Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split P-5404/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene I. K. O.:… iz K.
K., zastupane po punomoćnici M. N., odvjetnici u O. M.
S.&p u S., protiv tuženika - protutužitelja S. K. O.:… iz
S., zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetniku u S., zbog
isplate odnosno utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog
2020. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. te čl.331.a Z. o
parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka
Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i
70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 14. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se i tužbeni i protutužbeni zahtjev, a koji glase:
"1. (tužbeni zahtjev) dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od
15.030,00 kn, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja:
- na iznos od 1.350,00 kn teče od 11. 11. 2016.,
- na iznos od 1.350,00 kn teče od 13. 12. 2016., - na iznos od 1.350,00 kn teče od 14. 1. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 13. 2. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 12. 2. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 14. 3. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 12. 4. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 17. 5. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 11. 6. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 14. 7. 2017., - na iznos od 1.220,00 kn teče od 18. 8. 2017.,
- na iznos od 1.220,00 kn teče od 20. 9. 2017. i
- na iznos od 1.220,00 kn teče od 17. 10. 2017.,
na sve iznose do dana isplate, po kamatnoj stopi koje kamate teku po stopi od 7,41% godišnje, a u
slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 postotna poena."
"2. (protutužbeni zahtjev) Utvrđuje se da obveza vraćanja kredita ishođenog temeljem
"Ugovora o kreditu broj 9020311156" od 15. travnja 2016., ovjerenog po JB Z.
P. iz S., pod brojem OV-1589/16, zaključenog između PBZ d.d.
Z., O.: …, kao banke s jedne strane i S. K., O.:
…, sa prebivalištem S., kao korisnika kredita i I.
K. rođene I., O.: … sa prebivalištem na adresi K.
K., kao solidarnog dužnika, predstavlja bračnu stečevinu, za koju obvezu tužiteljica i
tuženik odgovaraju na jednake dijelove."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Dana 8. studenog 2017. ovom sudu tužbu je predala I. K. i to protiv tuženika S.
K. navodeći kako su stranke zaključile Ugovor o kreditu sa kreditorom PBZ d.d. dana 14.
travnja 2016., te da je tužiteljica kao sudužnik vršila otplatu navedenog kredita i to u iznosu od
1.350,00 kn, odnosno 1.220,00 kn čime je od studenog 2016. do dana podnošenje tužbe isplatila
ukupnih 15.030,00 kn na ime kreditnih obveza tuženika. Ona da ima pravo na povrat navedenog
iznosa jer je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove. Osim toga zatražila je da joj se
naknadi i trošak postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da istu osporava u cijelosti i to iz razloga što su doista
parnične stranke sa PBZ sklopili Ugovor o kreditu i to isključivo iz
razloga podmirenja prijašnjih dugova bračnih drugova. Ugovor o kreditu zaključen je za vrijeme
trajanja braka stranaka i to upravo iz razloga da bi se zatvorila postojeća dugovanja tužiteljice i
tuženika. Tužiteljica da je kao potpisnica Ugovora o kreditu kao solidarni dužnik preuzela obvezu
otplate kredita i kama uz uvjete i na način kao i sam korisnik kredita odnosno tuženik.
Dana 8. rujna 2020. tuženik dostavlja sudu podnesak kojim ustaje protutužbom na način da
upravo iz razloga što je predmetni kredit korišten za zatvaranje raznih dugovanja, sukladno
odredbi čl. 44. Obiteljskog zakona, pa tužiteljica i tuženik za obvezu vraćanja kredita odgovaraju
na jednake dijelove, čime se ostvarilo pravo tuženika da u postupku utvrdi kako je obveza
vraćanja kredita u naravi bračna stečevina za koju stranke odgovaraju na jednake dijelove.
Protutužbeni zahtjev tuženika dobio je posebnu poslovnu oznaku i broj ovog suda P-3127/20,
te je izvanraspravnim rješenjem pripojen spisu formiranom po tužbi I. K., a koji nosi
poslovnu oznaku i broj P-5404/17. Istovremeno je odlučeno o oba zahtjeva stranaka raspravljati u
jedinstvenom postupku, te potom donijeti i jedinstvenu odluku, a sve to pod brojem P-5404/2017.
Na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano dana 26. studenog 2020. tužiteljica –
protutužena se izjavom u cijelosti odrekla tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku.
