih bi
se moglo zaključiti da postupa s namjerom da spriječi ili znatno oteža ostvarenje predlagateljeve
tražbine. Iz sadržaja predlagateljeva podneska od 2. prosinca 2020. kao nesporno proizlazi da
protivnik do 31. prosinca 2020. niti ne može preuzeti zadužnicu. Iz dokumentacije priložene po
protivniku, dopisa od 25. studenog 2020., proizlazi da je protivnik punomoćniku i prokuristi
predlagatelja uputio prijedlog za uređenje međusobnih odnosa kojim se, između ostalog,
predlaže da se rok deponiranja zadužnice produlji do 31. prosinca 2021., a potom, u slučaju
djelomičnog ispunjenja obveze predlagatelja, deponiranje zadužnice produlji na rok od 31.
srpnja 2022. U prijedlogu za uređenje međusobnih odnosa se predlaže i obveza protivnika da
dostavi Financijskoj agenciji podnesak kojim se predlagatelju vraća vlasništvo nad
pokretninama, nakon isplate dužnog iznosa do 31. ožujka 2023. U istom podnesku od 25.
studenog 2020. izražava se mogućnost da se u parničnom postupku pokrenutom po
predlagatelju (postupak koji se pred naslovnim sudom vodi pod brojem P-528/2020) spor riješi
mirnim putem, sklapanjem sudske nagodbe. Budući da protivnik ne raspolaže zadužnicom, a iz
opisanih radnji protivnika proizlazi namjera za sporazumnim rješenjem ovog kompleksnog
odnosa među strankama, zaključak je suda da ne proizlazi opasnost da bi protivnik bez mjere
osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine. U odnosu na predlagateljevo
pozivanje na činjenicu da se nad protivnikom provodi stečajni postupak, sukladno stavu sudske
prakse (VTSRH, rješenju poslovni broj Pž-6929/2017 od 21. studenoga 2017.), ista ne čini
vjerojatnim postojanje opasnosti u smislu odredbe članka 346. stavka 1. točka 2. Ovršnog
zakona.

S obzirom na to da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje posebnih pretpostavki
za određivanje privremene mjere propisanih člankom 346. stavkom 1. točkom 1. i 2. Ovršnog
zakona sud nije ulazio u ocjenu vjerojatnosti predlagateljeve tražbine jer je za određivanje
privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine nužno kumulativno ispunjenje pretpostavki
pa je u odnosu na protivnika (U. d.d. u stečaju) samim time što nisu dokazane posebne pretpostavke za određivanje privremene mjere prijedlog za osiguranje neosnovan.

Osim navedenog, za dodati je da predlagatelj predlaže da se Financijskoj agenciji
zabrani isplatiti novčana sredstva sa računa predlagatelja na temelju zadužnice izdane po
predlagatelju, a solemnizirane 30. srpnja 2018. po javnoj bilježnici Z. Č. iz Z. pod brojem Ov-8558/2018, dok je uz tužbu, odnosno prijedlog priložena zadužnica izdana po predlagatelju, solemnizirana 30. srpnja 2018. po javnoj bilježnici Z. Č. iz Z. i to pod brojem Ov-8559/2018. U odnosu na zabranu Financijskoj agenciji za isplatom novčanih sredstava sa računa predlagatelja za istaknuti je da Financijska agencija ne vodi račune i sa istih ne isplaćuje novčana sredstva.

S obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije uspio sa prijedlogom za određivanje
privremene mjere protivnik osiguranja U. d.d. u stečaju ostvaruje pravo na naknadu troškova za sastav podneska kojim je prigovorio prijedlogu za osiguranje, temeljem odredbe
članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.),
vezano uz članak 21. stavak 1. OZ-a, te Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.),

11 8 R1-79/2020-12

slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. U točki III. izreke, kao neosnovan,
odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova za sastav prijedloga za
osiguranje te podnesaka od 25. studenog 2020. i 2. prosinca 2020.

U Pazinu, 15. prosinca 2020.

SUTKINJA

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana
primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački
sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Predlagatelju osiguranja po punomoćniku
- I. Protivniku osiguranja po punomoćnicima
- II. Protivniku osiguranja