- 1 -              Rev-x 647/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 647/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja H. C. d.o.o. za p. t., Z., OIB …, II. tužitelja H. P. p. d.o.o. za p. p., Z., OIB … koje zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o. u Z. i III. tužitelja H. I. d.o.o. Z., OIB …, protiv I. tuženika M. d.o.o. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u P. i II. tuženika J. o. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u OD G. & P. u Z., Pisarnica Z. I., Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama I. i II. tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gžx-33/2014-2 od 7. listopada 2014., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-405/08-24 od 13. prosinca 2012., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.  Revizija I. tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gžx-33/2014-2 od 7. listopada 2014. u potvrđujućem dijelu (stavak I. izreke) u odnosu na II. tuženika i predmet se u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O trošku revizije II. tuženika odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je I. i II. tuženicima da I., II. i III. tužitelju solidarno isplate iznos od 356.643,54 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 1996., pod toč. II. izreke tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 215.764,91 kn, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženicima da nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 43.993,08 kn.

 

Drugostupanjskom presudom žalbe I. i II. tuženika odbijene su kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke, dok su žalbe I., II. i III. tužitelja uvažene te je ukinuta prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu za iznos od 215.764,91 kn u toč. II. izreke te u toč. III. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio I. tuženik i to istovremeno pozivanjem na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. II. tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a podredno reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno da se pobijane nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju II. i III. tužitelji su osporili navode I. i II. tuženika iznesenih u revizijama s prijedlogom da ovaj sud odbije revizije I. i II. tuženika kao neosnovane uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija I. tuženika je nedopuštena, dok je revizija II. tuženika osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b. ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

U ovoj parnici postupak se vodio radi naknade štete za isplatu iznosa od 606.851,17 kn koju I., II. i III. tužitelji potražuju od I. tuženika i II. tuženika kao solidarnih dužnika, dok vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odnosi se na novčanu svotu te iznosi 356.643,54 kn (toč. I. izreke prvostupanjske presude).

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

S obzirom na to da I., II. i III. tužitelji kao vjerovnici u ovoj pravnoj stvari nisu solidarni (niti to proizlazi iz odredbe čl. 425. ZOO, a niti iz izreke presude) svaki od tužitelja je mogao i samostalno istaći svoje zahtjeve i sud je mogao donijeti odvojene odluke za svakoga od njih. Stoga se vrijednost predmeta spora svakog od zahtjeva u odnosu na svakog od tužitelja određuje primjena kriterija iz čl. 37. st. 2. ZPP-a.

 

Stoga, u situaciji kad više tužitelja jednom tužbom traži isplatu iznosa od 356.643,54 kn (pobijana vrijednost spora jer se radi o novčanom zahtjevu), za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja se dobije dijeljenjem (u ovom slučaju po subjektivnom kriteriju) s brojem tužitelja (u konkretnom slučaju s tri tužitelja). To znači da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja iznosi 118.881,18 kn.

 

S obzirom da iz navedenog proizlazi da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja zasebno ne prelazi iznos 200.000,00 kuna, u ovom predmetu nisu dopuštene revizije I. i II. tuženika niti prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo je razmotriti revizije I. i II. tuženika podnesene sukladno odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP s obzirom da u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP, tzv. izvanredna revizija).

 

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava te izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revizija koja nema navedene pretpostavke nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju I. tuženika:

 

Prvotuženik se u reviziji samo paušalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3 ZPP ne navodeći izrijekom materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Međutim, ovako paušalno pozivanje na odredbu članka je previše općenito i nije dovoljno precizirano za dopuštenost revizije, pa zbog nedovoljne određenosti nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da je individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

 

Također je potrebno napomenuti da revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji formulirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

 

Revizija I. tuženika se u suštini svodi na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno izjaviti.

 

S obzirom da I. tuženik u reviziji nije naznačio određena pravna pitanja i nije naveo razloge zbog kojih bi neka pitanja, da su određeno naznačena bila važna u smislu čl. 382. st. 2. ZPP to u ovom predmetu nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Zbog navedenog je, na temelju čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju I. tuženika kao nedopuštenu te odlučiti kao u toč. I. izreke.

 

U odnosu na reviziju II. tuženika:

 

U revizijskom stupnju postupka sporno je imaju li I., II. i III. tužitelji pravo na naknadu dijela štete u iznosu od 356.643,54 kn a koji iznos se odnosi na troškove sanacije i popravaka željezničke infrastrukture, nastale na imovini pravnog prednika tužitelja (H. H. ž. d.o.o.) 26. siječnja 1996. i koju štetu je pravni prednik tužitelja tada  otklonio. Šteta je nastala kada je na željezničko cestovnom prijelazu u mjestu P. na željezničkoj pruzi N. K.-P. putnički vlak broj … naletio na skup teretnih motornih vozila (kamion i prikolicu) kojim je upravljao zaposlenik I. tuženika, koji je prouzročio štetni događaj, dok su kamion i prikolica bili osigurani od autoodgovornosti kod II. tuženika.