Za odricanje od tužbenog zahtjeva tužiteljici - protutuženoj nije potreban pristanak tuženika,
pa je temeljem odredbe čl.331.a ZPP-a valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija
(presuda na temelju odricanja) odnosno odlučiti kao pod točkom I. pod točkom 1. izreke ove
odluke.
Tuženik – protutuženik ustrajao je u svom protutužbenom zahtjevu, pa je slijedom
navedenog sud u dokazne svrhe pregledao presliku Ugovora o kreditu od 14. travnja 2016.,
potvrda PBZ-a o platnoj transakciji, najavu korištenja kredita, informativni izračun prijevremene
otplate kredita, račun broj 294/VP/1 od 15. travnja 2016., potvrde o stanju duga, detalje tekućeg
računa na ime I. K., promete po računu PBZ na ime I. K..
Zahtjev tuženika - protutužitelja nije osnovan.
Protutužbeni zahtjev tuženi – protutužitelj temelji na odredbi čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona ("NN" broj 103/15 i 98/19) kojim je propisano da bračni drugovi koji su
preuzeli obveze radi namirenja tekućih obveza bračne i obiteljske zajednice odgovaraju za te
dugove solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, dok je u stavku 3. toga članka
propisano kako bračni drugovi za ove obveze odgovaraju u jednakim dijelovima, ako drugačije
nisu ugovorili.
Protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja postavljen je kao tužba na utvrđenje. Tužba
za utvrđenje podložna je odredbi čl.187. ZPP-a, a koja odredba u stavcima 1. i 2. propisuje da
tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili
pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva tužba se može podići kad
je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje
odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve
isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni
interes za podizanje takve tužbe.
Prema motrištu ovog suda zahtjev tuženika – protutužitelja nije se mogao prihvatiti iz
razloga što je prava i obveze tužiteljice - protutužene i tuženika – protutužitelja barem što se
obveze vraćanja kredita tiče jasno i nedvojbeno utvrdio već Ugovor o kreditu broj 9020311156, a
kojeg su sklopili sa PBZ d.d. Naime, tim Ugovorom o kreditu naznačen je
kao korisnik kredita S. K. i solidarni dužnik I. K., a pod točkom 2. istoga opisana
je i najma kredita, odnosno da se isti odobrava za zatvaranje obveza
S. K. i I. K. te za plaćanje javnobilježničkih troškova. Druga bi stvar bila da je
tuženik – protutužitelj tužbom zatražio da se utvrdi da su prava i obveze iz kredita bračna
stečevina. Tada bi, a obzirom da je bio izložen tužbi tužiteljice - protutužene kojim je ista tražila
povrat sredstava plaćenih za zatvaranje dijela obveza iz nogo puta spomenutog Ugovora o
kreditu, imao itekakav pravni interes da se predmetno utvrdi. Ali kad tuženik - protutužitelj od
suda traži da se utvrdi da bi obveza vraćanja kredita bila bračna stečevina onda sud takav njegov
zahtjev ne može prihvatiti jer je on, odnos obveze vraćanja, reguliran točno određenim pravnim
poslom Ugovorom o kreditu te samo vraćanje kredita jest pravni odnos između PBZ d.d. Z. i
korisnika tog kredita. Točno je da je odredbom čl.44.st.1. Obiteljskog zakona propisano da za
obveze koje jedan bračni dug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske
zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom
stečevinom odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.
Međutim, u konkretnom slučaju tražiti da se utvrdi kako bi obveza vraćanja kredita bila bračna
stečevina ovaj sud smatra neosnovanim jer je to obveza koja je u konkretnom slučaju regulirana
pravnim poslom s trećom osobom.
Slijedom navedenog protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja je odbijen odnosno
odlučeno je kao pod točkom I., pod točkom 2. izreke ove odluke.
Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.4. ZPP-a odnosno
odlučeno je kako će svaka od stranaka snositi svoje troškove postupka obzirom da niti tužiteljica
– protutužena, a niti tuženik – protutužitelj nisu uspjeli sa svojim zahtjevima u ovom postupku.
S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 14. prosinca 2020.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave
iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka a za viši, županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice – protutužene
- pun. tuženika – protutužitelja
- u spis
Kontrolni broj: 08987-bf0dc-b82a9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.