Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-1583/16 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja K. B. iz P., O.: …, koja je
zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. N.
B. iz S., O.: …, pod 2. D. M. iz P.,
O.: …, obojica zastupani po punomoćniku M.
P., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave
zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. Č., odvjetnice u S.
i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetničke vježbenice kod M. P.,
odvjetnika u S. te proglašenja presude od 14. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. B. iz P., O.:
… spram tuženika ad 1. N. B. iz S., O.:
… vlasnica za 11/48 dijela prava vlasništva čest. zem. 875 Z.U. 4335 k.o.
D. P. te spram tuženika ad 2. D. M. iz P., O.: … vlasnica za 1/48 dijela prava vlasništva čest. zem. 875
z.u. 4335 k.o. D. P. pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude
zatražiti i ishoditi upis 11/48 dijela prava vlasništva čest. zem. 875 Z.U. 4335 k.o.
D. P., na svoje ime i korist uz istodoban izbris tog prava sa imena tuženika
ad 1. N. B. iz S., O.: … te upis 1/48
dijela prava vlasništva čest. zem. 875 Z.U. 4335 k.o. D. P., na svoje ime i
korist uz istodoban izbris tog prava sa imena tuženika ad 2. D. M. iz
P., O.: ….
I. Dužni su tuženici pod 1. N. B. i pod 2. D. M. naknaditi tužiteljici
parnični trošak u iznosu od 27.700,00 kn, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama koje
teku od presuđenja do isplate od po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži solidarna naknada
troškova postupka.
Obrazloženje
Tužiteljica je 25. ožujka 2016. podnijela tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja. U tužbi
se navodi da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 875 k.o. D. P..
Nadalje se navodi da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem pok. supruga P.
B., a on da je tu nekretninu stekao zamjenom sa R. B. 1982.
Također je istaknuto da je tužiteljica sa svojim pravnim prednikom u samostalnom i
kvalificiranom posjedu preko trideset godina.
Podneskom od 25. veljače 2020. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev.
Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva i ovlast za uknjižbu na način
kako je to specificirano u izreci presude.
U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženici
su istakli da su suvlasnički udio predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem B.
M. ud. R., koja je nasljednica B. R., koji je 1978. izvršio diobu suvlasničke
zajednice s pravnim prednikom tužiteljice B. P.. Ujedno su osporili tužbeni
navod da je u konkretnom slučaju došlo do zamjene nekretnina 1982.
U nastavku postupka tuženici su se pozvali na stjecanje prava vlasništva povjerenjem
u zemljišne knjige.
Prigovor preinake tužbe neosnovan je u cijelosti. Naime, tužiteljica od početka do
kraja postupka tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva i ovlast za uknjižbu na
istoj nekretnini na istom činjeničnom osnovu. Stoga je podneskom od 25. veljače 2020.
tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev kako bi bio lakše provediv u zemljišnoj knjizi
slijedom čega nema preinake tužbe.
U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ZU 4335 k.o. P., rješenja o
nasljeđivanju O-576/11 U./O.-16/11 iza pok. B. P. pok. J. od 18. travnja
2011., ugovora od 5. listopada 1982., zapisnika ovog suda I.-1181/73.-14 od 22. prosinca
1978., rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-1689/93 iza pok. B. R. pok. M. od
27. lipnja 1994., rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-448/09 iza pok. M. B. od 3.
travnja 2009., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6. prosinca 2007., izjave D.
D. od 22. veljače 2008. i izjave A. J. od 28. veljače 2008., obje ovjerene u
potpisu davatelja izjave, dopisa od 28. prosinca 2006., prijave katastru iz 1978., sporazuma
od 11. ožujka 1980., sporazuma od 7. travnja 1980., saslušanjem tužiteljice i tuženika,
čitanjem spisa ovog suda R.-130/15, saslušanjem svjedoka V. J. i B. J.,
čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z. 2725 k.o. P..
Među strankama nesporan je identitet utužene nekretnine – čest. zem. 875 k.o. D.
P. (str. 32. spisa). U postupku je potrebno raspraviti sve ostale činjenice odlučne za
odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i
prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se po pravilima koja
su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ
6/80, 36/90; Narodne novine 53/91), dalje: ZOVO, propisano je da savjesni i zakonit
posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu
stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 3. istog članka propisano je da savjesni
posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu
stvar dosjelošću protekom 20 godina.
Odredbom čl. 30. st. 1. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje
teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom
posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka propisano je da
se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega
posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni
posjednici.
Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine
temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
Odredbom čl. 128. st. 1. ZV-a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo
naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.
Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava
vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.
Odredbom članka 159. st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo
stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno
traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari
zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav
posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je
posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav
posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
Odredbom članka 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost
počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se
istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak
propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici
sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni
posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je
da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad
je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Stavkom
4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit
uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito,
pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni
posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom,
poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar
posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još
onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako
stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko
vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.
Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP
(Narodne Novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno
načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza,
a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih
ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza
zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.
Iz svih izvedenih, a naprijed navedenih dokaza, sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je predmet spora nekretnina oznake – čest. zem. 875 k.o. D. P., što je
uostalom nesporno među strankama (str. 32. spisa),
- da su u zemljišnoj knjizi u Z. 4335 k.o. D. P. kao vlasnici upisani
B. P. pok. J. za ¾ dijela cijelog (pravni prednik tužiteljice), B. N. za
11/48 i M. D. pok. P. za 1/48 dijela cijelog (pravni slijednici B. M. i
R.),
- da je tužiteljica K. B. nasljednica za cijelo pok. supruga P.
B. pok. J., što proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju,
- da su tuženici nasljednici pok. M. B. ud. R., što proizlazi iz
priloženog rješenja o nasljeđivanju,
- da je M. B. ud. R. nasljednica za cijelo svog supruga B. R. pok. M., što proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju,
- da su B. P. pok. J. i B. R. –V. bili nećak i stric,
- da je tuženik N. B. u predmetu ovog suda R.-138/15 pokrenuo postupak
razvrgnuća suvlasništva predmetne nekretnine čest. zem. 875 k.o. D. P., te da se u
tom postupku K. B. (ovdje tužiteljica) usprotivila diobi navodeći da je to njezina
nekretnina slijedom čega je postupak obustavljen,
- da je potom tužiteljica ustala s predmetnom tužbom,
- da je predmetna nekretnina nasljedstvo iza pok. B. M. pok. A. (otac tužiteljičinog svekra),
- da su nasljednici iza pok. B. M. pok. A. temeljem rješenja o
nasljeđivanju ovog suda O-1412/73 njegova djeca B. P. pok M., B.
R.-V. pok. M. (pravni prednik tuženika), C. M. ž. J., K. N.
ž. D. i unuk B. P. pok. J. (pok. suprug tužiteljice), što proizlazi iz
priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z. 2725 k.o. D. P.,
- da su nasljednici pok. B. M. pok. A. pred ovim sudom 22. prosinca
1978. sklopili sudsku nagodbu prema kojoj su K. N. i C. J. (nasljednik
C. M.) priznali da im iza pok. B. M. pok. A. ne pripada nikakvo pravo na
nekretnine iz te nagodbe slijedom čega su u pogledu nekretnina pravni slijednici pok.
B. M. pok. A. njegovi potomci - sinovi B. R.-V. pok. M. i
B. P. pok. M. te unuk B. P. pok. J., što sve proizlazi iz priložene
nagodbe (str. 17.-18. spisa),
- da su sklapanjem te sudske nagodbe sunasljednici B. R.-V. pok.
M., B. P. pok. M. i unuk B. P. pok. J. izvršili realnu diobu
nasljedničke zajednice na način da je između ostalog:
- čest. zem. 5983/3 zv. „P.“, koja je tada u naravi bila vinograd, za ¼ dijela tj.
šest redova vinograda sa sjeverne strane uz samu granicu s parcelom M. C. pripala
R., a za ¾ dijela tj. ostatak tog vinograda na južnoj strani P., što ukazuje da je izvršena
realna podjela a suvlasnički udjeli su navedeni radi provedbe nagodbe u zemljišnoj knjizi,
- da se u vrijeme sklapanja predmetne nagodbe čest. zem. 6330/2 protezala od stare
ceste u smjeru juga do nove ceste (magistrale), te da je izvršena dioba na način da su stranke
(stričevi R. i P. te nećak P.) naručili parcelacijski elaborat (čl. IV. nagodbe) prema
kojoj je ta čestica trebala biti podijeljena u podčestice: čest. zem. 6330/2, 6330/8, 6330/9 i
6330/10, te da je:
- č.z. 6330/2 – vinograd zv. „K.“ između stare i nove ceste, ostao u
suvlasništvu R. za ¼ dijela i P. pok. J. za ¾ dijela, nadalje, ostatak te
čestice koji nije bio vinograd je za ¼ dijela pripao R. , a za ¾ dijela P.
pok. J., s tim da su idelani dijelovi navedeni radi uknjižbe u zemljišnoj
knjizi a stvarno je izvršena realna podjela,
- č.z. 6330/9, vinograd, pripao za cijelo P. pok. M.,
- č.z.6330/8, put, ostala u suvlasništvu R., P. pok. M. i P. pok. J., svakog za po 1/3 dijela cijelog,
- da iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Z. 2725 k.o. D. P. proizlazi:
- da je podčestica čest. zem. 6330/8, put, površine 96 m2 otpisana iz Z.
1774, I. zk. tijelo i propisana u Z. 2725 k.o. D. P., te da su pod
posl.br. Z-1380/80 uknjiženi nasljednici pok. B. M. pok. A., a
nakon toga su pod posl. br. Z-1680/85 uknjiženi kupci J. V. i J.
B. i to temeljem kupoprodajnog ugovora od 1984. i dodatka tom ugovoru
iz 1985.,
- da je pod br. Z-8500/05 temeljem prijavnog lista evidentiranog u listu A. I.
pod točkom 2., poništena č.z. 6330/11 i pripojena č.z. 6330/8 slijedom čega
je promijenjena površina i kultura čest. zem. 6330/8, voćnjak površine 872
m2, a nakon toga je pod brojem Z-10520/16 prijavnim listom evidentiranim
u listu A. I. pod točkom 3., promijenjena kultura č.z. 6330/8 iz voćnjak u
pašnjak površine 564 m2 i kuća površine 308 m2,
- da je prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. D. P. za
predmetnu nekretninu osnovan novi Z. k.o. D. P., kao i da je
ta čestica dobila novu oznaku č.z. 2318, kuća, pašnjak, površine 872, k.o.
D. P. (zk. ul. dostupan na službenoj internet stranici M.
pravosuđa R. https://oss.uredjenazemlja.hr)
- sud napominje da je u spisu (str. 82.-83.) priložen samo djelomični
povijesni izvadak tj. priloženi su samo list A. i B. list, dok fali list A.,
međutim, iz dostupnih podataka sud je dovoljno kvalificiran iščitati sve
promjene na navedenoj nekretnini, tako npr. u listu A. oznaka 1/1774
označava otpisivanje i pripisivanje i uloška u uložak, oznaka V.A./2 znači
vidi list A. pod stavkom 2. u kojoj je pobliže specificiran posjedovni list
temeljem kojeg su izvršene izmjene upisa u listu A.,
- da su nakon izvršene realne podjele suvlasničke zajednice 1978. B. R.-
V. pok. M. i B. P. pok. J. 1982. izvršili zamjenu nekretnina na način da
je zemljište zv. „K.“ koje je pripalo B. P. pok. J. površine cca 200-220 m2
koje graniči sa zemljištem B. P. pok. M. i zemljištem B. R. pok.
M. B. P. pok. J. zamijenio za zemljište zv. „P.“ (u naravi šest redova
vinograda), a koje zemljište je u diobi iz 1978. pripalo B. R. pok. M.,
- da je predmetna zamjena u cijelosti izvršena što proizlazi iz materijalnih dokaza
priloženih u spis koji potvrđuju iskaze svjedoka i tužiteljice, naime:
- svjedoci braća V. i B. J. su u svojim iskazima (str. 73.-76. spisa) jasno naveli:
- da su prilikom kupnje parcele od B. P. zv. P. pok. M.
osamdesetih godina prošlog stoljeća uvjetovali da će kupiti njegovu
parcelu pod uvjetom da se ona proteže od starog puta na sjeveru do
magistrale na jugu, dakle, da ona obuhvati sve kaskade od starog puta
do magistrale,
- da je P. (P.) kupcima objasnio da je zadnja kaskada od brata
mu R. slijedom čega je moguće okrupnjavanje zemljišta,
- da je potom u kući pok. R. postignut dogovor da će B.
izvršiti zamjenu nekretnina u svrhu okrupnjavanja zemljišta tj.
formiranja parcele od starog puta do magistrale kako bi je braća J.
