- 1 -              Revd 2785/2020-2

Broj: Revd 2785/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Č., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici N. K. i drugi odvjetnici Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstva …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, radi isplate, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2020-2 od 2. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-176/2017-51 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podneskom od 31. kolovoza 2020., primljenim u Općinskom sudu u Osijeku, predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2020-2 od 2. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-176/2017-51 od 19. prosinca 2019.

Postupajući sukladno odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo i četvrto postavljeno pravno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (u odnosu na prvo pitanje: Revr-396/14 od 25. siječnja 2017., Revr-419/14 od 7. prosinca 2016., Revr-753/09 od 17. studenog 2009. i dr., a u odnosu na četvrto pitanje: Rev-1925/11 od 13. svibnja 2014., Rev-1657/09 od 23. ožujka 2011. i dr.). Pri tome se odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske na koju se tužitelj poziva vezano za četvrto pitanje ne može primijeniti u ovom slučaju jer je riječ o činjenično i pravno različitim situacijama.

Drugo, treće i peto postavljeno pravno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora s obzirom da sud u pobijanoj odluci o tim pitanjima nije izražavao nikakvo pravno shvaćanje.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2020.