- 1 -              Rev 4122/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4122/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačke udruge N. G., O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Penić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica H. za osiguranje, Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-686/19-2 od 30. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1381/17-20 od 27. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-686/19-2 od 30. svibnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1381/17-20 od 27. veljače 2019., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime regresa isplaćene štete iznos od 12.247,05 kn, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (toč. II.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Predmet konkretnog postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.247,05 kn, koji iznos je tužitelj na temelju presude Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-873/11 od 5. studenog 2014. isplatio S. P. na ime naknade štete koju je njemu prouzrokovala divljač u razdoblju od mjeseca srpnja do mjeseca rujna 2011. na usjevima kukuruza.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili Policu osiguranja od odgovornosti broj …kojom je ugovoreno trajanje osiguranja od godine dana s početkom osiguranja 17. lipnja 2011. i istekom osiguranja 17. lipnja 2012. te ugovorenom svotom osiguranja od 100.000,00 kuna prema trećim osobama po štetnom događaju,

 

- da je tužitelj isplatio S. P. naknadu štete u ukupnom iznosu od 12.247,05 kuna na temelju presude Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-873/11 od 5. studenog 2014. i presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-530/15 od 23. ožujka 2015.,

 

- da tuženik po ovom štetnom događaju nije isplatio iznos koji premašuje svotu osiguranja od 100.000,00 kuna,

 

- da je tuženik, kao osiguravatelj tužitelja, tijekom osigurateljne godine (17. lipnja 2011.-17. lipnja 2012.) isplatio više od 200.000,00 kuna za štetne događaje nastale tijekom tog razdoblja,

 

- da je sklapanjem Police osiguranja od odgovornosti tužitelj prihvatio primjenu Općih uvjeta osiguranja od opće odgovornosti i Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti,

 

- da je odredbom čl. 13. toč. 8. Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti tuženika određeno da osiguravatelj za osigurane slučajeve koji se nastupili tijekom jedne osiguravateljne godine plaća najviše dvostruki iznos dotične mjerodavne osigurane svote.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev, obzirom iz odredbe čl. 13. toč. 8. Posebnih uvjeta za osiguranje proizlazi da je tuženik, kao osiguravatelj, tijekom osiguravateljne godine dužan platiti osiguraninu najviše u visini dvostrukog iznosa mjerodavne osigurane svote, što bi u konkretnom slučaju iznosilo 200.000,00 kuna, a da je tuženik, kao osiguratelj, navedeni limit izvršenim isplatama prekoračio. Nadalje nižestupanjski sudovi smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o nejasnoj odredbi ugovora koju bi trebalo tumačiti u korist tužitelja, te da ista nije proturječna odredbama Police osiguranja.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Ukoliko su odredbe ugovora (police osiguranja) suprotne odredbama Općih i Posebnih uvjeta koji su sastavni dio tog istog ugovora, da li se odredbe Općih i Posebnih uvjeta primjenjuju kao lex specialis u odnosu na odredbe ugovora?“

 

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž-437/16-5 od 11. rujna 2017. u kojoj je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 926. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 135/11 - dalje ZOO ) u slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police, primjenjuju se odredbe police, a u slučaju neslaganja neke tiskane odredbe police i njezine rukopisne odredbe, primijeniti će se ova posljednja.

 

Revident u reviziji, vezano uz prethodno citiranu odredbu ZOO, ukazuje na odredbu čl. 11. st. 5. predmetnih Općih uvjeta za osiguranje sukladno kojoj ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosti, obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njezina umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom razdoblju.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, kada odredba Općih uvjeta za osiguranje određuje naknadu iz osiguranja za svaki osigurani slučaj u potpunosti, bez njihova umanjenja, i u slučaju više osiguranih slučajeva tijekom istog razdoblja osiguranja, dok odredba Posebnih uvjeta za osiguranje ograničava obvezu osiguravatelja za osigurane slučaj koji su nastali tijekom jedne osiguravateljne godine, na način da osiguravatelj plaća najviše dvostruki iznos mjerodavne osigurane svote, ne može se prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne radi o nejasnim odredbama ugovora.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju sadržaj odredaba Općih i Posebnih uvjeta za osiguranje koje se odnose na naknadu iz osiguranja tijekom trajanja razdoblja osiguranja, te eventualnu primjenu odredbi čl. 926. st.5. ZOO, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci,

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.