Broj: Kž 413/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. listopada 2017. broj Kzd-3/2017 (Kv I-335/2017), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem za mladež Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Š., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 2. i 6., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te protiv optuženog I. D., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom I. D. produljena je primjena mjera opreza, i to obveze javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke prema mjestu prebivališta, zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici B. B. na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tom oštećenicom, uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. D. po branitelju, odvjetniku V. V., navodeći da žalbu podnosi „zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (i) zbog nepostojanja razloga za određivanje mjere“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukinu sve mjere opreza, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., protivno žalbenim prigovorima optuženika, s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud postojanje takve opasnosti na strani optuženika, nasuprot tvrdnjama žalitelja, osim u okolnosti loših imovinskih prilika optuženika (prema kazivanju optuženika), utemeljio i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela za koje je on u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv na štetu maloljetne oštećenice, a koje ukazuju na bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju optuženika.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, a protivno opetovanim žalbenim navodima optuženika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv optuženika. Stoga je neosnovan ponovljeni žalbeni navod optuženika kojim on, osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice, nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke istražnog zatvora.

Jednako tako, imajući u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a pritom vodeći računa i da je optuženik do sada neosuđivana osoba, kao i da se prema dostupnim podacima protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, uz činjenicu da se optuženik u međuvremenu uspio zaposliti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Upravo će se primijenjenim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i maloljetne oštećenice, kao i bilo kakva veza između njih, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

Takvi pravilni zaključci prvostupanjskog suda nisu dovedeni u sumnju niti ponovljeno istaknutim žalbenim navodima optuženika o tome da ne postoji niti jedan podatak iz kojeg proizlazi da bi on pokušao stupiti u bilo kakav kontakt s maloljetnom oštećenicom. Naime, okolnost da optuženik do sada nije prekršio određene mu mjere opreza potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. studenog 2017.