kupili u svrhu gradnje kuće,
- da je nakon te kupnje V. J. kupio još jednu međašnju parcelu od R. kako bi formirao pravilni oblik svoje parcele,
- da su se kupci V. i B. J. uknjižili kao vlasnici kupljene
parcele (č.z. 6330/8 ukupne površine 872 m2) 10. lipnja 1985. na
temelju kupoprodajnog ugovora iz 1984. i dodatka ugovoru iz 1985.,
- da su kupci na toj okrupljenoj parceli sagradili kuću u bloku,
- da su prilikom uknjižbe kupaca iz zemljišne knjige brisani svi do tada
upisani suvlasnici B. P. pok. M., B. R.-
V. pok. M., C. M., B. P. pok. J. i
K. N. (str. 82. spisa),
- da je tužiteljica u svom iskazu objasnila:
- da su u „K.“ postojale tri kaskadne parcele te da je u diobi iz
1978. najgornja (sjeverna) kaskada koja je bila položena odmah ispod
starog puta smjera istog-zapad pripala R., donja (južnija) kaskada je
pripala njezinom pok. mužu B. P. pok. M., a najjužnija
kaskada je pripala P. zv. P. B. pok. M., ispod te
najdonje (najjužnije) kaskade nalazila se padina ispod koje je
magistrala smjera istok-zapad,
- da je pok. R. tražio od svog nećaka B. P. pok. J. da
zamjene svoje parcele kako bi potom R. stekao vlasništvo obiju
gornjih kaskada i potom to zemljište dao bratu P. zv. P. kako bi
P. te dvije kaskade pripojio svojoj kaskadi i potom cijelu površinu od
starog puta do magistrale prodao braći J.,
- da je pok. B. P. pok. J. prihvatio prijedlog svog strica
R. te je izvršena zamjena na način da je P. pok. J. dao R.
predmetnu kaskadu na „K.“, a R. je njemu da vinograd od
šest redova na „P.“,
- da je B. P. pok. J. prihvatio predmetnu zamjenu jer je na
taj način okrupnio svoj vinograd na „P.“ kojeg je tada izvadio i
posadio maslinik od 80 maslina,
- da je svjedok I. V. u svom iskazu naveo:
- da su K. i P. B. predmetni maslinik dali na obradu
susjedu I. V., koji je njima davao polovinu uroda tj. polovinu
maslinovog ulja,
- da je nakon I. V. maslinik je po nalogu K. i P. B. obrađivao gospodin K.,
- da na predmetnom masliniku nikada nije vidio nikog drugog osim
tužiteljice i njezinom pok. supruga P. te ljudi koje su oni ovlastili da
obrađuju maslinik za njih uz naknadu od pola uroda.
- da jednako proizlazi i iz iskaza svjedoka D. O.,
- da je pisani ugovor od 5. listopada 1982., priložen u spis na str. 7. spisa, materijalni
dokaz predmetne zamjene nekretnina, da je taj ugovor sklopljen i u cijelosti izvršen proizlazi
iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, a potpisom tog ugovora B. M. ž. R.
(pravna prednica tuženika) je potvrdila činjenicu izvršene predmetne zamjene nekretnina,
dakle predmetna isprava upotpunjuje iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice,
- da predmetna zamjena nekretnina nikada nije provedena u zemljišnoj knjizi dok je nagodba iz 1978. provedena u zemljišnoj knjizi,
- da iz iskaza tuženika jasno proizlazi da nisu u posjedu predmetne nekretnine, da je
drugotuženik jasno naveo da ne zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, da prvotuženik
smatra da je suvlasnik predmetne nekretnine zato što tako piše u rješenju o nasljeđivanju, a
drugotuženik je naveo da on ne zna što je sve naslijedio od pok. tete B. M. ud.
R. te da u tom pogledu on sluša prvotuženika (str. 63.-66. spisa),
- da je predmetni maslinik stare oznake č.z. 5983/3, u postupku obnove zemljišne
knjige za k.o. D. P. dobio novu oznaku č.z. 875 k.o. D. P., a što
proizlazi iz usporedbe sudske nagodbe iz 1978. i Z. 4335 k.o. D. P..
Iskaze saslušanih svjedoka D. O., I. V. i braće V. i B. J.
sud u cijelosti prihvaća kao logične i uvjerljive, jer se navedeni svjedoci ukazuju kao
neutralni svjedoci s obzirom da nisu zainteresirani za ishod spora. Nadalje, njihovi iskazi
ukazuju se kao životni te su u suglasnosti sa povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige,
sudskom nagodbom iz 1978. i ugovorom od 5. prosinca 1982.
Iskaz tužiteljice sud također prihvaća kao logičan i uvjerljiv jer je u cijelosti u
suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima - iskazima svjedoka i materijalnim dokazima
priloženim u spis povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige, sudskom nagodbom iz 1978. i
ugovorom od 5. listopada 1982.
Dakle, iz svih utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi slijedeće činjenično stanje:
Pok. B. M. pok. A. su u pogledu nekretnina u G. u D.
P. temeljem rješenja o nasljeđivanja ovog suda O-1412/73 naslijedili B. P.
pok M., B. R.-V. pok. M. (pravni prednik tuženika), C. M. ž.
J., K. N. ž. D. i unuk B. P. pok. J. (pok. suprug tužiteljice).
Oni su 1978. izvršili realnu diobu nasljednice zajednice prema kojoj su nekretnine u
G. pripale muškim potomcima B. P. zv. P. pok M., B. R.-
V. pok. M. (pravni prednik tuženika) i B. P. pok. J. (pok. suprug
tužiteljice) koji su među sobom izvršili realnu diobu, a o kojoj diobi je sastavljena sudska
nagodba.
Iz sadržaja predmetne nagodbe proizlazi da je na „K.“ bilo više parcela zbog
čega su B. P. pok M., B. R.-V. pok. M. (pravni prednik
tuženika) i B. P. pok. J. (pok. suprug tužiteljice) izvršili parcelaciju velike č.z.
6330/2 zv. „K.“ u podčestice: čest. zem. 6330/2, 6330/8, 6330/9 i 6330/10 i diobu tih
podčatica kako je to naprijed navedeno.
Nadalje, iz nagodbe je razvidno da je R. pripalo šest redova vinograda „P.“ sa
sjeverne strane do parcele M. C., dok je P. pok J. pripao ostatak južni dio tog
vinograda oznake čest. zem. 5983/3 k.o. D. P..
Čest. zem. 6330/8 se u nagodbi navodi kao put koji je pripao B. P. pok
M., B. R.-V. pok. M. (pravni prednik tuženika) i B. P. pok.
J. (pok. suprug tužiteljice) svakom za po 1/3 dijela. Međutim, iz povijesnog izvatka iz
zemljišne knjige razvidno je da to nije bio put zbog čega je naknadno u zemljišnoj knjizi
izvršen upis promjene površine i kulture.
Nadalje, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige je razvidno da su se kupci braća
V. i B. J. uknjižili kao vlasnici te čestice – č.z. 6330/8 k.o. D. P.. Stoga
je očito da je ta čestica parcela koja se sastojala od tri kaskade između starog puta i
magistrale (nove ceste). Svaki brat i nećak su imali po jednu kaskadu te je očito izvršena
zamjena kako bi se ta parcela okrupnila, jer je uvjet kupaca braće J. bio da se parcela
proteže od starog puta do magistrale. Nadalje, kupci J. su u svom iskazu naveli da su oni
parcelu kupili od B. P. zv. P. i da je u njihovoj nazočnosti R. pristao na
zamjenu pa ta činjenica ukazuje na istinitost iskaza tužiteljice o izvršenoj zamjeni nekretnina
1982.
Za istaknuti je i to da je tužiteljica u svom iskazu navela da je njezin pok. suprug u
predmetnoj zamjeni iz 1982. dobio šest redova vinograda „P.“.
U nagodbi se pod čl. II. a) 3) navodi da je R. dobio šest redova vinograda „P.“
sa sjeverne strane do parcele M. C., dok je P. pok J. pripao južni ostatak tog
vinograda oznake čest. zem. 5983/3 k.o. D. P.. U ugovoru od 5. listopada 1982.
navodi se da je P. od R. dobio šest redova vinograda „P.“ koji sa sjeverne strane
graniče sa zemljištem Z. C.. Stoga je očito da je u zamjeni iz 1982. pok suprug tužiteljice
dobio realni dio čest. zem. 5983/3 k.o. D. P.. Nadalje, usporedbom nagodbe iz
1978. i ZU 4335 k.o. D. P. za zaključiti je da je predmetni vinograd (danas
maslinik) „stare“ oznake čest. zem. 5983/3 u postupku obnove zemljišne knjige dobio „novu“
oznaku čest. zem. 875 sve k.o. D. P., a koja čestica je predmet spora i identitet
koje je nesporan među strankama (str. 32. spisa).
