- 1 -              Rev 1202/2020-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1202/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. (OIB: …) iz D. S., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z. (OIB: …), Z.,  (Z. h. d.o.o. – Podružnica Z., Z.), kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz OD M. i B. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-360/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3240/2018-133 od 24. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

I/ Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-360/2020-2 od 17. rujna 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3240/2018-133 od 24. veljače 2020. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

»I.              Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik Z. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … (Z. H. d.o.o. – PODRUŽNICA Z., Z.) dao tužitelju M. M. iz D. S., OIB: … Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. kolovoza 2011. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II.              Nalaže se tuženiku Z. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … (Z. H. d.o.o. – PODRUŽNICA Z., Z.) vratiti na rad tužitelja M. M. iz D. S., OIB: … na radno mjesto vozača pauka u Odjelu za premještanje i blokiranje vozila sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2002., u roku od 8 dana.«

 

              II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.200,00 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

» I.              Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik Z. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … (Z. H. d.o.o. – PODRUŽNICA Z., Z.) dao tužitelju M. M. iz D. S., OIB: lukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. kolovoza 2011. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II.              Nalaže se tuženiku Z. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … (Z. H. d.o.o. – PODRUŽNICA Z., Z.) vratiti na rad tužitelja M. M. iz D. S., OIB: … na radno mjesto vozača pauka u Odjelu za premještanje i blokiranje vozila sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2002., u roku od 8 dana.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

IV.              Odbija se zahtjev tuženika na naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.«

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane odluke na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, podredno da iste vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Ispitujući pobijanu presudu sud je ocijenio da je revizija osnovana.

 

              Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

 

              Sud drugog stupnja je dao jasne i razumljive razloge za svoju odluku, a također je u obrazloženju ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenje.

 

              Osnovan je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 3. kolovoza 2011.; da se obveže tuženika da tužitelja vrati na rad uz naknadu parničnog troška.

 

              Tužitelju je dan otkaz na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), prema kojoj odredbi je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati bez obveze i poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kod tuženika radio na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme  od 28. lipnja 2002. na radnom mjestu vozač pauka u Odjelu za premještanje i blokiranje vozila u Podružnici Z.;

- da je tuženik tužitelju ugovor o radu otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. kolovoza 2011.;

- da uvidom u Izvod iz Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj (list 24. spisa) proizlazi da je R. M. bio zastupnik podružnice Z. s ovlaštenjem da osnivača zastupa skupno s drugim voditeljem;

- da je Odlukom o davanju ovlaštenja od 1. listopada 2010. (list 37. spisa) predsjednik uprave Z. h. d.o.o. I. Č. opunomoćio, odnosno ovlastio voditelja Podružnice Z. da u ime i za račun Z. h. d.o.o. donosi odluke o ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom radnika Z. h. d.o.o. – Podružnice Z.;

- da je uvidom u Odluku Z. h. d.o.o. od 27. rujna 2010. (list 38. spisa) utvrđeno da je R. M. s danom 1. listopada 2010. imenovan voditeljem Z. h. d.o.o. – Podružnica Z. na vrijeme od dvije godine i da zastupa podružnicu skupno s drugim voditeljem podružnice.

- da je, budući da iz Izvoda iz Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj (list 24. spisa) i Odluke Z. h. d.o.o. od 27. rujna 2010. (list 38. spisa) proizlazi da je R. M. u vrijeme donošenja Odluke o otkazu bio ovlašten zajedno s drugim voditeljem zastupati podružnicu, te da je istoga predsjednik uprave Z. h. d.o.o. I. Č. opunomoćio da u ime i za račun Z. h. d.o.o. donosi odluke o ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom radnika Z. h. d.o.o. – Podružnice Z., za zaključiti da je R. M. bio ovlašten donijeti Odluku o otkazu, odnosno odlučiti o prestanku ugovora o radu tužitelja;

- da je tuženik obavijest o namjeravanoj odluci dostavio sindikalnoj podružnici, sindikalnom povjereniku I. A. 1. kolovoza 2011., koji se usprotivio namjeravanoj odluci;

- da je tužitelj član istog Sindikata od 2010.;

- da u vrijeme donošenja Odluke o otkazu kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, već da su djelovala tri sindikata;

- da sindikati nisu postigli sporazum o sindikalnom povjereniku ili drugom ovlaštenom predstavniku sindikata;

- da se u obrazloženju Odluke o otkazu u bitnome navodi da je tužitelj kao radnik tuženika počinio osobito teške povrede radne obveze na način da je manipulirao s 9 tahograf listova i to tako da je ručno iscrtao dodatne tragove;

- da je radnik ovom manipulacijom tahografskih listova iste učinio nevažećim, čime je poslodavca izložio mogućnosti prekršajne odgovornosti sukladno odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 60/08 i 124/10), a to iz razloga što tahografi nisu korišteni na propisani način;

- da je radnik takvim ponašanjem poslodavca doveo u zabludu o dužini svog rada u radnim danima navedenim u listićima tahografa, te da s obzirom na naprijed navedeno, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa više nije moguć, budući poslodavac više nema povjerenja u rad imenovanog.

