- 1 -              Revt 54/2015-2

 

 

 

 

Broj: Revt 54/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad K., OIB …, K., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., protiv prvotuženika Stečajna masa G.P. D. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnica u Z., i drugotuženika D. d.d. u stečaju, OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništavosti sudske nagodbe odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6651/11-9 od 24. rujna 2014. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5719/10 od 10. lipnja 2011., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5719/10 od 13. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I              Utvrđuje se da je ništava sudska nagodba zaključena između prvotuženika, kao pravnog slijednika D. građevinsko poduzeće Z., i drugotuženika, kao pravnog slijednika O. O. t. p. d.d. K., dana 4. lipnja 2002. godine, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u predmetu koji se vodio pod brojem P-3550/09, a kojom nagodbom prvotuženik priznaje drugotuženiku pravo vlasništva nekretnine, u naravi zemljište, označeno kao zkčbr. 458/2 k.o. K. (stara izmjera) – gradilište u K., površine dva rala i 1150 čhv, upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, zk. ul. br. 861/1, s na njemu izgrađenom zgradom tržnice u K. (po novoj izmjeri novooznačena u katastarskom operatu k.o. K. I., kao kčbr. 1515/4, površine 8132 m2 i 1515/4, poslovna zgrada (objekt) površine 7334 m2) i kojom dozvoljava tužitelju uknjižbu prava vlasništva na gore navedenoj nekretnini bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja.

 

II              Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije zaključenja, odnosno provedbe sudske nagodbe iz stavka I izreke.

 

III              Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 20.375,00 kn, u roku 8 dana.

 

IV              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.687,50 kn, kao neosnovan.

 

V              Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

 

VI              Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen. Naloženo je tužitelju da prvotuženiku plati troškove postupka u iznosu 15.830,00 kn dok je zahtjev prvotuženika za naknadom troškova u iznosu 21.540,00 kn odbijen kao neosnovan. Naloženo je tužitelju da drugotuženiku plati troškove postupka u iznosu 38.058,90 kn dok je zahtjev drugotuženika za naknadom troškova u iznosu 32.198,20 kn odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,– dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka.

 

Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tog revizijskog razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je utvrđenje ništavosti sudske nagodbe koju su 4. lipnja 2002. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku P-3550/99 sklopili tuženici, a kojom prvotuženik priznaje drugotuženiku pravo vlasništva na nekretnini u K. i dozvoljava mu uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini bez daljnjeg pitanja i odobravanja. Tužitelj tijekom postupka ističe da tuženici nisu mogli steći pravo korištenja na spornoj nekretnini te zaključuju da je to pravo korištenja (u konačnici pravo vlasništva) sporne nekretnine njegovo. Tužitelj traži utvrđenje ništavom sudske nagodbe kojom je prvotuženik priznao drugotuženiku vlasništvo nad nekretninom u K., zato što je prvotuženik kao knjižni vlasnik, sklapanjem takve nagodbe s drugotuženikom izvršio raspolaganje pravom vlasništva na nekretnini čiji tada nije bio nositelj, iako je bio upisan u zemljišnoj knjizi.

 

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev ispravno zauzevši pravno shvaćanje da tužitelju ne pripada pravo tražiti poništenje sudske nagodbe koju su sklopile treće osobe, već da to pravo pripada samo ugovornim stranama.

 

Poništenje ugovora uređeno je odredbama čl. 112. – 117. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO). Te opće odredbe odnose se i na nagodbu (ugovor o nagodbi – čl. 1089. – 1098. ZOO) koja je sklopljena pred sudom – sudsku nagodbu.

 

U smislu odredbe čl. 112. st. 1. ZOO-a poništenje nagodbe mogu tražiti samo ugovorne strane odnosno stranke koje su sklopile tu nagodbu. Treća osoba koja nije strana ugovornica nije ovlaštena tražiti poništenje – nema aktivnu legitimaciju za poništenje ugovora (nagodbe).

 

U konkretnom slučaju tužitelj nije bio ugovorna strana sudske nagodbe čije utvrđenje ništavosti traži, pa njegov zahtjev nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije (tako i Rev-175/06 od 14. ožujka 2006).

 

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.