Nadalje, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim
prednikom pok. suprugom B. P. pok. J. u samostalnom i kvalificiranom
posjedu predmetnog maslinika prije vinograda od izvršene zamjene (5. listopada 1982.) do
danas (2020.), što iznosi ukupno 38 godina. P.. P. pok. J. bio je samostalni i
kvalificirani posjednik od 1982. (trenutak zamjene) do smrti (2011.) kad je nasljednim putem
posjed prenesen na tužiteljicu koja je samostalni i kvalificirani posjednik od 2011. (trenutak
otvaranja nasljedstva) do danas (2020.). Aktivni posjed vršio se vađenjem starog vinograda,
sadnjom i obradom maslinika.
Za slučaj da predmet u povodu žalbe dospije na drugi županijski sud, a ne na
Ž. sud u S., sud napominje da se mjesto P. nalazi pored S., a sastoji
se od 10 općinskih naselja. Jedno od tih naselja je G.. Nadalje, toponimi (nazivi)
„P.“ i „K.“ su nazivi za polja u P..
Slijedom navedenog na strani pravnog prednika tužiteljice (pok. supruga B.
P. pok. J.) 1992. (protek roka posjedovanja od 10 godina) ispunile zakonske
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno naprijed citiranim
odredbama čl. 28. i 30. ZOVO u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a. Naime, učinci
dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke
određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu
knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Tako stečeno vlasništvo nasljeđivanjem je
preneseno na tužiteljicu. Naime, nasljeđivanjem se vlasništvo stječe u trenutku otvaranja
nasljedstva, zbog čega je upis u zemljišnu knjigu deklarativnog, a ne konstitutivnog značaja
(čl. 128. st. 1. i 2. ZV-a).
Za istaknuti je da su se na strani pravnog prednika tužiteljice 2002. ispunile i
zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću (čl. 28. i 30.
ZOVO u svezi s čl. 388. st. 2. ZV). Stoga, ako ne bi došlo do stjecanja vlasništva redovnom
dosjelošću (a je) ispunile su se zakonske pretpostavke za sjecanje vlasništva izvanrednom
dosjelošću.
Nadalje je za istaknuti i to da je tužiteljica zajedno sa svojim navedenim pravnim
prednikom aktivna, samostalna i kvalificirana posjednica navedenih nekretnina od 1982. do
danas (2020.), što ukupno iznosi 38 godina. Stoga ako u konkretnom slučaju ne bi došlo do
stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama čl. 28. i 30. ZOVO u svezi
odredbom čl. 388. st. 2. ZV i nasljeđivanjem, na strani tužiteljice ispunile su se i zakonske
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom i izvanrednom dosjelošću sukladno
naprijed citiranim odredbama čl. 159. i 160. ZV-a.
U odnosu na navode tuženika da je ugovor od 5. listopada 1982. potpisala M.
B. ž. R., a ne R. B. slijedom čega prema njihovoj tvrdnji predmetni
ugovor nikada nije sklopljena za navesti je slijedeće.
Iz iskaza saslušanih neutralnih svjedoka, iskaza tužiteljice i materijalnih dokaza
priloženih u spis, sud je nedvojbeno utvrdio da je predmetna zamjena zemljišta od 5.
listopada 182. u cijelosti izvršena. Isprava naslovljena kao Ugovor od 5. listopada 1982.
doista nije potpisana od pok. R. B.. Međutim, tu ispravu potpisala je njegova
supruga M. B. ž. R. (pravna prednica tuženika) pa je ona time potvrdila da je
predmetna zamjena zemljišta izvršena. Stoga je ta isprava materijalni dokaz da je navedena
usmena zamjena zemljišta izvršena.
Nadalje, je za istaknuti da ugovor o zamjeni zemljišta treba biti u pisanom obliku.
Međutim, ako je ugovor u cijelosti izvršen onda je konvalidirao, dakle naknadno pravno
osnažio. U konkretnom slučaju sud je nedvojbeno utvrdio da je predmetni usmeni ugovor o
zamjeni zemljišta iz 1982. u cijelosti izvršena, sve na način kako je to naprijed detaljno
objašnjeno.
Prigovor tuženika da taj ugovor nije izvršen jer da je pok. B. P. pok. J.
naknadno prodao zemljište koje je bilo predmet tog ugovora je paušalan, neargumentiran i
usmjeren na odugovlačenje postupka.
