Poslovni broj: 35 Pž-1499/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 35 Pž-1499/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Nikoline Mišković, sutkinje izvjestiteljice te Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F...-M... d.o.o. N. G., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i P. j.t.d. Z., protiv tuženika L. d.o.o. B.-K., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M. u K., radi povrata stvari, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2017-50 od 9. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2017-50 od 9. siječnja 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika da mu preda u posjed više pojedinačno označenih stvari ili u slučaju nemogućnosti predaje stvari u posjed, da mu plati iznos od 404.687,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 28.472,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

Na temelju cjelokupnih rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku predao one stvari čiji povrat potražuje. Zato je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

O naknadi parničnih troškova odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP).

 

Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da je ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud je neosnovano odbio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka (prijevoznika) na okolnost primitka robe. Tužitelj je pojasnio da tuženik nije osporavao primitak robe koju je od njega tražio. Tu prigovornu tvrdnju tuženik je istaknuo tek na ročištu za glavnu raspravu 23. listopada 2017. Zbog toga je on te dokaze (radi utvrđenja primitka robe) mogao predložiti tek tada, tj. na ročištu za glavnu raspravu 23. listopada 2017.

 

Tužiteljeva žalba je osnovana.

 

Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

 

Tužbeni zahtjev odnosio se na predaju tužitelju u posjedu stvari - hrasta ljepljene ploče -ukupno 1,628 m3 (893 kom); hrasta elementi 25x100x1230 mm ukupno 1.880m3 te 25x100x1280 mm ukupno 1,051m3, sveukupno 2.931,m3; jasena okrajčanog ukupno 3,636 m3; hrasta elementi/parket 12x60x300mm ukupno 5,461m3; brijesta samica ukupno 26,559 m3; trešnje samica ukupno 26,818 m3; oraha samica ukupno 0,460 m3. Radi se o stvarima za koje tužitelj tvrdi da su njegove pa ih je tuženik dužan vratiti. U slučaju da to nije moguće, tužitelj je tražio od tuženika isplatu iznosa od 404.687,00 kn, što predstavlja novčanu protuvrijednost tih stvari.

 

Tuženik se za trajanja ovog postupka tužbenom zahtjevu suprotstavljao različitim tvrdnjama. On je tako u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporio tvrdnjom sadržanom u tome da ima tražbinu prema tužitelju, a ne tužitelj prema njemu. Tuženik se potom na ročištu za glavnu raspravu od 23. listopada 2017. (list 56.-61. spisa) tužbenom zahtjevu usprotivio tvrdnjom da mu tužitelj robu koju traži nije isporučio.

 

Prvostupanjski sud je odlučio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je robu čiju predaju u posjed traži, isporučio tuženiku.

 

Tužitelj u žalbi drži da pobijana presuda nije pravilna, budući da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe postupka i donio pogrešne zaključke. Prvostupanjski sud je odbio izvesti dokaze (saslušanje svjedoka M. M., Z. V., M. B., N. Č.) koje je on predložio radi utvrđenja toga da je tuženik primio onu robu čiju predaju u posjed traži.

 

I prema ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je povrijedio odredbe postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a.

 

Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka M. M., Z. V., M. B., N. Č. na okolnosti je li tuženik primio onu robu čiju predaju u posjed traži, doista predložio nakon zaključenja prethodnog postupka. Precizno, to je bilo na ročištu za glavnu raspravu od 23. listopada 2017. Međutim, proizlazi i to da tuženik do tada uopće nije osporavao činjenicu da je primio robu čiju predaju u posjed tužitelj traži.

 

Zanemarujući da stranke mogu i tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, naravno samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2.
ZPP-a), prvostupanjski sud je predložene tužiteljeve dokaze odlučio ne izvoditi. Prvostupanjski sud nije ni pokušao cijeniti je li tužitelj te dokaze mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. To je po ocjeni ovog suda dovelo do onemogućavanja tužitelja u raspravljanju pred sudom i u dokazivanju njegovih tvrdnji (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a). To upravo zato što tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije mogao predložiti dokaze saslušanjem svjedoka na okolnosti tuženikovog primitka robe, jer tuženik tu činjenicu tada nije ni osporavao. Kad je tuženik osporio primitak robe čiju predaju u posjed tužitelj traži, tužitelj je svojim dokaznim prijedlozima pokušao dokazati da tome nije tako. S tim u vezi, prvostupanjski sud propustio je cijeniti i okolnost što tuženik najprije nije sporio činjenicu primitka robe. Odatle, za sada nerazumljivost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

 

Slijedom navedenog, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će vodeći računa o naprijed navedenom, raspraviti odlučne činjenice i provesti potrebne dokaze radi njihova utvrđivanja. Prvostupanjski sud će posebno ocijeniti sadržaj isprava u spisu te tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka M. M., Z. V., M. B. i N. Č. radi utvrđenja je li tuženik primio onu robu čiju predaju u posjed tužitelj traži. Prvostupanjski sud ocijenit će i okolnost što tuženik najprije nije sporio činjenicu primitka robe čiju predaju u posjed tužitelj traži. Nakon ocjene svih dokaza i tuženikovih prigovornih tvrdnji, prvostupanjski sud će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti navođenjem razloga za njeno donošenje i navođenjem materijalnopravnih propisa koje je pri tome primijenio.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, odluka o trošku je također ukinuta. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka mora detaljno obrazložiti uz navođenje parničnih radnji stranaka za koje im pripada pravo na naknadu troškova, zatim uz navođenje visine iznosa tih troškova po svakoj pojedinoj radnji, uz navođenje pravne osnove prema kojoj strankama pripada pravo na parnične troškove u dosuđenoj visini.

 

Zagreb, 14. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak