- 1 -              Revd 1944/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1944/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N., OIB ..., iz Z., ..., koga zastupa punomoćnica N. B. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB ..., Z., ..., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z. i umješač na strani tuženika Nogometnog kluba S. u Z., ..., koga zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5840/2018-2 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5212/16-67 od 5. rujna 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5840/2018-2 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5212/16-67 od 5. rujna 2018.

 

Tuženik je predložio odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na prvo naznačeno pitanje nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U odnosu na drugo pitanje revident se pozvao na odluku ovog suda broj Revr-103/2002 od 27. listopada 2004. u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, a o drugom istaknutom zahtjevu za vraćanje na radno mjesto sud nije odlučio zaključivši da je nepotrebno odlučivati o istom jer je prihvatio prvi zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

U pobijanoj odluci sud je odbio prvi tužbeni zahtjev, a odbacio je drugi istaknuti zahtjev jer je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno i tužitelj nije iskoristio svoje pravo na žalbu na odluku prvostupanjskog suda kojom je taj zahtjev odbijen. Stoga odluka koju prilaže revident ne daje razloge važnosti drugom naznačenom pitanju.

 

Kako za postavljena pitanja nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.