Naime, iz priloženog kupoprodajnog ugovora od 6. prosinca 2007. razvidno je da je
pok. P. B. pok. J. prodao svoje suvlasničke udjele na čest. zem. 6300/2 i
6330/10 sve k.o. D. P., a ne cijele čestice.
Iz nagodbe od 1978. razvidno je da je velika č.z. 6330/2 zv. „K.“ podjeljena u
podčestice: čest. zem. 6330/2, 6330/8, 6330/9 i 6330/10.
Iz čl. II. a) 7) i b) 7) predmetne nagodbe razvidno da je podčestica č.z. 6330/2 realno
podijeljena između R. i P. pok. J. na način da je svaki od njih dobio dio vinograda i
dio ostatka te čestice. Nadalje, čest. zem. 6330/10 nije bila predmet nagodbe iz 1978.
Za ponoviti je i to da su predmet zamjene nekretnina iz 1982. bile čest. zem. 6330/8
„K.“ i čest. zem. 5983/3 „P.“ sve k.o. D. P., kako je to sud utvrdio i
naprijed detaljno objasnio.
Stoga su dakle, prilaganjem kupoprodajnog ugovora od 6. prosinca 2007. tuženici
htjeli zbuniti sud pa je to vjerojatno razlog zašto su učinili nespornim identitet utužene
nekretnine (str. 32. spisa) kako se ne bi izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje
vještaka mjernika, a izvođenje kojeg dokaza je tužiteljica predložila na ročištu od 4. srpnja
2018. (str. 31. spisa). Međutim, izvođenje navedenog dokaza nije potrebno ako se dobro
iščitaju nagodba iz 1978. i zemljišna knjiga tj. povijesni izvadak iz zemljišne knjige.
Ovdje je za istaknuti da sud poklanja povjerenje iskazu tužiteljice koja je objasnila da
je u pogledu parcele pored hotela „S. A.“ njezin suprug imao parcelu pored mora i
pristupni put širine 1m. Odmah pored njegov stric R. je ima svoju parcelu. Stoga je pok.
P. od strica R. otkupio 2 m širine kao bi oformio kolni pristup širine 3 m za svoju
parcelu. Kako ta kupoprodaja nije bila provedena u zemljišnoj knjizi pok. P. je od
nasljednika pok. M. B. ud. R. tražio da mu priznaju kupljenih 2 m širine za
put, ali oni odnosno N. B. to nije htio pa se pok. B. P. naljutio i prodao
cijelu parcelu uz more pored hotela „S. A.“. Ta parcela je potpuno druga parcela i nije
bila predmet zamjene 1982. Također ta parcela nije predmet ovog spora.
U nedostatku logične i uvjerljive argumentacije tuženici su se pozvali na stjecanje
povjerenjem u zemljišne knjige. Stoga je u nastavku potrebno pojasniti načelo povjerenja u
zemljišne knjige.
Odredbom čl. 122. ZV-a, propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i
potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s
povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je
različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama
zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je
zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u
to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo
iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje
Odredbom čl. 123. st. 1. ZV-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao
od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri
stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu
upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZV, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u
zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao
da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana,
niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo daje zatražen njihov upis.
Odredbom čl. 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19),
dalje: ZZK propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava
činjenično i pravno stanje zemljišta. Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u
zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao
dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od
izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga
što nije istraživao izvanknjižno stanje.
Citirane odredbe reguliraju načelo povjerenja u zemljišne knjige i pravne učinke
načela povjerenja u zemljišne knjige. U svim odredbama jasno je propisano da načelo
povjerenja djeluje samo u korist stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri, koji nije znao niti
je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je zemljišnoknjižno stanje
nepotpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.
Nadalje, odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje ZOO, propisano je da se ugovorom o kupoprodaji
prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
Iz citirane odredbe jasno proizlazi da je obveza prodavatelja predati posjed kupljene
nekretnine. Stoga je dakle, onom kupcu kojem prodavatelj nije mogao predati posjed
kupljene nekretnine bilo poznato i moralo biti poznato nesavjesno ponašanje prodavatelja.
