- 1 -              Revt 171/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 171/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa V. i. d.o.o. u stečjau, V., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O., protiv tuženika Z. t. d.d. V., kojeg zastupaju punomoćnici I. S. i I. S., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4075/14-3 od 2. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-676/13-37 od 10. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I Nalaže se tuženiku Z. t. d.d. da tužitelju V. i. d.o.o. u stečaju isplati iznos od 4.512.827,56 kn i to:

 

- po računu broj … od dana 1.6.2010. g. iznos od 21.054,05 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena koje na navedeni iznos teku od 1.7.2010. g. do isplate,

 

- po računu broj … od dana 1.8.2010. iznos od 172.339,92 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena, koje na navedeni iznos teku od 31.8.2010. g. do isplate,

 

- po računu broj … od dana 1.9.2010. g. iznos od 94.419,72 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena, koje na navedeni iznos teku od 1.10.2010. g. do isplate,

 

- po računu broj … od dana 1.9.2010. g. iznos od 1.061.886,96 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, koje na navedeni iznos teku od 1.10.2010. g. do isplate,

 

- po računu broj … od dana 7.10.2010. g. iznos od 3.163.126,91 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena, koje na navedeni iznos teku od 7.10.2010. g. do isplate“ kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 285.197,50 kn, u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova postupka, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na ugovorima o podizvođenju radova broj … i …. sklopljenih između podizvođača V. d.d. i tuženika,

 

- da je tužitelj u tim ugovorima zastupao podizvođača V. d.d. kao punomoćnik,

 

- da je tvrtka V. d.d. s tužiteljem imao sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. srpnja 2009.,

 

- da iz čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi da tužitelj zaključuje ugovore s investitorima u ime V. d.d.,

 

- da tužitelj nije dokazao da je na njega izvršen prijenos ugovora u odnosu na tuženika.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši osnovanim prigovorom promašene aktivne legitimacije na strani tužitelja.

 

Iako tužitelj u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, u samoj reviziji se uopće ne navodi u čemu se te bitne povrede sastoje, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu, budući da u ugovorima o podizvođenju koji su predmet ovog spora, tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom, već je u tim ugovorima isti nastupao kao punomoćnik tvrtke V. d.d.

 

Tvrdnja je revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno zauzeli shvaćanje da u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa ugovora na tužitelja, jer da nisu cijenjene konkludentne radnje tuženika. U tom pravilno drugostupanjski sud ukazuje na odredbu čl. 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO). Kako se radi o ugovorima vezani za građenje, takvi ugovori prema odredbi čl. 620. st. 2. ZOO moraju biti sklopljeni u pisanom obliku. Stoga u slučaju prijenosa takvih ugovora mora se poštivati takav oblik. Naime, prema odredbi čl. 127. st. 3. ZOO pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. Kako tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor u pisanom obliku iz kojeg bi proizlazila drugačija aktivna legitimacija tužitelja u ovom predmetu, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.

 

Kako se za sporne ugovore zahtijeva propisana forma, to je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 294. ZOO.

 

U samoj reviziji tužitelj upućuje na sudsku praksu Vrhovnog suda, a koja je suprotna shvaćanju nižestupanjskih sudova, no u samoj reviziji, a niti u samom predmetu tužitelj ne navodi o kojim se odlukama sada, odnosno koja je to točno praksa suprotna. Stoga taj navod revizijski sud cijeni paušalno iznesenim.

 

Treba istaći da tužitelj u reviziji iznosi činjenicu da je tuženik tužitelju priznao predmetno potraživanje u postupku predstečajne nagodbe na tuženikom. Navedeno predstavlja novu činjenicu koja se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka.

 

Isto tako navodi revizije da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenice da je predmetne ugovore izvršio tužitelj, uz suglasnost tuženika, kao i da je prvostupanjski sud odbio saslušati stranke i svjedoke, ukazuje da tužitelj zapravo ističe revizijski razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga razloga se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Budući nisu osnovani revizijski razlozi, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.