Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 3918/2019-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., J., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. N., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice S. Š. D. iz B., OIB: ..., zastupane po A. F. L., odvjetnici u Z., drugotuženika H. G. iz Z., OIB: ...., trećetuženika K. G. iz Z., OIB: ..., i četvrtotuženice S. G. iz Z., OIB: ..., tuženici ad.2.-4. zastupani po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1482/19-2 od 2. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3640/17-98 od 28. prosinca 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1482/19-2 od 2. travnja 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1482/19-2 od 2. travnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3640/17-98 od 28. prosinca 2018. kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži solidarno isplatiti mu iznos 336.964,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju na ime troškova postupka isplatiti prvotuženoj iznos 67.500,00 kn, a drugo-četvrtotuženicima svakom iznos 17.291,66 kn, dok je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u odluci o troškovima postupka s tog osnova naloženo tužitelju isplatiti drugo-četvrtotuženicima svakome daljnjih 3.458,33 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Prvotužena je odgovorila na reviziju.
Revizija je osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen prema tuženicima da mu solidarno isplate iznos 336.964,00 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), drugostupanjski sud ju je odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu, a bez da je svoju presudu posebno obrazlagao, prihvaćajući činjenično utvrđenje iz prvostupanjske presude i u njoj primijenjeno materijalno pravo, sve pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a.
Tom odredbom je naime bilo propisano da ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primijenjeno materijalno pravo.
Iz stanja ovog spisa predmeta između ostalog proizlazi:
- da je drugostupanjski sud rješenjem broj Gž-1302/14-2 od 16. svibnja 2017. već jednom bio ukinuo prvostupanjsku presudu broj P-351/05-80 od 20. prosinca 2013., a kojom je bio odbijen ovaj tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je izrazio pravno shvaćanje da je na temelju izdane punomoći od strane prvotužene tužitelju, a za potrebe ishođenja lokacijske dozvole i dr., a sve vezano za planirani poslovni pothvat, je između njih nastao i postojao ugovorni, obveznopravni odnos, pri čemu,
- da se izdavanje punomoći tužitelju od strane prvotužene u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZOO ima smatrati ugovorom o nalogu, a što
- da je prvostupanjski sud ispustio iz vida, a o čemu u nastavljenom postupku treba voditi računa,
- da u nastavljenom postupku pred prvostupanjskim sudom, a nakon tog ukidnog drugostupanjskog rješenja nisu izvedeni novi dokazi, te je prvostupanjski sud po zaključenju ročišta za glavnu raspravu donio novu prvostupanjsku odbijajuću presudu broj P-3640/17-98 od 28. prosinca 2018., a kojom je ponovno izraženo pravno shvaćanje da između stranaka nije sklopljen ugovor o ortakluku, a kako je prvotuženica 30. studenoga 2004. opozvala punomoć tužitelju izdatu 24. rujna 2002., da oni nisu bili ni u kakvom pravnom odnosu, pa ni vezano za troškove ishođenja lokacijske dozvole, nesporno učinjene po tužitelju,
- da je drugostupanjski sud, a povodom žalbe tužitelja, svojom novom drugostupanjskom presudom broj Gž-1482/19-2 od 2. travnja 2019. potvrdio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a, ocijenivši da je: "prvostupanjski sud, raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženici pobijaju, kao i one odlučne okolnosti na koje je ovaj sud ukazao u spomenutom ukidnom rješenju, na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) potpuno i pravilno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu za koje je naveo jasne, potpune i ispravne razloge, pa kako stoga i ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, to se temeljem odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, presuda neće posebno obrazlagati već se žalitelj umjesto posebnog obrazloženja upućuje na razlog pobijane presude.
Naime, na pouzdan i nedvojben način je utvrđeno da tužitelj i prvotuženica nisu sklopili ni pisani ni usmeni ugovor pa ni konkludentnim radnjama, već je radove žalitelj proveo radi utvrđenja svoje isplativosti ulaska u posao i sklapanje ugovora o ortakluku, pa se stoga suprotno žalbeni prigovori ne mogu prihvatiti osnovanim."
Polazeći od prethodno navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud činjenično utvrđenje u svojoj presudi donesenoj povodom ukidnog rješenja drugostupanjskog suda utemeljio na dokazima koji su bili izvedeni u prethodnom postupku i na njima utemeljio ocjenu o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, a zbog nepostojanja ugovornog ni drugog obveznopravnog odnosa između tužitelja i prvotuženice, a na temelju kojeg bi tužitelja pripadalo potraživati utuženi iznos od tuženika.
U takvim okolnostima, a kada je drugostupanjski sud bez posebnog obrazlaganja svoje presude, sve pozvavši se na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a, a zbog tih istih razloga svojim prethodnim rješenjem ukinuo prvostupanjsku odbijajuću presudu ocijenivši je posljedicom pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnom odnosu stranaka, onda se ovom sudu nameće ocjena kako su u pobijanoj presudi doista izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a na temelju kojih bi se mogla ispitati njezina pravilnost glede ocjene suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
Naime, potpuno je nejasno na temelju čega je drugostupanjski sud sada, a polazeći od činjenično pravnog supstrata spisa predmeta koji je jednak onom koji je bio u vrijeme prethodnog odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu, sada ocijenio da unatoč nespornoj činjenici:
- što je prvotužena 24. rujna 2002. izdala punomoć tužitelju za potrebe ishođenja lokacijske dozvole na njezino ime, a koja dozvola je izdata 10. ožujka 2003., a postala konačna 31. ožujka 2004. i dostavljena tužitelju kao tadašnjem punomoćniku prvotužene,
- a trošak ishođenja lokacijske dozvole snosio je tužitelj,
- prvotuženica dopisom od 6. srpnja 2004. opozvala punomoć tužitelju, dakle nakon što je lokacijska dozvola ishođena, te
- tuženici u ostvarivanju svog poslovnog pothvata na temelju sklopljenog ugovora o ortaštvu koristili se predmetnom lokacijskom dozvolom,
sada ocjenjuje da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelj i prvotuženica nisu sklopili ni pisani ni usmeni ugovor, pri čemu su izostali razlozi koji se odnose na pravni odnos tužitelja i prvotuženice, a vezano za punomoć o zastupanju prvotuženice u razdoblju gotovo dvije godine i pravnih posljedica koje su iz toga proizašle, sve polazeći od odredbe čl. 210. i dr. ZOO.
Slijedom navedenog, a kako je pobijana drugostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to je, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. u vezi s odredbom čl. 81. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor, istu je trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude otkloniti procesne nedostatke na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem, te donijeti novu zakonitu odluku.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.