- 1 -              Revd 2648/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2648/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz R., (OIB: …), zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J.1, Š., S., J.2 & J.3 iz R., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku H. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P.1 & P.2 iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-18/2019-2 od 11. svibnja 2020. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3177/2016-7 od 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem:

 

- u stavku I. izreke, prihvaćena je žalba tuženika i preinačeno rješenje prvostupanjskog suda „u pobijanom dijelu pod točkama 2. i 3. izreke“ tako da je riješeno:

„1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.875,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 2.800,00 kn.“

              - u stavku II. izreke, tužiteljici je naloženo da tuženiku nadoknadi „trošak nastao sastavom žalbe u iznosu od 625,00 kn“,

              - u stavku III. izreke, odbijen je „zahtjev tuženika za naknadom troška nastalog sastavom žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 937,50 kn“.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - sve zbog različite i neujednačene sudske prakse u odgovoru na ta pitanja.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 11. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. u svezi sa čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njezinog prijedloga:

 

„1. Je li za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučno da do povlačenja tužbe nije došlo „odmah“ nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, u slučaju kada je tuženik sukladno prisilnoj zakonskoj odredbi bio dužan udovoljiti tužbenom zahtjevu?

 

2. Je li za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučno da do povlačenja tužbe nije došlo „odmah“ nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu kada tuženik zahtjeva troškove za radnje poduzete prije udovoljenja tužbenom zahtjevu?

 

3. Može li tuženik pozivom na čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku osnovano zahtijevati naknadu troškova postupka nastalih prije udovoljenja tužbenom zahtjevu, a nakon stupanja na snagu prisilnog propisa sukladno kojem je dužan udovoljiti tužbenom zahtjevu?“

 

              kada:

 

- je osporeno rješenje temeljeno na okolnostima samo ovoga slučaja, konkretno - na shvaćanju da tužiteljica „nije povukla tužbu odmah po zaključivanju Dodatka“ (ako je već držala da je tim Dodatkom udovoljeno onome što je zahtjevom tražila), a koje se shvaćanje ne može poistovjetiti sa shvaćanjem na kojemu tužiteljica ustraje sadržajem postavljenih pitanja: „odmah po udovoljenju njezinom zahtjevu“,

 

- ta pitanja, kojima tužiteljica samo sugerira prihvatiti ono što bi ona htjela a što nije utvrđeno, konkretno - da je njezinom zahtjevu udovoljeno, zbog toga nisu niti dovoljno određena i obrazložena, toliko - da bi se na njih mogao dati jasan i konkretan odgovor relevantan za odluku o predmetu spora prema onome na čemu je ona temeljena, takav - da ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja, gledano prema prethodno iznijetom shvaćanju, ne sadrži određene razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- se odluke na koje se predlagateljica poziva - nalazeći da su donesene u istoj stvari i za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem, sa osporenim rješenjem ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju, moguće onom kojeg predlagateljica želi i ovdje sugerira prihvatiti istinitim - ali koje ovdje (jer se ono što je tuženik učinio, sklapanje Dodatka, ne može samo po sebi tretirati radnjom priznanja ili prihvaćanja njezinog zahtjeva) nije utvrđeno,

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagateljice o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- taj prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužiteljice nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.