Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja
H.., Z. O. …, kojeg zastupa
punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. K., iz S., O. …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17.studenog 2020. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničke vježbenice u O. L. i Č. u S., na ročištu radi objave dana 14. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave broj O.-4986/2018 od 21. lipnja 2018. M. P., javne bilježnice u S.,
kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kn sa zateznom
kamatom koja
- na iznos od 80,00 kn teče od 22. srpnja 2017.
- na iznos od 80,00 kn teče od 22. kolovoza 2017. - na iznos od 80,00 kn teče od 22. rujna 2017.
- na iznos od 80,00 kn teče od 22. listopada 2017. - na iznos od 80,00 kn teče od 22. studenog 2017. - na iznos od 80,00 kn teče od 22. prosinca 2017.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj
O.-4986/2018 od 21. lipnja 2018. M. P., javne bilježnice u S., kojim se
tuženiku nalaže u roku od 8 dana isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 806,25
kn (nastalog troška 300,00 kn i predvidivog troška 506,25 kn) sa zateznom kamatom koja na
nastali trošak teče od donošenja rješenja o ovrsi, a na predvidivi trošak teče od njegove
pravomoćnosti do isplate.
III Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od
800,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena.
Obrazloženje
Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi br. O.-4986/2018 od 21. lipnja 2018. naloženo
je ovršeniku, ovdje tuženiku, namiriti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, novčano potraživanje
glavnice u iznosu od 480,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine
mjesečne tražbine te trošak ovrhe u iznosu od 806,25 kn (nastalog troška 300,00 kn i
predvidivog troška 506,25 kn) sa zateznom kamatom koja na nastali trošak teče od donošenja
rješenja o ovrsi, a na predvidivi trošak teče od njegove pravomoćnosti do isplate, sve temeljem
nepodmirene RTV pristojbe za razdoblje srpanj-prosinac 2017.
Dana 20. srpnja 2018. tuženik je izjavio prigovor kojim osporava ovršno rješenje ističući
kako nije u obvezi podmiriti predmetno potraživanje jer je prije toga odjavio RTV prijamnik i
pored toga prigovara visini troška ovršnog postupka, a posebno predvidivog troška koji nije
nastao, stoga je sud rješenjem br. P.-2353/2018 od 29. ožujka 2019. stavio pobijano rješenje
o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak
je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
U tijeku ovog postupka strankama je pružena mogućnost izjašnjavanja, a izvedeni su
dokazi pregledom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih
poslovnih knjiga tužitelja od 2. lipnja 2018., njegove saldo konti kartice od 13. rujna 2019.,
izvatka iz evidencije pretplatnika i prijave prijamnika od 18. rujna 2007. te povratnice –
obavijesti o prijemu pošiljke od 12. ožujka 2015.
Tužitelj je zatražio naknadu troška.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tuženik u obvezi plaćanja RTV pristojbe za utuženo razdoblje i koji bi iznos trebao podmiriti tužitelju.
Pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj
O.-4986/2018 od 21. lipnja 2018., tužiteljevog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od
2. lipnja 2018. i njegove saldo konti kartice od 13. rujna 2019., razvidno je kako se tuženik
tereti za šest mjesečnih nepodmirenih rtv pristojbi u razdoblju srpanj-prosinac 2017. u iznosu
od 480,00 kn (80,00 kn za svaki mjesec) sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake
pojedine mjesečne tražbine, kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 806,25 kn (nastalog
troška 300,00 kn i predvidivog troška 506,25 kn) sa zateznom kamatom koja na nastali trošak
teče od donošenja rješenja o ovrsi, a na predvidivi trošak teče od njegove pravomoćnosti do
isplate.
Pregledom tužiteljevog izvatka iz evidencije pretplatnika i prijave prijamnika od 18.
rujna 2007., razvidno je kako je M. K. od označenog dana do danas evidentiran kao
obveznik plaćanja rtv pristojbe pod šifrom…., a sve kao vlasnik tv prijamnika marke G..
Pregledom povratnice – obavijesti o prijemu pošiljke od 12. ožujka 2015. razvidno je
kako je ovdje tužitelj 13. ožujka 2015. zaprimio od ovdje tuženika zahtjev za odjavom tv
prijamnika marke S. B..
Odredbom iz članka 34. stavka 1. Zakona o HRT (NN br. 137/10,
76/12 i 78/16, dalje ZHRT), propisano je kako su vlasnici ili posjednici radijskih i televizijskih
prijamnika na području R. H., dužni plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu
člankom 35. stavkom 2. ZHRT, a prema članku 36. stavku 1. propisano je kako ta obveza
plaćanja prestaje ako vlasnik ili posjednik odjavi prijamnik. Način odjave prijamnika i kontrole
plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H. svojom odlukom.
