1                          Poslovni broj: 9. Kv-1433/20-7

K-972/17

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 9. Kv-1433/20-7

K-972/17

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tamare Pleše kao predsjednika vijeća, te Dubravke Čošić i Saše Lui kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirka Aužine kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. E., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), povodom optužnice ODO-a Zagreb broj K-DO-3868/16 od 4. travnja 2017., odlučujući o prijedlogu za opoziv djelomične uvjetne osude, u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I/ Na temelju članka 564. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda,  143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) opoziva se djelomična uvjetna osuda iz presude ovog suda broj K-972/17 od 19. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 2. lipnja 2018., te se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca osuđenom A. E., OIB:…, sinu M. i I. rođene K., rođenom … u D., državljaninu …, sada na izdržavanju kazne zatvora u zatvoru.

 

              II/ Na temelju članka 54. KZ/11 osuđenom A. E. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2017. do 19. veljače 2018., te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 2. travnja 2019. do 4. kolovoza 2019.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-972/17 od 19. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 2. lipnja 2018., osuđenik A. E.  proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega je istom temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne zatvora  na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku iznos od 40.500,00 kuna, a preostali iznos od 99.000,00 kuna vrati u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude.

 

              Temeljem članka 54. KZ/11 osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 21. prosinca 2017. do 19. veljače 2018.

 

              Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 osuđenom je naložena posebna obveza popravljanja štete počinjene kaznenim djelom na način da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku iznos od 40.500,00 kuna, a preostali iznos od 99.000,00 kuna vrati u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude.

 

              Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela kazne ukoliko osuđeni u rokovima koji su mu određeni presudom ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11.

 

              Temeljem članka 158. stavak 2. KZ/11 oštećenom A. P. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 139.500,00 kuna s naslova popravljanja štete nastale kaznenim djelom, s time da je osuđeni bio dužan platiti iznos od 40.500,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a iznos od 99.000,00 kuna u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude.

 

              Dana 23. prosinca 2019., oštećeni A. P. podnio je prijedlog za opoziv djelomične uvjetne osude navodeći da osuđenik nije ništa platio od iznosa od 139.500,00 kuna koji mu je naložen kao posebna obveza presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-972/17 od 19. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 2. lipnja 2018., slijedom čega je predloženo da se provede postupak za opoziv djelomične uvjetne osude.

 

              Presudom ovog suda broj Kv-610/20 od 15. rujna 2020., temeljem članka 564. stavak 4. ZKP/08 opozvana je djelomična uvjetna osuda iz presude ovog suda broj K-972/17 od 19. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 2. lipnja 2018., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca osuđenom A. E.. Na temelju članka 54. KZ/11 osuđenom A. E. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2017. do 19. veljače 2018., te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 2. travnja 2019. do 4. kolovoza 2019.

 

              Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-781/20 od 16. studenog 2020., ukinuta je presuda ovog suda broj Kv-610/20 od 15. rujna 2020., te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

 

              Sjednica vijeća određena je za dan 15. prosinca 2020., na koju sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani ODO Zagreb i oštećenik A. P., dok je pristupio branitelj po službenoj dužnosti osuđenog A. E., odvjetnik I. B., a osuđeni je ispitan putem video linka zatvora.

 