 

Nižestupanjski sudovi ocijenili su da su I., II. i III. tužitelji aktivno legitimirani kao pravni slijednici H. ž. koje su pretrpjele štetu u predmetnom, štetnom događaju te koju su štetu o svom trošku i otklonili, utvrdivši da je tužitelj (u tužbi označeni tužitelj – H. H. ž. d.o.o. Z.) kao pravna osoba prestao postojati brisanjem iz sudskog registra 29. prosinca 2006. jer se razdvojio na četiri trgovačka društva – I., II. i III. tužitelja koji su preuzeli postupak u ovom predmetu, dok je trgovačko društvo H. V. v. prestalo postojati. Nižestupanjski su sudovi pozivom na odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o podjeli trgovačkog društva H. H. ž. d.o.o. ("Narodne novine", broj 153/05) kojom je propisano da će se danom upisa u sudski registar trgovačkih društava iz čl. 1. toga Zakona brisati iz sudskog registra upis trgovačkog društva H. H. ž. d.o.o., te st. 2. toga članka da su trgovačka društva iz čl. 1. st. 1. toga Zakona pravni slijednici trgovačkog društva H. H. ž. d.o.o. u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze, osim obveza iz čl. 42. st. 3. Zakona o željeznici, imajući u vidu da se štetni događaj dogodio 26. siječnja 1996. (kada je pravni prednik tužitelja bio vlasnik cjelokupne željezničke infrastrukture na području Republike Hrvatske te kao jedino trgovačko društvo ovlašteno i registrirano za upravljanje i održavanje željezničke infrastrukture te obavljanja željezničkog prometa sve do 2006. kada vlasnik željezničke infrastrukture postaje Republika Hrvatska) uz nespornu činjenicu da je pravni prednik I., II. i III. tužitelja odmah otklonio štetu o svom trošku, zaključili da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije I., II. i III. tužitelja.

 

Prema shvaćanju ovoga suda četvrto pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je revizija II. tuženika dopuštena. Ovaj sud pobijanu odluku ispitao je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog četvrto postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

II. tuženik je u reviziji postavio sljedeće pitanje:

 

„Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP budući je propustio ocijeniti i obrazložiti konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke koje je II tuženik iznio u odnosu na prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete po osnovi odgovornosti priključnog vozila te u odnosu na izvršenu preinaku tužbenog traženja tužitelja i u vezi s tim istaknutog prigovora zastare budući je tek nakon 16 godina od nastanka štete prvi put od II. tuženika zatražena naknada štete po osnovi odgovornosti vučnog vozila, te je li radi ovih nedostataka drugostupanjske presude ista u protivnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odlukama Revr-383/06-2 od 27. lipnja 2006., Rev-x-1174/11-2 od 11. srpnja 2012. u kojima se zauzima shvaćanje da kada navodi žalbe sadrže konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud je dužan ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode, jer je u protivnom takva drugostupanjska presuda nezakonita?“

 

Drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu postupio je suprotno shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-383/06-2 te Revx-1174/11-2 na koje se revident poziva odnosno da je žalbeni sud dužan ocijeniti i obrazložiti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, jer je u protivnom takva drugostupanjska presuda nezakonita. Smatra da drugostupanjski sud o navedenim žalbenim navodima nije dao nikakve razloge, zbog čega o odlučnim činjenicama postoji proturječnost „o onome što je tijekom prvostupanjskog postupka izneseno i obrazloženja pobijanog rješenja koje ne obuhvaća istaknute navode II. tuženika“, čime se poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Odlučujući o revizijskim navodima II. tuženika koji se odnose na istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na II. tuženikov prigovor zastare predmetne tražbine, a koji prigovor je punomoćnik II. tuženika tijekom postupka istaknuo u podnesku od 27. studenoga 2012. (list 284. spisa).

 

Sud drugog stupnja postupajući temeljem ovlaštenja iz čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP, bio je dužan ocijeniti prigovor zastare istaknut u prvostupanjskom postupku i za odluku o (ne)osnovanosti tog prigovora dati odgovarajuće razloge.

 

Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u potvrđujućem dijelu (stavak I. izreke) i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku odlučit će se o prigovoru zastare te će jasno navesti razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, a potom će se donijeti nova odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja radi naknade štete.

 

Budući da je iz gore navedenih razloga četvrto postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije II. tuženika, to o rješavanju preostalih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku pa stoga ista nisu razmatrana.

 

Odluka o trošku revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.