Odlukom o načinu ubiranja RTV pristojbi od 5. ožujka 2007. (dalje Odluka) koja je bila
na snazi do 7. veljače 2012., odnosno u vrijeme koje je predmet ove parnice, bila je predviđena
mogućnost odjavljivanja prijamnika i to člankom 8. po kojem je vlasnik, odnosno korisnik
prijamnika odjavljivao prijamnik u slučaju otuđenja ili prestanka korištenja zbog kvara,
uništenja ili iz drugih razloga. Zahtjev za odjavu prijamnika s izjavom ovjerenom kod javnog
bilježnika dostavljao se H.-u na adresu sjedišta, poštom – preporučeno, putem inkasatora ili
putem druge ovlaštene pravne ili fizičke osobe.
Odredbom iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15, dalje ZOO), propisano je kako je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od
dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u cijelosti.
Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su
parnične stranke u pretplatničkom odnosu po kojem je tužitelj isporučitelj usluge tv programa,
a tuženik njezin korisnik. Dakle, radi se o obvezno-pravnom odnosu iz kojeg proizlazi obveza
tuženika kao evidentiranog pretplatnika, podmirivati dužne mjesečne iznose od 80,00 kn. Kako
se tuženik poziva na pravodobnu odjavu prijamnika, valja navesti kako se u smislu citirane
odredbe iz članka 36. stavka 1. ZHRT, RTV pretplatnik može osloboditi te obveze
obavještavanjem tužitelja, kao isporučitelja usluge, pisanim putem. Iz priložene povratnice
može se zaključiti kako je tužitelj doista zaprimio tuženikov zahtjev za odjavom tv prijamnika,
međutim, upravo njezin sadržaj jasno ukazuje kako se tim zahtjevom nije oslobodio predmetne
obveze. Naime, iz gore citirane tužiteljeve evidencije razvidno je kako je tuženik evidentirani
vlasnik tv prijamnika marke G. spram kojeg se predmetno potraživanje i odnosi, što
upućuje na zaključak kako je tužitelj, pored označenog, bio vlasnik i još jednog tv prijamnika i
to marke S. B. kojeg je odjavio, ali se ta odjava ne odnosi na predmet ovog spora.
Slijedom iznijetog, tužitelj je dokazao kako je tuženik, kao vlasnik tv prijamnika marke
G., pretplatnik aktivnog statusa, stoga je u obvezi podmiriti mjesečnu RTV pristojbu i za
razdoblje koje je predmet ovog spora, uz napomenu kako je tuženiku pružena mogućnost
iskazivanja pred ovim sudom na okolnost odlučnih činjenica, međutim nije pristupio na ročišta
određena 15. listopada i 17. studenog 2020. radi zaprimanja njegovog iskaza, stoga je sud i
odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika. Dakle, tuženik nije postupio u skladu s
odredom iz članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) po kojoj su stranke
dužne priložiti dokaze kojima se utvrđuju njihovi činjenični navodi, tako da se njegov prigovor
o pravodobnom odjavljivanju tv prijamnika za koji ga se tereti u ovoj pravnoj stvari, drži neutemeljenim i proizvoljnim.
U skladu s iznesenim, platni nalog sadržan u pobijanom javnobilježničkom rješenju o
ovrsi valjalo je održati na snazi u cijelosti u odnosu na glavnicu u iznosu od 480,00 kn, kao i u
odnosu na zateznu kamatu koja tužitelju pripada od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine
u iznosu od 80,00 kn i to od 22. srpnja, 22. kolovoza, 22. rujna, 22. listopada, 22. studenog i
22. prosinca 2017. do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), radi čega je odlučeno
kao u točki I izreke presude.
U odnosu na trošak ovršnog postupka platni nalog je ukinut, kako je i odlučeno u točki
II izreke presude, jer se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak
i radi se o jedinstvenom postupku pa je o tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom.
Naime, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o
ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja
o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se
odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim
u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja
prvostupanjske presude.
Primjenom odredbe iz čl. 154. st. 3. ZPP tuženiku je valjalo naložiti naknadu
tužiteljevog troška za zastupanje po punomoćniku kojem pripada jednokratna nagrada za cijeli
prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn, kako to propisuje Tbr. 7. toč. 8. i Tbr. 50. Tarife
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12) i taj iznos uvećati za 25 %
PDV, također i trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00
kn, koji je također valjalo uvećati za 25 % PDV, kao i trošak sudske pristojbe ove odluke u
iznosu od 100,00 kn. Dakle, tuženiku je naložena naknada troška postupka u iznosu od 800,00
kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate na način propisan
odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.
Split, 14. prosinca 2020.
Sudac
Branko Malenica, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana
od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog
suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.