Broj: Kž 415/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. listopada 2017. broj Kv I-Us-33/2017-6 (K-Us-4/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., optuženog D. G., optuženog M. P., optuženog I. G., optuženog I. G., optuženog M. D. i optuženog N. M. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11, optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. K. i optuženog D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.). U vrijeme trajanja istražnog zatvora, optuženom D. K. uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15 i Kir-Us-3/16 kao i vrijeme od uhićenja 18. travnja 2016. pa nadalje, a optuženom D. T. vrijeme od uhićenja 18. travnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T. po branitelju, odvjetniku A. Č., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine i optuženika odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog D. T. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Kao prvo, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. T. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, podataka o prelascima osoba i vozila preko državne granice Republike Hrvatske i podataka o zaticanju osoba u posjedu i prodaji droge kao i u zaticanju optuženog D. T. u posjedovanju droge. Pri tome je potrebno istaknuti, da osim što je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženi D. T. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret potvrđenom optužnicom, tek će raspravno vijeće, ocjenjujući izvedene dokaze, odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti, kao i o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika i u odnosu na koje kazneno djelo. Stoga su neosnovani opširni žalbeni navodi optuženog D. T. kojima osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. navodeći da iz niti jednog dokaza ne proizlazi koja bi to bila njegova uloga, kriminalna aktivnost ili bilo kakva umiješanost u počinjenju, kako tog, tako i kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku.

U odnosu na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. T., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, neosnovan je žalbeni navod da prvostupanjski sud ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani tog optuženika temelji isključivo na činjenici dosadašnje optuženikove osuđivanosti i njegove nezaposlenosti. Suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski sud svoje utvrđenje o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog D. T. temelji ne samo na tim podacima, nego je te okolnosti ispravno povezao sa značajem uloge tog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, kao i duljinom inkriminiranog razdoblja te vrstom i količinom droge kao i načinom inkriminiranog postupanja, iskazanom upornošću i brojnošću protupravnih radnji te činjenici da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element. Pri tome, a u odnosu na optuženikovu osuđivanost, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, pa i za istovrsno kazneno djelo, dakle da se radi o specijalnom povratniku.

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog D. T., pa je primjena mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna.

Isto tako, imajući na umu brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. T., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Na kraju, neprihvatljive su tvrdnje optuženog D. T. da će se produljenjem istražnog zatvora protiv njega njegov boravak u istražnom zatvoru pretvoriti u izdržavanje kazne, a čime upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa imajući na umu sve navedeno, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

Slijedom navedenog, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. studenoga 2017.