              Na sjednici vijeća osuđeni A. E. je naveo da u cijelosti ostaje kod svojih navoda sa sjednice od 15. rujna 2020., odnosno da je nakon pravomoćnosti presude njegova tadašnja odvjetnica H. pokušala stupiti u kontakt sa opunomoćenikom oštećenika na način da je zatražila broj računa na koji bi se izvršila uplata, međutim kako nisu dobili nikakvu povratnu informaciju nije niti mogao izvršiti  nikakvu uplatu novčanog iznosa, nakon čega je 2. travnja 2019. otišao na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, odnosno neuvjetovanog dijela iz djelomične uvjetne osude u ovom predmetu, a nakon što je izdržao predmetnu kaznu nastavio je izdržavati kaznu zatvora po drugim presudama, a ukupni istek kazni je predviđen 2022. godine  s time da mu je sada kazna smanjena objedinjenjem za dva mjeseca tako da bi trebao izaći krajem 2021. ili početkom 2022. U razdoblju od 10 mjeseci, odnosno u razdoblju od pravomoćnosti presude pa do odlaska na izdržavanje kazne zatvora povremeno je radio kao vozač …, međutim kako se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora nema mogućnosti namiriti oštećenika, već je to spreman učiniti nakon što izdrži sve kazne zatvora na koje je osuđen, pri čemu je napomenuo da je dužan uzdržavati svoje malodobno dijete. Na pitanje iz kojeg razloga oštećenom nije isplatio iznos od 35.000,00-40.000,00 kuna obzirom da je u svojoj obrani na raspravi održanoj 19. veljače 2018. naveo da raspolaže tim iznosom, osuđeni je istaknuo kako je u tom trenutku trebao dobiti taj iznos novca, odnosno tada sa istim nije raspolagao, a kako nije dobio cjelokupni iznos, već samo 2.000,00 eura nije mogao namiriti oštećenog, a i u to vrijeme mu se rodila kćer te je imao neke druge sudske troškove koje morao podmiriti prije imovinskopravnog zahtjeva oštećenog. Od pravomoćnosti presude pa do stupanja na izdržavanje kazne zatvora 2. travnja 2019. radio je kao vozač … kroz razdoblje od nekih šest mjeseci pri čemu je mjesečno zarađivao između 5.000,00-6.000,00 kuna, a kako mu je bio blokiran račun cjelokupna isplata je išla „na ruke“. Na pitanje zašto od tog iznosa nije ništa naknadio oštećenom, osuđenik je naveo da je imao troškove za uzdržavanje kćeri, a i morao je platiti prometni prekršaj u visini od 11.200,00 kuna kako bi izbjegao odlazak u zatvor. Uz posao vozača … nije obavljao nikakav drugi dodatni posao obzirom da je isti radio oko 12 sati dnevno, a i dalje je u izvanbračnoj zajednici sa A. D., a njihova zajednička kćer ima tri i pol godine te živi sa njom, a kako je trenutno na izdržavanju kazne zatvora ne može nikako pridonositi za uzdržavanje kćeri, međutim u tome mu pomažu otac, majka i brat. Oštećenika bi namirio u cijelosti nakon što izađe sa izdržavanja kazne zatvora na način da bi se zaposlio izvan RH jer u RH ne bi mogao pronaći posao kojim bi podmirio cjelokupni dug. Istaknuo je kako je u sporu sa ministarstvom već skoro 10 godina tako da se nada da bi u slučaju pozitivnog rješenja spora, obzirom da je tužen iznos od 100.000,00 kuna sa kamatama mogao i od toga namiriti oštećenog. Za vrijeme dok se nalazio na slobodi, odnosno prije nego što je stupio na izdržavanje kazne zatvora nije ni na koji drugi način pokušavao pronaći sredstva kako bi oštećenom namirio imovinskopravni zahtjev.

 

              Branitelj osuđenog je naveo kako se protivi prijedlogu za opoziv djelomične uvjetne osude obzirom da se osuđenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora pa samim time nije niti u mogućnosti ispuniti imovinskopravni zahtjev, dok vrijeme provedeno na slobodi prije nego što je stupio na izdržavanje kazne nije bilo dovoljno za ispunjenje obveze tim više što je isti bio u obvezi uzdržavati svoju malodobnu kćer, pa bi ispunjenjem imovinskopravnog zahtjeva bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje,  slijedom čega je predložio da se produlji rok za ispunjenje obveze.

 

              Na sjednicu vijeća nije pristupio oštećeni A. P. koji je na prethodnoj sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2020. naveo da u cijelosti ostaje pri podnesenom prijedlogu za opoziv djelomične uvjetne osude obzirom da od pravomoćnosti presude na ime dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva od strane osuđenika nije bilo uplata te cijelo ovo razdoblje osuđenik sa njim nije stupio u kontakt. Ističe da je osobno stupio u kontakt sa osuđenikovom tadašnjom braniteljicom odvjetnicom H. koja mu je rekla da njoj osuđenik nije dao nikakve novce koje bi ona njemu predala. Za kraj je dodao kako je njegov opunomoćenik odvjetnik K. godinu dana nakon pravomoćnosti presude stupio  u kontakt s odvjetnicom H. kako bi osuđeniku dao broj računa radi uplate, međutim nikakve povratne informacije, a niti uplate da nije bilo.

