- 1 -              Revd 2106/2020-2

Broj: Revd 2106/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica T. D., odvjetnica u S., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., i II. tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M. K., dipl. pravnica, radi ispunjenja činidbe i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-394/17-2 od 19. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-468/15 od 15. ožujka 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-394/17-2 od 19. veljače 2020. u smislu odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten iz sljedećih razloga.

              O pravnim pitanjima koja se odnose na vezanost suda za pravomoćne akte donesene u upravnom postupku te suglasnost Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru za sklapanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta ne ovisi odluka u sporu. To zato što tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da su mišljenja koja je na predmetne ugovore o zakupu dalo državno odvjetništvo te uvjerenja H. š. i očitovanja Ministarstva poljoprivrede pravomoćni upravni akti. Osim toga, odluke na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti navedenih pitanja nisu donesene u usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama. Naime, u odlukama revizijskog suda na koje predlagatelj ukazuje izraženo je pravno shvaćanje o vezanosti suda pravomoćnim odlukama upravnih tijela, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-553/2000 od 2. veljače 2001. se odnosi na parnični predmet u kojem je zatraženo utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora, a Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske je rješenjem protiv kojega se prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća mogao pokrenuti upravni spor, izdalo suglasnost za kupnju spornih nekretnina.

              Ni o pravnom pitanju koje se odnosi na vezanost suda za načelo povjerenja u zemljišne knjige ne ovisi odluka u ovom sporu budući se u konkretnom slučaju ne radi o pravnom poslu kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva, već o ugovoru o zakupu.

U odnosu na pravno pitanje kojim se problematizira zastupanje Republike Hrvatske protivno njezinim interesima tužitelj nije naveo nikakve razloge važnosti.

O pravnom pitanju koje se odnosi na povredu načela pravne sigurnosti i mirnog uživanja prava posjeda nekretnina ne ovisi odluka u ovom sporu budući da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tužitelj nije ni uveden u posjed zakupljenih nekretnina.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.

Stoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2020.