Broj: Kž 410/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2017. broj K-Us-36/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 10. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi M. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., a optuženi M. I., optuženi G. G., optuženi Z. K. i optuženi G. M. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. te je optuženom M. L. na temelju članka 328. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i tri mjeseca, optuženom M. I. je na temelju članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri godine, a na temelju članka 61. stavka 1. KZ/11., uzeta je kao utvrđena kazna zatvora iz opozvane uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini od 9. prosinca 2013. broj Kv-118/13 i K-271/13, u trajanju sedam godina te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset godina, optuženi G. G. je na temelju članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci te mu je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina i tri mjeseca, a dio kazne u trajanju jedne godine i pet mjeseci se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, optuženi Z. K. je na temelju članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci te mu je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženi G. M. na temelju članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci te mu je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.

Nakon donošenja te nepravomoćne presude prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. L. i optuženog M. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je da istražni zatvor po tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku M. K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Optuženik u žalbi ne osporava postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. No, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj ističe da je optuženik nekažnjavana osoba, kao i da je podnio molbu za upućivanje na izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćnosti presude, pa navodi da nema ni logičkog niti pravnog opravdanja da se bojazan od optuženikovog ometanja vođenja kaznenog postupka ne prevenira blažom mjerom (pri čemu žalitelj ni na koji način ne konkretizira koja bi to blaža mjera bila učinkovita u smislu prevencije).

Protivno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom.

Naime, one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. prvostupanjski sud pravilno nalazi u činjenici da je on državljanin Republike Srbije koji na području Republike Hrvatske nema ni prebivalište ni boravište, kao i da nije niti poslovno niti obiteljski vezan za područje Republike Hrvatske te je, prema vlastitom kazivanju, nezaposlen, bez imovine i izvora prihoda. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da sve te okolnosti upućuju na opasnost da će optuženik, boravkom na slobodi, pobjeći te postati nedostižan u daljnjem tijeku postupka.

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da je optuženik podnio molbu za upućivanje na izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćnosti presude.

Nadalje, žalitelj tvrdi da se istražni zatvor pretvara u kažnjavanje, upirući time na povredu načela razmjernosti. Nasuprot tome, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci te mu je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, to načelo za sada nije ugroženo.

Međutim, prvostupanjskom sudu svakako treba ukazati da optuženik u istražnom zatvoru može boraviti najdulje do isteka neuvjetovanog dijela kazne čije izvršenje mu je određeno nepravomoćnom presudom, nakon čega ga je, istekom te kazne, dužan pustiti ga na slobodu.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. studenog 2017.