- 1 -              Rev 2532/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2532/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P., protiv tuženika K. d.d., K., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica H. F., dipl. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i povratka na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-276/19-2 od 12. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-96/17-37 od 16. studenoga 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj 1/1-75-2/17 od 18. kolovoza 2017. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2014. sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta „Regionalni voditelj prodaje (S.)“ te da radni odnos ne prestaje po toj odluci, da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad, da tužitelju prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa te da se naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 18. kolovoza 2017., vraćanje tužitelja na radno mjesto te zahtjev da se tužitelju prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od donošenja pobijene odluke.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. kolovoza 2017. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog toga što je od travnja 2015. pa do travnja 2017. u više navrata dao nalog komercijalisti N. P. kao odgovornoj osobi da iz skladišta Pokretne trgovine S. … O. izda njemu 318 boca različitog vina u vrijednosti od 8.574,00 kune, te za isto nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju, što je dao nalog osobi N. P. da iz skladišta – pokretne trgovine S. … za restoran K. R. u O. u srpnju 2016. isporuči 6 boca vrhunske graševine u vrijednosti od 237,00 kuna, a za isto nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju, te što je kao predsjednik komisije za popis robe u skladištu pokretna S. … na dan 31. prosinca 2016. ovjerio inventurnu listu s 31. prosincem 2016. u kojoj nema iskazanih viškova i manjkova, iako mu je bilo poznato da nedostaju ranije isporučene količine vina u sveukupnoj količini od 443 boce u vrijednosti od 13.535,00 kuna, za što nisu ispostavljeni potrebni skladišni dokumenti, čime je počinio osobito teške povrede radne dužnosti zbog čega je došlo do gubitka povjerenja u radnika zbog kojeg radni odnos više nije moguć,

 

- da je manjak u skladištu utvrđen nakon inventure 31. srpnja 2017., kada je izvršen popis robe na skladištu,

 

- da je nakon provedene inventure od 31. srpnja 2017. voditelj računovodstva tuženika nakon usporedbe popisa robe na skladištu sačinjenog izvanrednom inventurom s knjigovodstvenim podacima 4. kolovoza 2017. utvrdio manjak u maloprodajnom iznosu od 13.535,00 kuna,

 

- da je nakon utvrđenog manjka na skladištu djelatnik tuženika N. P. koji je bio odgovorna osoba za popis robe na skladištu od 31. srpnja 2017. dao izjavu tuženiku od 8. kolovoza 2017. da je po nalogu nadređenih osoba M. I., bivšeg predsjednika Uprave, H. G., bivšeg direktora prodaje i tužitelja, voditelja prodaje za regiju S. u više navrata između 2015. i 2017. izdavao vino za koje naprijed navedene osobe nisu dostavile dokumentaciju ili odobrenja kojima bi opravdali te količine, kao i da je u inventuri od 31. prosinca 2016. po nalogu tužitelja prikazano stanje bez manjkova, te da tužitelj nije izdao dokumente kojima bi pokrio svoj dug,

 

- da je tužitelj iz skladišta uzeo vino u vrijednosti od 8.574,00 kuna koje nije platio, niti je izdao dokumentaciju za tu robu, dok je M. I. uzeo 78 boca vina u vrijednosti od 3.231,00 kuna, a H. G. 41 bocu vina u vrijednosti od 1.493,00 kuna,

 

- da je tužitelj znao za dugovanje M. I. i H. G., te je kao predsjednik inventurne komisije od 31. prosinca 2016. zajedno sa članom komisije N. P. unio podatke kao da nema tih dugovanja, dakle da na inventurnoj listi nije prikazao manjak koji su napravili M. I., H. G. i tužitelj.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je zbog tužiteljevih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, izvanrednim otkazom sukladno odredbi čl. 116. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/13 – dalje: ZR), obzirom je izgubio povjerenje u tužitelja, a poslodavac nije dužan trpjeti u poslovanju radnika u kojega zbog njegovih postupaka nema povjerenja.

 

Osim toga, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili navode tužitelja da ga se navedenom odlukom diskriminira obzirom tužitelj tijekom postupka nije upućivao niti na jedan diskriminatorni temelj propisan odredbom čl. 1. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD).

 

Stajalište nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i revizijski sud.

 

Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva revident, obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu utvrđenja trenutka kada je poslodavac saznao za skrivljeno ponašanje zaposlenika) od one koju je izveo sud u postupku koji je prethodio reviziji.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi stavka 2. tog članka ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Nakon provedene inventure 31. srpnja 2017. voditelj računovodstva tužitelja je usporedbom popisa robe na skladištu sačinjenog izvanrednom inventurom s knjigovodstvenim podacima 4. kolovoza 2017. utvrdio inventurni manjak.

 

Načelnu informaciju o postojanju te utvrđenom inventurnom manjku, tuženik je imao u trenutku izrade Izvještaja voditelja računovodstva od 4. kolovoza 2017., no upravo radi utvrđenja tko je za pronađeni manjak odgovoran, tuženik je pozvao djelatnika N. P. na razgovor, koji je obavljen 8. kolovoza 2017.

 

Tuženik stoga prije 8. kolovoza 2017. nije mogao imati saznanje da je tužitelj počinio povrede iz radnog odnosa, a zbog kojih je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom od 18. kolovoza 2017.

 

Stoga su neosnovane tvrdnje revidenta da je rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu počeo teći od inventure 31. srpnja 2017., pa da je odluka o izvanrednom otkazu donesena nakon proteka roka od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj se predmetni otkaz temelji.

 

Obzirom tužitelj tijekom postupka nije naveo neku od zakonom propisanih osnova ne temelju kojih je diskriminacija zabranjena, pravilan je zaključak da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu od diskriminacije u smislu zakonskih propisa koji zabranjuju diskriminaciju, konkretno čl. 7. st. 4. ZR u vezi s odredbama ZSD, a koji u tom pogledu predstavlja lex specialis.

 

Navodi koje tužitelj iznosi kao primjer nejednakog tretmana tužitelja kao radnika u odnosu na drugog radnika, konkretno N. P., odnose se u suštini na tužiteljevu ocjenu činjenice tko je u predmetnoj stvari odgovoran za manjak robe u skladištu, te zakonitost predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Stoga nisu osnovani revizijski razlozi, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja.

 

Zagreb, 15. prosinca 2020.