 

              Iz potvrde zatvora od 6. kolovoza 2019., proizlazi da se osuđenik od 2. travnja 2019. do 4. kolovoza 2019., nalazio na izdržavanju neuvjetovanog djela kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kao i da se u istu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2017. do 19. veljače 2018.

 

              Nadalje, iz dopisa zatvora od 31. srpnja 2020. proizlazi da je osuđenik nakon što je izdržao neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci nastavio izdržavati kazne zatvora po drugim pravomoćnim presudama, s time da je predviđeni istek kazni 28. veljače 2022.

 

              Izvršenom provjerom u matičnoj evidenciji zatvora, a vezano za navode osuđenika da mu je objedinjenjem kazna smanjena za dva mjeseca, došlo se do informacije kako je i dalje predviđeni istek kazni 28. veljače 2022., te da zatvoru nije dostavljena nikakva pravomoćna presuda koja bi potkrijepila navode osuđenika. Isto tako putem eSpisa je utvrđeno da u odnosu na osuđenika nije donesena nikakva presuda kojom su mu kazne objedinjene, niti je u tijeku postupak povodom eventualnog zahtjeva za objedinjenje.

 

              Nadalje, od Porezne uprave, …, pribavljene su potvrde o visini dohotka i primitaka za 2018., 2019. i 2020. godinu, a iz kojih proizlazi kako osuđenik u navedenom razdoblju nije ostvario nikakva primanja.

 

              Naime, nakon održane sjednice vijeće je utvrdilo kako između osuđenika i oštećenog nije sporno da osuđenik nije platio ništa od iznosa koji mu je kao posebna obveza određen pravomoćnom presudom, međutim osuđenik opravdanje nalazi u tome da od opunomoćenika oštećenog nije dobio broj računa kako bi izvršio uplatu, a potom da je 2. travnja 2019. stupio na izdržavanje kazne zatvora, pa da iz tog razloga nije bio u mogućnosti podmiriti imovinskopravni zahtjev, a uz to da je dužan uzdržavati malodobno dijete te da je imao dodatne sudske troškove i kaznu za prekršaj koje je morao podmiriti prije namirenja imovinskopravnog zahtjeva oštećenika. Međutim, treba kazati kako cjelokupno postupanje osuđenog ukazuje na to da na njegovoj strani nije postojala nikakva stvarna namjera, želja niti volja da oštećenom naknadi barem dio dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva. Naime, isti je još tijekom dokaznog postupka iznoseći svoju obranu naveo kako bi kroz dvadesetak dana mogao isplatiti oštećenom iznos između 35.000,00 do 40.000,00 kuna jer je s tolikim novcem u tom trenutku raspolagao,  a zaradio ga je kao vozač … te od sezonskog rada na moru, a ostatak da bi mogao vratiti oštećenom kroz godinu i šest mjeseci, da bi na današnjoj sjednici naveo kako ipak nije raspolagao tolikim iznosom novca, već da je imao oko 2.000,00 eura, a ostatak da je trebao dobiti, što se nije dogodilo. Međutim, unatoč različitom kazivanju vezano za iznos novca kojim je osuđenik raspolagao razvidno je da isti od tog novca s kojim je raspolagao nije ništa uplatio oštećenom na ime imovinskopravnog zahtjeva, već da su takvi navodi osuđenika bili usmjereni isključivo na poboljšanje svog položaja u kaznenom postupku, gdje mu je upravo kao olakotno cijenjena spremnost da oštećeniku vrati dug, i to dio duga odmah po pravomoćnosti presude. Isto tako, osuđenik je prema vlastitom kazivanju nakon pravomoćnosti presude kroz razdoblje od šest mjeseci zarađivao između 5.000,00 do 6.000,00 kuna mjesečno, međutim niti od tog iznosa nije ništa naknadio oštećenom, pa makar i neznatni dio imovinskopravnog zahtjeva, kako bi pokazao da je svjestan postojanja obveze te spremnost da istu ispuni, a niti je pokušao pronaći drugi adekvatan način da namiri oštećenika. Po ocjeni vijeća osuđeniku ne mogu opravdanje da nije podmirio makar dio imovinskopravnog zahtjeva biti paušalni navodi o sudskim troškovima, prekršajnim kaznama koje je morao podmiriti te troškovi uzdržavanja malodobnog djeteta. Na današnjoj sjednici osuđenik je naveo da je u izvanbračnoj zajednici sa A. D. sa kojom ima zajedničko dijete starosti tri i pol godine koje sada, obzirom je on na izdržavanju kazne zatvora živi sa svojom majkom (A. D.) te da mu u uzdržavanju djeteta pomažu majka, otac i brat. Naime, vezano za uputu višeg suda da je potrebno utvrditi kolike su obveze osuđenog vezano za uzdržavanje malodobnog djeteta te vezano za navode osuđenog i branitelja da bi plaćanjem imovinskopravnog zahtjeva bila ugrožena egzistencija malodobnog djeteta treba kazati kako je osuđenik naveo da je i dalje u izvanbračnoj zajednici sa A. D. s kojom ima zajedničko dijete, što znači da na strani osuđenog ne postoji nikakva sudska odluka kojom bi se mogao utvrdilo točan iznos koji mora odvajati za uzdržavanje, pa da bi se taj iznos stavio u korelaciju sa njegovim primanjima, već se radi o redovnim obvezama svakog roditelja koje se odnose na uzdržavanje djeteta i ostvarivanje roditeljske skrbi. Obzirom da se radi o djetetu starosti tri i pol godine, razvidno je da je njegova kćer u vrijeme od pravomoćnosti presude pa do stupanja na izdržavanje kazne zatvora imala između jedne do dvije godine, pa kako iz iskaza osuđenog ne proizlazi da bi se radilo o uzdržavanju koje iziskuje veće troškove od troškova koji su uobičajeni za dijete te dobi (primjerice zdravstveni problemi koji bi doveli do dodatnih troškova), a uz to za uzdržavanje ima pomoć obitelji, onda je razvidno da se radi o paušalnim navodima osuđenika da bi bila ugrožena egzistencija djeteta, odnosno ocjena je vijeća da uobičajeni, opće poznati troškovi za uzdržavanje djeteta te dobi obzirom na osuđenikova primanja i pomoć roditelja nisu takvi da bi ispunjenjem barem dijela imovinskopravnog zahtjeva bila ugrožena egzistencija djeteta.