 

Utvrđeno je da je radnik osposobljen za rad s tahograf uređajem po propisima o vođenju evidencije rada i odmora vozača, te korištenja tahografa, o čemu postoji potvrda od 16. travnja 2010. izdana od strane tvrtke T. d.o.o.

 

U tijeku postupka je također utvrđeno da je tahografske listiće za razdoblje od 1. siječnja do 19. lipnja 2011. tužitelj držao kod sebe, te da ih je predao M. G. 20. srpnja 2011., koji ih je pregledao 22. srpnja 2011. i pronašao da su na listićima izvršene manipulacije rukom. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kao i njegovog dopunskog očitovanja, utvrđeno je da su svi prezentirani tahografski listići oštećeni nevještim ručno izrađenim naknadnim upisima, koji po svojim karakteristikama odudaraju od stvarnog zapisa pisača tahografskog uređaja po površini listića, te da je na tim listićima produživano vrijeme rada produljenjem vremena upotrebe vozila docrtavanjem dijagrama brzine, izgleda koji je tehnički nemoguć, a nema ni vremenske podudarnosti s druga dva dijagrama vremenske aktivnosti prevaljenog puta.

 

Vještak nije bio u mogućnosti navesti tko je izvršio dopisivanje, odnosno iscrtavanje tahografskih listića.

 

Također je usporedbom radnih listova, pomoću kojih se kod tuženika vodila evidencija radnog vremena i spornih tahografskih listića, utvrđeno da su upisivane vožnje bile upisivane za vrijeme, a prije isteka osamsatnog radnog vremena (polazak – dolazak), s tim da stvarna vožnja nije obavljena, pa zbog toga nije ni postojao materijalni trošak korištenja vozila kojim je tužitelj upravljao.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi smatraju da tužitelj nije imao koristi zbog koje bi izvršio manipulaciju tahografskog listića, budući je tužitelju plaća isplaćivana na temelju putnih radnih listova, a ne na temelju podataka iz tahografskih listića. Nesporno je da za tuženika nije nastupila nikakva materijalna šteta. Jedina moguća posljedica je prekršajna odgovornost tuženika.

 

Budući tuženik nije dokazao da je upravo tužitelj bio osoba koja je izvršila dopisivanje, odnosno ručnu manipulaciju listićima, sudovi ocjenjuju primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 135. st. 3. ZR), da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, tj. da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

S takvim zaključkom sudova prvog i drugog stupnja ne slaže se Vrhovni sud Republike Hrvatske .

 

Naime, revizijski sud smatra da je u konkretnom slučaju sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je pogrešan zaključak suda o tome kako, na temelju činjenica utvrđenih u postupku, nije dokazano da je tužitelj počinio težu povredu radne obveze zbog koje poslodavac može tužitelju otkazati ugovor o radu.

 

Naime, među strankama je nesporno da je tužitelj, nakon isteka radnog vremena, čuvao tahografske listiće kod sebe te da je na poziv nadređenog te tahografske listiće predao glavnom dispečeru M. G. Također je nesporno da je dispečer na temelju očitanja tahograf listova, vizualnim pregledom, utvrdio da je na devet tahografskih listova došlo do manipulacije rukom te da su isti dopisivani na način da je dopisivana duljina trajanja prisutnosti tužitelja na poslu.

 

Nesporno je da od takvog upisivanja nema koristi vlasnik vozila, jer mu se tako povećavaju iscrpljeni resursi samog vozila koji je u upotrebi više nego što je u stvarnosti, kao što je i nesporno da se u području dijagrama tahografskih listića ne smiju upisivati nikakvi podaci osim na za to predviđenom središnjem kružnom polju, te na poleđini listića. Također je važno napomenuti kako se u konkretnom slučaju ne radi o nenamjernim ogrebotinama koje bi nastale prilikom manipulacije listića vađenjem iz futrole, preslagivanjem i sl., već je namjerno oštrim špicastim sredstvom strugano po listiću na način da se oponašaju realni upisi tahografskog uređaja. Navedenom manipulacijom tahografski listići su učinjeni nevažećima.

