Broj: Kž 420/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2017. broj Kv-I-227/17 (K-76/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te mu je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. lipnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. P. po branitelju, odvjetniku S. B., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ne osporava postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. No, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj smatra da bi se i drugom mjerom mogla postići prisutnost „okrivljenika na suđenju, pa se tako isto može postići i izricanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice“, na koji način optuženik ne bi mogao napustiti područje Republike Hrvatske i bio bi neprekidno dostupan tijelima kaznenog progona.

Protivno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao što je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po citiranoj osnovi ne bi mogla ostvariti zamjenom te mjere nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti predloženom mjerom opreza.

Naime, one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. prvostupanjski sud pravilno nalazi u činjenici da optuženik dugotrajno nije bio dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Optuženik je deportiran u Republiku Hrvatsku tek 15. lipnja 2017., a istražni zatvor (tada u nazivu pritvor) mu je određen 9. prosinca 2011., nakon čega niti izdana tuzemna, niti međunarodna tjeralica nisu davale rezultate, kao niti europski uhidbeni nalog izdan 20. svibnja 2014. pa je lociran u Kanadi tek 1. lipnja 2016., nakon čega je uslijedila deportacija. Uz to, potrebno je uzeti u obzir, kako je pravilno naveo prvostupanjski sud, da optuženik, prema vlastitom kazivanju, uz državljanstvo Republike Hrvatske ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Sve navedene okolnosti dovedene u međusobnu vezu, a pritom imajući u vidu i činjenicu da je protiv optuženika, prema podacima u spisu predmeta, bila raspisana međunarodna potraga i u predmetima Županijskog suda u Zagrebu broj IK-I-3/09., Općinskog državnog odvjetništva u Sesvetama broj K-DO-15/12., Županijskog suda u Varaždinu broj K-34/08. i Županijskog suda u Zagrebu broj Kio-I-228/11., upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako ponovno postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske.

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju niti ponovno istaknutim žalbenim navodom da se optuženik nije imao namjeru skrivati ili izbjegavati odazivanje sudu, kao i da se želio vratiti u Republiku Hrvatsku iz Kanade jer da optuženik uistinu nije imao namjeru skrivanja, mogao se vratiti u Republiku Hrvatsku prije deportacije 15. lipnja 2017.

Prema tomu, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nadalje je opravdana i nužna, kako je to pravilno utvrdio te valjano obrazložio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Protivno navodima u žalbi, svrha istražnog zatvora, odnosno nazočnost optuženika u ovom postupku, i prema ocjeni ovog suda, za sada se ne bi mogla učinkovito ostvariti primjenom predložene mjere opreza.

Niti opetovane tvrdnje žalitelja da se optuženik već duže razdoblje nalazi u istražnom zatvoru pa da je to na optuženika preventivno djelovalo, nije od utjecaja na pravilnost istaknutih zaključaka prvostupanjskog suda, s obzirom na to da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, kako je već rečeno, od 15. lipnja 2017.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. studenoga 2017.