 

Stoga, neovisno o činjenici da se osuđenik kontinuirano od 2. travnja 2019. nalazi na izdržavanju kazni zatvora čiji je predviđeni istek 28. veljače 2022., ocjena je vijeća, kada se uzme u obzir sve naprijed navedeno da je isti u razdoblju od pravomoćnosti presude do stupanja na izdržavanje kazne zatvora, dakle u razdoblju od 10 mjeseci mogao oštećenom naknaditi barem dio imovinskopravnog zahtjeva ili za to pronaći adekvatan način, na koji bi način pokazao da je svjestan postojanja obveze te da je istu spreman ispuniti, a okolnost da osuđenik nije dobio broj računa oštećenika, sve i da je tome tako, ne opravdava osuđenika obzirom da je on taj koji je posebnu obvezu dužan ispuniti i koji je, imajući u vidu posljedice koje mogu nastupiti u slučaju neispunjenja posebne obveze dužan poduzeti sve radnje da bi posebnu obvezu ispunio, pri čemu su i osuđenik i oštećeni imali svoje punomoćnike, pa je jasno da bi u situaciji da je osuđenik imao namjeru namiriti imovinskopravni zahtjev oštećenika vrlo jednostavno došao do računa na koji treba uplatiti novac ili bi isti predao punomoćniku što sve dodatno potkrjepljuje pasivnost osuđenika i nekritičnost prema obvezi iz djelomične uvjetne osude. Osim toga, oštećenik je naveo kako tijekom cijelog razdoblja osuđenik ni na koji način, dakle osobno ili preko punomoćnika s njim nije stupio u kontakt, niti je bilo kakav novac predao svojoj odvjetnici da ga proslijedi oštećenom, kao i da je u konačnici njegov punomoćnik osuđenikovoj tadašnjoj braniteljici predao broj računa oštećenog, ali da ni nakon toga nije bilo nikakve uplate. Osuđenik nastoji prikazati kako je posljedica neispunjenja imovinskopravnog zahtjeva odlazak na izdržavanje kazne, međutim potrebno je sagledati cjelokupno ponašanje osuđenika kroz razdoblje od dvije godine koliko je pravomoćnom presudom određen rok za ispunjenje obveze, pa kada se uzme da je osuđenik prije odlaska na izdržavanje kazne zatvora raspolagao određenim novčanim iznosom za koji je naveo da će ga isplatiti oštećenom, da je isti bio zaposlen i ostvarivao redovita mjesečna primanja, da od toga nije ništa isplatio oštećenom te da u niti jednom trenutku nije niti pokušao stupiti u kontakt sa oštećenim vezano za ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva ili barem dijela imovinskopravnog zahtjeva, onda po ocjeni vijeća odlazak na izdržavanje kazne zatvora osuđeniku samo služi kao opravdanje za neispunjenje imovinskopravnog zahtjeva, odnosno ne predstavlja stvarni razlog, jer sagledavajući cjelokupnu situaciju, osuđenik i prije stupanja na izdržavanje kazne zatvora, unatoč svemu naprijed navedenom, kada su za to postojale mogućnosti nije pokazao nikakvu namjeru, želju niti volju da podmiri imovinskopravni zahtjev ili barem dio imovinskopravnog zahtjeva.

