- 1 -              Rev-x 806/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 806/2017-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., D. G., D. B. T., B. T., kojeg zastupa punomoćnik V. K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz  Odvjetničkog društva G. & Partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7814/14-2 od 22. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6878/09-81 od 26. lipnja 2014., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 31.926,29 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka (toč. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 62.775,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 3. ZPP-a a u svezi s čl. 356. ZPP-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu drugostupanjsku odluku.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja, te predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP obzirom vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna.

 

Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na reviziju tužitelja valja reći da je neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj sadržajno upućuje. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Tužitelj pod revizijskim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešne primjene materijalnog prava navodi prigovore u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, te faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ukazuje tužitelj. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja kao nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja – strane pravne osobe, koji potražuje isplatu na ime isplaćenih naknada za bolovanje i pripadajućih doprinosa, te troškova liječenja i bolničkih tretmana svom osiguraniku, koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

-                      da je tužitelj nositelj obveznog zdravstvenog osiguranja za regiju Bavarske koji je na temelju računa od 10. rujna 1994. izvršio isplatu naknade troškova liječenja, bolničkih tretmana, naknadu plaće za vrijeme bolovanja i pripadajuće doprinose svom osiguraniku S. G.,

-                      da je presudom Općinskog suda u Zlataru br. K-19/95 od 3. veljače 1999. A. M. osiguranik tuženika proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće od 10. rujna 1994. kojom prilikom je svojim vozilom prešao na suprotni kolnički trak i okrznuo desnu bočnu stranu motocikla kojim se kretao osiguranik tužitelja S. G., koji je pao s motocikla i zadobio lake i tešku tjelesnu ozljedu,

-                      da osiguranik tužitelja S. G. nije nosio zaštitnu kacigu,

-                      da je kombiniranim prometnim i liječničkim vještačenjem utvrđeno da bi nošenjem kacige na glavi u štetnom događaju i udarca glave s kacigom u tlo, osiguranik tužitelja izbjegao ozljedu u vidu prijeloma kostiju lubanje,

-                      da je iz osiguranik tužitelja u štetnom događaju zadobio i ozljede nogu- natučenja potkoljenica s udarno krvnim podljevima pri čemu su te ozljede nogu sanirane tijekom hospitalizacije u Klinici za traumatologiju od 10.-21. rujna 1994.,

-                      da iz obračuna tužitelja od 2. kolovoza 1996. nije vidljivo da su troškovi liječenja, lijekova i povoja nastali zbog posljedica iz štetnog događaja, nije navedeno ni vrijeme nastanka tih troškova niti nema računa koji bi opravdali visinu tih troškova, nije vidljivo gdje i zbog čega je osiguranik tužitelja liječen i uslijed čega se nalazio na bolovanju od 23. listopada 1994. do 9. ožujka 1996.

 

Sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Sukladno odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Člankom 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

Iz činjeničnog stanja kakvo je utvrđeno pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da tužitelj nije sukladno navedenim odredbama ZPP dokazao osnovanost i visinu svog tužbenog zahtjeva.

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.