1                    Poslovni broj: 3 UsI-699/2020-5

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-699/2020-5

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

  

P R E S U D A

 

  

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice B. V. P. iz O., koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. V., S. B. i M. C., O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica Lj. S..N., načelnica Odjela za žalbe i upravne sporove, radi obiteljske mirovine, 15. prosinca 2020.

  

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 140-03/20-01/03309275000, URBROJ: 341-99-05/3-20-1076 od 18. svibnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-03/20-02/03309275000, URBROJ: 341-12-05/3-20-459 od 29. siječnja 2020. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

  

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-01/03309275000, URBROJ: 341-99-05/3-20-1076 od 18. svibnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-03/20-02/03309275000, URBROJ: 341-12-05/3-20-459 od 29. siječnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

              Tužiteljica u tužbi  ističe da tuženik i prvostupanjsko tijelo odbijanje zahtjeva za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu temelje na utvrđenju da izvanbračna zajednica nije trajala najmanje tri godine te da stoga nije ispunjen uvjet iz članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Međutim, ovakav zaključak suprotan je citiranoj odredbi i u suprotnosti je utvrđenju pravomoćnog sudskog rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob-1323/19 od 17. prosinca 2019. Naime, upravna tijela nisu nadležna za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice jer isto pripada u isključivu sudsku nadležnost. Isto tako, naprijed citiranom odredbom nije propisano da sama izvanbračna zajednica mora trajati najmanje tri godine već je propisano da je izvanbračni drug morao živjeti u zajedničkom domaćinstvu s osiguranikom najmanje tri godine, a što je u sudskom postupku i utvrđeno. Tužiteljica pojašnjava da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob-1323/19 preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: R1 Ob-381/2019 od 4. listopada 2019. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za utvrđivanje izvanbračne zajednice i utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pokojnog D. P. i nakon razvoda braka. Iz obrazloženja i tijekom izvanparničkog postupka nedvojbeno je utvrđeno da postoji kontinuitet zajedničkog života za vrijeme i nakon razvoda braka. Utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u sudskom postupku temeljilo se na činjenici kontinuiteta zajedničkog života tužiteljice i osiguranika koji je trajao i tijekom trajanja braka i nakon razvoda braka, dakle znatno duže od tri godine te upravno tijelo ne može svojim neutemeljenim i proizvoljnim tumačenjima zakonske odredbe zapravo mijenjati utvrđenje suda i ne primjenjivati odluku suda. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak, kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni trošak upravnog spora koji nije specificiran.

              Tuženik odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, dok navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Kako iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica osporava samo primjenu materijalnog prava, te kako stranke nisu izričito zahtjevale održavanje rasprave u smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12. i 152/14, 94/16 i 29/17, nastavno: ZUS), Sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS) ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu kao i u spis upravnog postupka.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 8. siječnja 2020. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza Duška Pecnika, osiguranika, koji je  preminuo dana 21. ožujka 2016. godine.

Odredbom članka 22. stavak 3. Zakona mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 8/18., 62/18.,115/18. i 102/19. – u daljnjem tekstu: ZOMO-a) propisano je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

Sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR), članovima obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se bračni drug i djeca te izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete (članovi uže obitelji) i roditelji (članovi šire obitelji).

Tužiteljica je uz zahtjev priložila rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 12. R1 Ob-381/2019-8 od 4. listopada 2019. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 48 Gž Ob-1323/19-2 od 17. prosinca 2019.

Navedenim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2019. predlagateljica (ovdje tužiteljica) je odbijena s prijedlogom za utvrđenjem izvanbračne zajednice u cijelosti.

Međutim, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 48 Gž Ob-1323/19-2 od 17. prosinca 2019. preinačeno je navedeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2019. i utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i D. P. koja je trajala od razvoda braka sklopljenog 13. svibnja 1995., a razvedenog 10. veljače 2014., sve do smrti D. P. 21. ožujka 2016. s obrazloženjem da u okolnostima konkretnog slučaja kada je predlagateljica (ovdje tužiteljica) dokazala da je životna zajednica nje i pokojnog D. P., zajedno s njihovom djecom L. i L. P. rođenima u bračnoj zajednici, trajala do njegove smrti i nakon razvoda braka, imajući u vidu kontinuitet zajedničkog života, ima se smatrati da je izvanbračna zajednica postojala.

Među strankama nije sporno postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pok. D. P., a što je razvidno i iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika.

             Među strankama je sporno ispunjava li tužiteljica uvjete iz članka 22. stavak 3. ZOMO-a, odnosno članka 17. stavka 1. ZOHBDR-a, tj. ima li svojstvo člana obitelji na način kako je propisano citiranim odredbama, te s tim u svezi je li izvanbračna zajednica do trenutka smrti osiguranika/korisnika mirovine D. P., iza kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, trajala najmanje tri godine.

Sud smatra da je odredbu članka 22. stavka 3. ZOMO-a u vezi s odredbom stavka 1. istog članka, potrebno tumačiti na način da se utvrdi njezina svrha i cilj koji je zakonodavac želio postići, a da je svrha navedene odredbe potpuno izjednačavanje bračnih i izvanbračnih drugova u njihovim pravima po tom osnovu, uz ispunjenje određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku), koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice, na što upućuje i sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-2287/2017 od 14. studenog 2018. 

          Posljedično navedenom stavu ovoga Suda, Sud utvrđuje da na temelju odredbe čl. 22. st. 3. ZOMO-a pravo na obiteljsku mirovinu ima izvanbračni drug ukoliko je ispunjen uvjet da je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine.

            Naime, da bi se tužiteljici, kao izvanbračnom drugu umrlog osiguranika priznalo pravo na obiteljsku mirovinu moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti propisani u odredbi članka 22. stavka 3. ZOMO-a, a u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nedvojbeno je utvrđeno da je izvanbračna zajednica tužiteljice i umrlog osiguranika trajala kraće od tri godine (dvije godine, jedan mjesec i 11 dana), kada je prestala smrću umrlog osiguranika. Osim toga, u navedenoj izvanbračnoj zajednici nije rođeno zajedničko dijete (zajednička djeca rođena su u bračnoj zajednici).

Slijedom navedenog, nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 22. stavka 3. ZOMO-a i članka 17. stavka 1. ZOHBDR-a, iz kojeg razloga su javnopravna tijela pravilno odlučila o zahtjevu tužiteljice za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu.

           S obzirom na podatke spisa predmeta, te imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku   odredbu, ovaj Sud osporavano rješenje tuženika nalazi pravilnim i zakonitim, dok prigovore tužiteljice koji su iznijeti u tužbi i tijekom ovog spora Sud nalazi neosnovanim.

Slijedom iznesenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 15. prosinca 2020.

 

         Sutkinja

             Jasenka Beker v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).