 

Nadalje, vezano za prijedlog branitelja da se osuđenom produlji rok za ispunjenje obveze treba kazati kako sukladno odredbi članka 56. stavak 5. KZ/11 trajanje posebnih obveza ne smije biti dulje od vremena provjeravanja što znači da je produljenje roka moguće samo unutar općeg roka provjeravanja. Imajući u vidu da je rok provjeravanja sukladno pravomoćnoj presudi 2 (dvije) godine jednako kao i rok za ispunjenje posebne obveze te uzimajući u obzir datum pravomoćnosti presude (2. lipnja 2018.), onda je razvidno da više nije moguće produljiti rok za izvršenje posebnih obveza.

 

Potrebno je istaknuti da kod djelomične uvjetne osude rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude sukladno članku 57. stavak 6. u svezi članka 56. stavak 3. KZ/11, međutim u pravomoćnoj presudi je protivno naprijed citiranim odredbama određeno da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne, što bi značilo od 4. kolovoza 2019. pa da bi njegov istek bio 4. kolovoza 2021.

 

Međutim, i u takvoj situaciji, imajući u vidu da se osuđenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora te predviđeni istek kazne (28. veljače 2022.), kao i navode osuđenika da bi posebnu obvezu mogao ispuniti tek nakon izdržavanja kazne zatvora kad pronađe posao izvan RH, produljenje roka unutar općeg roka provjeravanja kako je isti naveden u pravomoćnoj presudi je bespredmetan, obzirom da bi i u takvom slučaju opći rok provjeravanja unutar kojeg je moguće produljiti rok za ispunjenje posebne obveze istekao prije nego što osuđenik izdrži kazne zatvora na koje je osuđen.

 

Stoga, kako osuđenik u ostavljenom roku nije ispunio obvezu niti u najmanjem dijelu, vijeće je uzimajući sve naprijed navedeno, te vodeći računa o tome da trajanje posebnih obveza ne može biti dulje od vremena provjeravanja osuđenom odlučilo opozvati djelomičnu uvjetnu osudu  i odrediti izvršenje pravomoćno izrečene kazne zatvora.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 osuđenom A. E. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2017. do 19. veljače 2018., te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 2. travnja 2019. do 4. kolovoza 2019.

 

              Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 15. prosinca 2020.

 

Zapisničar:                                                                                                                Predsjednik vijeća:

Mirko Aužina, v.r.                                                                                                     Tamara Pleše, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka. O žalbi odlučuje Županijski sud, a podnosi se pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i suprotnu stranu ovom sudu.

             

DNA:

1. ODO Zagreb na broj K-DO-3868/16

2. osuđeni A. E., putem zatvora

3. branitelj osuđenog odvjetnik I. B.

4. oštećeni A. P., Z.