Broj: Kž 411/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. V., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 26. listopada 2017. broj OV Kov-30/2017-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog V. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. V., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. te člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni V. V. po branitelju, odvjetniku F. Š., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti iz istražnog zatvora.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljeni V. V. žalbenim navodima upire na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da prvostupanjski sud, donoseći pobijano rješenje, nije uzeo u obzir sve okolnosti koje su u trenutku donošenja rješenja postojale kod okrivljenika. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika i to, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, tako i u pogledu posebne pretpostavke te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, pa je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Pri tome, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika da prvostupanjski sud nije vodio računa o činjenici da je okrivljenik neosuđivana osoba kao i da su oštećenica i okrivljenik 15 godina u braku, u kojem je rođeno troje djece. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vodio računa i o okrivljenikovoj neosuđivanosti, ali i o njegovom odnosu prema oštećenici kao i socijalno-ekonomskim prilikama okrivljenika, a na koje upire obrana.

 

Naime, iako je žalitelj u pravu da je neosuđivana osoba, okolnost da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu zbog osnovane sumnje da je na štetu iste oštećenice, kao u ovom predmetu, počinio teško kazneno djelo spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11, cijenjena je samo kao jedna od onih osobitih okolnosti koja upućuje na opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Pri tome prvostupanjski sud, uzimajući u obzir tu okolnost, nije povrijedio načelo presumpcije nevinosti okrivljenika, a kako to žalitelj žalbom pogrešno upire, jer prvostupanjski sud nije cijenio da bi okrivljenik bio osuđivana osoba već samo da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak.

 

Jedna od ostalih osobitih okolnosti na kojima je prvostupanjski sud ispravno temeljio zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, usprkos njegovoj neosuđivanosti, je i način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv, a kojeg karakterizira brutalnost u postupanju, jer je oštećenica zadobila prijelom nosne kosti bez pomaka, natučenje lica i glave, krvni podljevi i otok regije desnog oka, krvavi podljev sluznice desnog oka, natučenja i ogrebotine vrata, prsnog koša i gornjih ekstremiteta.

 

Isto tako cijenjeno je i da su kaznena djela protiv spolne slobode za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv (u ovom i drugom kaznenom postupku) počinjena prema istoj oštećenici i to u kratkom vremenskom razdoblju (kraćem od pet mjeseci), a što ukazuje na kriminalnu volju i upornost u protupravnom postupanju.

 

Dakle, niti vođenje drugog kaznenog postupka zbog kaznenog djela protiv spolne slobode na štetu iste oštećenice, a niti okolnost da se oštećena D. V. odselila od okrivljenika, nije spriječilo okrivljenika da se ponovno javi kao osnovano sumnjiv za počinjenje novog i to težeg kaznenog djela protiv spolne slobode na štetu iste oštećenice. Pri tome, osim ozljeda koje je zadobila oštećenica prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku, treba cijeniti i to da je u postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio i kazneno djelo protiv života i tijela (tjelesnu ozljedu) na štetu iste oštećenice, dakle da su radnje počinjenja uključivale i nasilje.

 

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni V. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo na štetu iste oštećenice.

 

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik na slobodi ponovio kazneno djelo, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom, odnosno mjerama opreza.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 10. studenoga 2017.