 

Na temelju nalaza i mišljenja utvrđeno je da su na tahografskim listićima upisivane vožnje unutar osamsatnog radnog vremena tužitelja, a da te vožnje u stvarnosti nisu obavljene. Docrtavanje brzine kretanja vozila i vožnji, koje nisu obavljene, fiktivno se povećava vrijeme aktivnog rada.

 

Kod tuženika se evidencija radnog vremena vodila na temelju rasporeda rada i ispunjenog putnog radnog lista. Dužnost je vozača da u tom razdoblju vozi, odnosno uklanja nepropisano parkirana vozila. U putnom radnom listu moraju biti upisane opaske zašto vozilo nije bilo u pokretno neko izvjesno vrijeme (kvar, čišćenje snijega, bolest, pomoćnog radnika i sl.). Ukoliko nisu upisane, glavni dispečer može tražiti izjavu od vozača, kao i opravdanja za zaustavljanje vozila.

 

Tuženik je prema odredbama čl. 10. st. 7. Zakona o radnom vremenu u obveznim odnosima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj 60/08 i 124/10) trebao preuzimati tahografske listiće za prethodnih 28 dana, a to nije činio, zbog čega je tužitelj tahografske listiće čuvao za razdoblje od šest proteklih mjeseci, u kojem vremenu su tahografski listići bili u posjedu tužitelja, a nakon toga su predani dispečeru, koji je nedvojbeno utvrdio da je došlo do nadocrtavanja navedenih tahografskih listića.

              Okolnost, što za tuženika nije nastala šteta u vidu materijalnog troška korištenja vozila i isplaćene plaće tužitelju za duže radno vrijeme nego što je tužitelj zaista radio, po ocjeni ovog suda ne utječe i ne predstavlja olakotnu okolnost vezanu uz ponašanje tužitelja, budući svi provedeni dokazi ukazuju na to da jedini tko je mogao manipulirati navedenim tahografskim listićima i tko je mogao imati koristi je tužitelj.

 

Obrazloženje tužitelja da to nije radio, budući time za sebe ne bi ostvario nikakvu imovinsku korist nije uvjerljivo. Naime, docrtavanje tahografskih listića imalo bi za posljedicu (u slučaju da nisu otkriveni falsifikati), potvrdu da je tužitelj bio na poslu u punom radnom vremenu, te da je obavljao vožnje koje nije odradio.

 

Pravilno ispunjavanje putnih radnih listova ne umanjuje tužiteljevu odgovornost. Putni radni list ne dokazuje da je tužitelj doista obavljao sve poslove svog radnog mjesta.

 

Logičnim se nameće zaključak da je upravo tužitelj jedini mogao nadopisivati te tahografske listiće, što je opravdano kod poslodavca izazvalo nepovjerenje za nastavak radnog odnosa.

 

Poslodavac može dati izvanredni otkaz u slučaju kad je skrivljeno ponašanje radnika povezano s teškim kršenjem obveze iz radnog odnosa, između ostalog i zbog one važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Otkaz ugovora o radu je najteža mjera poslodavca, međutim upravo okolnosti konkretnog slučaja, a to je činjenica da su tahografski listići nadocrtavani ručno i da su oni bili u posjedu tužitelja, a nakon toga neposredno predani ovlaštenom djelatniku tuženika, ukazuje da je ponašanje tužitelja bilo upravo takvo zbog kojeg je poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja i zbog kojeg nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

Naime, po ocjeni ovog suda tužitelj je taj koji je povrijedio radnu obvezu time što je suprotno propisima manipulirao tahografskim listićem i na njemu nadopisivao podatke. Logičnim se ukazuje da nikome drugome to nije bilo u interesu, pa zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za izvanredni otkaz je nerazumljiv i nelogičan.

 

U pravu je revident kada smatra da je iscrtavanje tahografskih listića s ciljem lažnog prikazivanja činjenica, a to je prisutnost na radu i obavljanje radnih zadataka, teška povreda obveze iz radnog odnosa.

 

Ovaj sud smatra da su se ispunili svi zakonom predviđeni uvjeti iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP preinačio prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku, te odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn, troškove vještačenja u iznosu od 5.900,00 kn, te troškove sudskih pristojbi u iznosu od 2.800,00 kn, što ukupno iznosi 11.200,00 kn. Visina istih utvrđena je u skladu s odredbama važeće Odvjetničke tarife, kao i odredbama Zakona o sudskim pristojbama.

 

Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.