- 1 -              Revd 2190/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2190/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., protiv I-tuženika B. B., L., OIB: …, II-tuženice D. B., L., OIB: …, i III-tuženika I. B., L., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., zbog smetanja prava posjeda stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3312/2019-2 od 15. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-10/2019 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog I-tuženika B. B., II-tuženice D. B. i III-tuženika I. B., za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3312/2019-2 od 15. travnja 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženici B. B., D. B. i I. B. su podneskom od 23. srpnja 2020. predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3312/2019-2 od 15. travnja 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

 

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora i za pravnu poziciju tuženika.

 

Rješenje protiv kojeg se predlaže dopustiti reviziju je doneseno u sporu zbog smetanja posjeda prava služnosti. Tim rješenjem je utvrđeno da su tuženici zasmetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza automobilom i prolaza pješice južnim kolnim trakom preko nekretnine označene kao čest. zem. 1958/1 k. o. L., time što je dana 24. ožujka 2010., u dijelu nekretnine označene u nalazu vještaka slovima B-H-I, koji vodi na južni kolni ulaz u nekretninu tužitelja, nabacali smrič, draču i granje, te tužitelja smetali u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti. Tuženicima je naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje.

 

Pitanje radi kojeg tuženici predlažu dopustiti reviziju, a kojim pitaju može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje bez da se očituje o navodima žalbe, nije važno za rješenje spora, jer se drugostupanjski sud očitovao o onim žalbenim razlozima koji su odlučni za rješenje spora.

 

Tuženici su naime u žalbi naveli da su nanošenjem zapreka na kolni ulaz koji vodi u tužiteljevu nekretninu poduzeli radnju samopomoći u zaštiti svojeg posjeda, a da su na to bili ovlašteni po čl. 22. i 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 3/12, 152/14, dalje: ZVDSP), a u prijedlogu tvrde da se drugostupanjski sud nije očitovao o tom navodu.

 

Pitanje se odnosi na jasnu odredbu čl. 375. st. 1. ZPP, prema kojoj u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Navod tuženika da je radnjom opisanom u rješenju postupao u zaštiti svojega posjeda nisu odlučni za rješenje spora, kod utvrđenja da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza automobilom i prolaza pješice južnim kolnim trakom preko nekretnine označene kao čest. zem. 1958/1 k. o. L., a da su ga tuženici zasmetali time što su pred ulaz u njegovo dvorište, na nekretnini u vlasništvu treće osobe, postavili fizičke zapreke. Nije dakle riječ o radnjama samopomoći u smislu odredbe čl. čl. 22. i 27. ZVDSP, nego o smetanju tuđeg posjeda prava.

 

Stoga naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.