Jednak pravni stav zauzima i dosadašnja sudska praksa. Ne može se pružiti pravna
zaštita kupcu koji prilikom kupnje nije znao koju nekretninu kupuje niti je u katastru
provjerio stanje glede predmetne nekretnine, zbog čega se takvo ponašanje kupca ne može
smatrati ponašanjem u dobroj vjeri. – Županijski sud u Varaždinu, Gž-930/09-2 od 15. rujna
2009. – sentenca objavljena u Mladen Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, prateći propisi, pravna pravila,
sudska praksa, napomene, prilozi, kazala, Zagreb, Organizator, 2014., str. 367.
U konkretnom slučaju ne radi se o kupoprodaji već o nasljeđivanju. Nasljednici
stupaju u tzv. idealni posjed. Međutim, u konkretnom slučaju tuženici nasljeđivanjem pok.
M. B. ud. R. nisu mogli stupiti u posjed predmetne nekretnine (č.z. 875 k.o.
D. P. – nova oznaka), jer je posjednica za cijelo te nekretnine tužiteljica K.
B. zajedno sa svojim pravnim prednikom pok. suprugom B. P. pok. J.
od trenutka zamjene 1982. do danas (2020.).
Nadalje, drugotuženik je naveo da on niti ne zna gdje se nalazi predmetna nekretnina
(str. 65. spisa), dok prvotuženik smatra je je vlasnik onog što piše u dokumentu – rješenju o
nasljeđivanju (str. 64. spisa).
Stoga se ne može pružiti zaštita povjerenja u zemljišne knjige onim nasljednicima koji ne znaju što su točno naslijedili, niti su to pokušali utvrditi, jer to nije ponašanje u dobroj vjeri.
Iz iskaza prvotuženika proizlazi da je on pitao pok. P. B. gdje je njegovo
zemljište, ali nije prihvatio P. odgovor (str. 64. spisa). To jasno ukazuje da je tuženiku
N. B. poznato da zemljišnoknjižno stanje nasljedstva nije sređeno pa se po logici
stvari nije mogao pouzdati u stanje zemljišne knjige.
Za istaknuti je i to da su upravo tuženici u privitku odgovora na tužbu predali u spis
ugovor od 5. listopada 1982. koje je potpisala njihova pravna prednica M. B. ud
R.. Iz te isprave proizlazi da je njihova pravna prednica znala za predmetnu zamjenu i bila
s njom suglasna što je izrazila svojim potpisom tog ugovora. Slijedom navedenog tuženici
znaju i moraju znati za predmetnu zamjenu pa se ne mogu pozivati na povjerenju u zemljišne
knjige.
Prigovor da se tužiteljica nije uknjižila za cijelo kao vlasnica predmetne nekretnine u
postupku obnove zemljišne knjige je također paušalan, neargumentiran i usmjeren na
odugovlačenje postupka. Naime, pok. M. B. ud. R. je preminula 2000. Stoga
su tuženici bili stranke u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. D. P. koji je
započeo 2008. S obzirom da danas tuženici osporavaju tužiteljici vlasništvo za cijelo po
zdravoj logici su osporavali i onda. Postupak obnove zemljišne knjige je nesporan postupak.
U slučaju osporavanja vlasništva u novu knjigu prenose se postojeći upisi.
Prigovor da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari s obzirom na
pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. B. ud. R. je paušalan,
neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka i nije ga potrebno posebno
obrazlagati.
Zbog svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP.
Strankama je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora
(dalje VPS) u iznosu od 100.000,01 kn i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), dalje: OT.
Tužiteljici je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od
2.500,00 kn, za zastupanje na 6 ročišta (04.07.18., 03.1018., 18.02.20., 13.05.20., 27.05.20.,
01.07.20.) na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravilo o glavnoj stvari iznos od po
2.500,00 kn, za sastav jednog obrazloženog podneska (25.02.20.) iznos od 2.500,00 kn, što
ukupno iznosi 25.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 5.000,00 kn na ime PDV-a,
zatim iznos od 1.350,00 kn na ime pristojbe presude i iznos od ukupno 1.350,00 kn na ime
pristojbe tužbe, tako da sveukupni trošak tužiteljice iznosi 27.700,00 kn.
Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja odnosno do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl.
112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.
Odredbom čl. 161. st. 3. ZPP-a propisano je da suparničari koji su solidarno
odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.
Kako tuženici nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari nema mjesta solidarnoj odgovornosti
u pogledu troškova postupka. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.
U Splitu 14. prosinca 2020.
SUTKINJA
Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u
S. putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila
uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA: pun. tužitelja
pun tuženih
u spis
