- 1 -              Revd 2567/2020-2

Broj: Revd 2567/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. D. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika B. S. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. L. K., odvjetnica u S., radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-751/2019-4 od 17. veljače 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2137/2016 od 10. svibnja 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Gž-751/2019-4 od 17. veljače 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj G. D. je podneskom od 25. ožujka 2020., primljenim u Općinskom sudu u Splitu 30. ožujka 2020., predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Gž-751/2019-4 od 17. veljače 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačena pitanja nisu važna za rješenje spora (prvo pitanje) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (drugo i treće pitanje).

Tužitelj je u prijedlogu naznačilo pravna pitanja radi kojih predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, a kojim pita:

1.              Da li je valjanom primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku na osnovi prikupljenih dokaza žalbeni sud mogao utvrditi da izgradnja spornog zida tuženika na čestici vlasništva tužitelja ne predstavlja uznemiravanje njegovog vlasništva kako to definiraju odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da li u toj situaciji s pozivom na odredbe čl. 161. ZV tužitelj može od tuženika tražiti da mu vrati u posjed na taj način oduzeti dio njegove nekretnine?

2.              Da li je temeljem odredbe čl. 300. st. 2. ZPP sud ovlašten odbiti izvođenje predloženih dokaza koje ne smatra važnim za donošenje odluke, bez da naznači razlog njihovog odbijana, te da li dokazi koji indiciraju sumnju u pravilnost iskazanog nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka geodezije, a koja sumnja nije otklonjena njegovim saslušanjem, temeljem odredbe čl. 261. st. 3. ZPP oslobađa sud od obaveze traženja mišljenja drugog vještaka iste struke?

3.              Da li je županijski sud kao žalbeni sud dužan u obrazloženju svoje odluke očitovati se o svim žalbenim navodima?

Prvo naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora i za procesnopravnu i materijalnopravnu poziciju tužitelja, jer se u pitanju polazi od tvrdnje da je tuženik izgradio sporni zid na čestici vlasništva tužitelja, a obrazloženje presude se temelji na utvrđenju da je sporni zid nije izgrađen na čestici u vlasništvu tužitelja.

S obzirom na utvrđenje da nije bilo niti uznemiravanja vlasnika niti oduzimanja tuđe nekretnine, za rješenje spora nije odlučno je li sud trebao pravno kvalificirati spor kao spor radi predaje dijela zemljišne čestice po pravoj vlasničkoj tužbi iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 3/12, 152/14, dalje: ZV), ili kao spor radi zaštite od uznemiravanja iz čl. 167. ZV.

Drugo pitanje je određeno naznačeno, ali u odnosu na to pitanje nisu izneseni razlozi važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Treće pitanje je određeno naznačeno, ali nije odlučno za rješenje ovog spora jer polazi od navoda kako se žalbeni sud u obrazloženju svoje odluke nije očitovao o svim žalbenim navodima, što ne odgovara stanju spisa.

Nadalje, tužitelj je kao razlog važnosti trećeg pitanja ukazao na različitu praksu drugostupanjskih sudova u primjeni jasne odredbe čl. 375. st. 1. ZPP kojom je propisano da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Međutim presudama na koje se tužitelj pozvao i u kojima tvrdi da postoji različita sudska praksa nisu usporedive s presudom u ovom sporu, jer u tim presudama nije bila riječ o pravnom shvaćanju glede odredbe čl. 375. st. 1. ZPP (ocjena svih žalbenih navoda), nego o granicama ispitivanja prvostupanjske presude glede predmeta odlučivanja po čl. 365. st. 1. ZPP, kad je drugostupanjski sud propustio odlučiti o nekim pobijanim dijelovima prvostupanjske presude ili je odlučio i o dijelu prvostupanjske presude koji stranka nije pobijala žalbom).

Stoga se radi o nedopuštenoj reviziji u odnosu na sva tri naznačena pravna pitanja, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2020.