Broj: Kž-Us 120/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. T. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi protivnika osiguranja D. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. travnja 2017. br. Kov-Us-8/16 (Kv-Us-17/17), dana 9. studenog 2017,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba protivnika osiguranja D. K., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prijedlog okr. D. K. za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, određene rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Kir-Us-61/15 od 6. ožujka 2015.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja okr. D. K., putem branitelja V. i M. M., odvjetnika iz P., s prijedlogom prihvatiti žalbu.

U skladu s odredbom čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada, polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda kako optužnica nije potvrđena unutar roka od dvije godine, tvrdi kako „teleološko tumačenje“ iz obrazloženja prvostupanjskog suda kojim se relativizira taj rok i odbija njegov prijedlog, nije razumljivo.

U pobijanom rješenju je navedeno da je  USKOK 3. ožujka 2015. donio rješenje o provođenju istragu protiv. okr. T. J. i dr., a 30. ožujka 2015. su odbijene žalbe na rješenje o provođenju istrage. Odredba čl. 17. st. 1. toč. 1. ZKP/08 određuje datum započinjanja kaznenog postupka, između ostaloga, datumom pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage. U pobijanom rješenju je, nadalje, navedeno kako je 6. ožujka 2015., dakle prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage, odnosno prije započinjanja kaznenog postupka, određena privremena mjera prema protivniku osiguranja D. K., radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u iznosu 42.000,00 kuna.

Privremena mjera je bila određena na temelju čl. 11. st. 1. toč. a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10. - dalje u tekstu: ZOPOIK), jer je ovaj zakon bio na snazi u vrijeme donošenja privremene mjere.

Optužnica protiv. okr. T. J. i dr. je podignuta 13. rujna 2016., a prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje kako se optužnica nalazi u fazi postupka pred optužnim vijećem, odnosno ne dvoji kako po proteku dvije godine od podnesenog prijedloga, po proteku dvije godine od određene privremene mjere i po proteku dvije godine od započetog kaznenog postupka, optužnica još nije bila potvrđena.

Premda je ne citira, žalitelj se neizravno poziva na odredbu čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a, koji je zakon, kao je već istaknuto, tada bio na snazi, a koja je propisivala situaciju kada je prijedlog podnesen prije pokretanja postupka, kao što je to ovdje slučaj, da će se osiguranje privremenom mjerom ukinuti ukoliko u roku dvije godine od dana kada je ta mjera određena, ne bude potvrđena optužnica. Ovu odredbu je trebalo interpretirati u kontekstu cjeline zakonskog teksta, dakle u kontekstu odredbe čl. 2. st. 1. ZOPOIK-a koja je pozicionirala postupak prema odredbama ZOPOIK-a „ ... prije, tijekom i nakon okončanja kaznenog postupka ...“. Prijedlog iz čl. 11. st. 1. ZOPOIK-a nije bio podnesen „... tijekom i nakon ...“ okončanja kaznenog postupka, već je, očito, bio podnesen „ ... prije ...“ pokretanja kaznenog postupka.

Stoga je u pravu žalitelj kada tvrdi da nije razumljivo odbijanje prijedloga protivnika osiguranja za ukidanje privremene mjere, jer je prvostupanjski sud ovo obrazložio teleološkim tumačenjem „ ... na pomalo čudan način ...“.

Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku obrazložio (na strani 3. odlomak 3. pobijanog rješenja):  „ ... pa razmatranjem odredbe čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a, rok od dvije godine nije ograničen trenutkom potvrđivanja optužnice, već taj rok kroz teološko tumačenje citirane odredbe, treba sagledavati u smislu ograničenja trajanja privremenih mjera, ako su one bile određene prije započetog kaznenog postupka, trenutkom započinjanja kaznenog postupka …".

Tumačenje o kojem govori prvostupanjski sud, a žalitelj ga ispravno označava kao „teleološko tumačenje“, podrazumijeva i primjenjuje pravo u skladu s njegovom svrhom, uvažavajući društveni kontekst. Kako se teleološkim tumačenjem utvrđuje značenje pravne norme na osnovu njezina cilja, potpuno je nejasno kako je to prvostupanjski sud, kroz teleološko tumačenje, u ovom predmetu utvrdio nepostojanje pretpostavki za ukidanje privremene mjere, premda je nedvojbeno zakonom propisani rok od dvije godine protekao. Ovakvo tumačenje odredbe domaćeg prava na štetu protivnika osiguranja, protivno je ne samo odredbama ZOPOIK-a koji je tada bio na snazi, već i usvojenim međunarodnopravnim standardima zaštite prava na mirno uživanje prava vlasništva. Naime, čl. 1. Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićuje pravo na mirno uživanje prava vlasništva, na način da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim ako je to u javnom interesu, te samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

U međuvremenu su stupile na snagu izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku, pa sada ovaj zakon propisuje postupak osiguranja oduzimana imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. S tim u svezi se napominje kako je tim izmjenama, na sličan način kako je to bilo propisno i ZOPOIK-om, uređeno trajanje privremene mjere, sa propisanim rokom od najdulje dvije godine do potvrđivanja optužnice, a nakon toga najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist (čl. 557.e  st.2. ZKP/08).

U ponovljenom postupku, koji sada treba provesti sukladno novim odredbama ZKP/08, ukloniti će se nedostaci na koje je ukazano ovim rješenjem i donijeti nova, valjano obrazložena, odluka.

S obzirom na izneseno, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. studenog 2017.