- 1 -              Rev 5269/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5269/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Ivan Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-353/19-2 od 21. kolovoza 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-33/19-5 od 13. veljače 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 19.610,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.595,00 kn (točka I. izreke), a za iznos od 4.780,00 kn tužbeni zahtjev je odbijen (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn (točka I. izreke). Tužitelj je ujedno obvezan naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn (točka II. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u kojoj predlaže reviziju prihvatiti, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 84/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Budući da je pobijana presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP-a, predmetna revizija je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

             

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 27. prosinca 2012. kada je pao na stepenicama u kući T. S. (osiguranika tuženika) koji je sa tuženikom kao osiguravateljem imao sklopljenu policu osiguranja imovine, a prema tuženikovim Uvjetima za osiguranje kućanstva predmet osiguranja je i odgovornost u svojstvu privatne osobe za štetu učinjenu trećim osobama i njihovim stvarima.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio uz sljedeće obrazloženje:

 

- da je o tužbenom zahtjevu trebalo odlučiti na temelju činjenica koje je tužitelj iznio do zaključenja prethodnog postupka,

 

- da činjenice na kojima temelji svoj zahtjev tužitelj nije iznio na pripremnom ročištu 16. studenog 2017. kada je i zaključen prethodni postupak,

 

- da iz spisa proizlazi da je tužitelj glede izvanugovorne odgovornosti osiguranika tuženika do zaključenja prethodnog postupka iznio samo činjenicu da je kritičnog dana u kući osiguranika tuženika pao na stepenicama i pritom zadobio tešku povrede noge, a da nije iznio nikakve druge činjenice na temelju kojih bi se mogla utvrditi odgovornost osiguranika tuženika,

 

- da iz činjenica navedenih tijekom postupka, a do vremena kada su se iste mogle isticati, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva,

 

 

 

- da je činjenica neodržavanja stepeništa na kojoj prvostupanjski sud temelji odluku o odgovornosti iznesena na ročištu 3. travnja 2018.,

 

- da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a,

 

- da je postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. st. 1. ZPP-a jer je tuženik priznao činjenice štetnog događaja kako je to navedeno u tužbi, pa da na te okolnosti nije trebalo izvoditi dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka,

 

- da prvostupanjski sud nije mogao odluku temeljiti na novim činjenicama koje je utvrdio na temelju dokaza koje je izveo protivno odredbama ZPP-a.

 

Tužitelj u reviziji, u bitnom, ističe da su već u tužbi predloženi svi dokazi na temelju kojih se moglo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osporava da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. ZPP-a, te ističe da se u smislu čl. 221. st. 1.  ZPP-a mogu dokazivati i činjenice koje je stranka priznala pred sudom (čl. 3. st. 3. ZPP-a).

 

Navedeni revizijski navodi ne mogu se prihvatiti.

 

Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka dok je stavkom 3. određeno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

 

U konkretnom slučaju tvrdnja o neodržavanju stepeništa predstavlja činjeničnu osnovu kojom se upire na odgovornost osiguranika tuženika. Ta tvrdnja je iznesena nakon zaključenja prethodnog postupka, a iz spisa ne proizlazi da se radi o činjenici koja nije mogla biti iznesena u tužbi odnosno prije zaključenja prethodnog postupka. Pravilno je, stoga, drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska odluka utemeljena na novoj činjenici koja je iznesena protivno odredbi čl. 299. ZPP-a te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude.

 

Suprotno tvrdnji revizije, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za dokazivanje činjenica koje je tuženik priznao, a pozivanje revidenta na odredbu čl. 3. st. 3. ZPP-a je paušalno i neargumentirano.

 

 

 

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.