-   -              Poslovni broj: 3 UsImio-302/20-10

 

 

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. F. iz Z. koju zastupa opunomoćenik T. M. odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. l, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. prosinca 2020., a objavljene 14. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-561-01/20-01/222, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 03. lipnja 2020., kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/20-01/222, URBROJ: 512M-0201-20-2  od 03. lipnja 2020., odbijena je žalba I. (Š.) F., rođene ..., ovdje tužiteljice, podnesena protiv Rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/19-01/619, URBROJ: 512M2-6510-20-05 od 08. travnja 2020.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S. KLASA:UP/I-561-01/19-01/619, URBROJ: 512M2-6510-20-05 od 08. travnja 2020. odbijen je zahtjev I. (Š.) F., ovdje tužiteljice, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP … Z. (… domobranska pukovnija) u razdoblju od 01. listopada 1992. do 01. ožujka 1996. godine.

Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu osporavajući pobijano rješenje iz svih zakonskih razloga. Tužiteljica u tužbi navodi dijelove obrazloženja osporavanog rješenja koje da se u bitnom temelji na stavu upravnog tijela da tužiteljica unatoč nespornoj pripadnosti postrojbi Hrvatske vojske VP …, nije ostvarila status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji stav da se opravdava navodom kako tužiteljica nije evidentirana u bazi …, kako ista nije sudjelovala u Domovinskom ratu, te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja; da iz raspoložive evidencije VP … Z. nisu pronađeni podaci za tužiteljicu, unatoč činjenici kako ista posjeduje valjanu ispravu koja upravo dokazuje kako je u određenom vremenskom periodu obnašala razne dužnosti u sastavu iste vojne postrojbe.

Tužiteljica smatra kako su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno odredbi opisanoj u čl. 3. st. l. t. a ZHBDR-a, prema kojoj se pripadnicima oružanih snaga RH priznaje status hrvatskog branitelja, a što da je tužiteljica dokazala upravo vjerodostojnom ispravom izdanom od strane VP … Z.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik potvrde VP … o pripadnosti postrojbi koju je priložila uz tužbu (list 6-7 spisa).

Tužiteljica navodi kako smatra da su joj pobijanim rješenjem povrijeđena osobna prava, te da u konkretnom slučaju nije odlučna činjenica što se tužiteljica ne nalazi u bazi evidencije …, a kako da to pogrešno smatra tuženo tijelo, već da je činjenično stanje na okolnost utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja trebalo utvrditi na temelju iskaza saslušanih svjedoka N. E. i D. T., koji su svojim svjedočenjem dodatno ukazali na vjerodostojnost, odnosno pripadnost tužiteljice oružanim snagama, kao i na temelju vjerodostojne isprave o pripadnosti oružanim snagama RH, a koju je tužiteljica priložila, a svjedoci navedeno i potvrdili.

Također navodi da je u istom predmetu spora prethodno vođen upravni spor pred ovim Sudom u predmetu pod poslovnim brojem UsImio-240/16 te da je donesena presuda pod poslovnim brojem 18 UsImio-240/16-9 od 18. srpnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Međutim, kako je u međuvremenu stupila na snagu izmjena i dopuna ZHBDR-a, prema kojoj izmjeni je tužiteljica ponovno pokrenula upravni postupak za priznanje statusa hrvatskog branitelja i to temeljem odredbe čl. 3. st. l. t. a. Zakona, a koja je stupila na snagu od 01.01.2019. godine, to tužiteljica smatra predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim te predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela i tužiteljici prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenskom razdoblju od 01.10. 1992. do 01.03.1996.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 01.listopada 2020. osporilo je tužbene navode tužiteljice navodeći kako je u žalbenom postupku utvrđeno kako je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja prvog stupnja u izjavi od 24. veljače 2020. tužiteljica navela da se dana 01. listopada 1992. dragovoljno uključila u Domovinski rat pristupivši u VP … Z (… domobranska pukovnija), da  je obnašala dužnost prevoditelja, da je također bila zadužena za vezu između udovica poginulih pripadnika 7. dp i za pomaganje u ostvarivanju njihovih zakonskih prava te prikupljanje pomoći te da nije primala novčanu naknadu za svoj rad.

Da su svjedoci N. E. (pomoćnik zapovjednika … dp) i D. T. (zapovjednik … domobranske pukovnije) u izjavama potvrdili navode tužiteljice o njezinim aktivnostima u postrojbi.

Da je spisu priložen i preslik Radne karakteristike VP … Z. od 08. ožujka 1996. iz kojeg je razvidno da je tužiteljica volonterski pomagala u postrojbi prevođenjem vojne literature, pomagala udovicama i pri prikupljanju pomoći te da se zbog obiteljskih obveza nije mogla uključiti u  HV.

Da je iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Z. od 25. studenog 2019. razvidno da tužiteljica nije evidentirana u bazi … Sudjelovanje u Domovinskom ratu te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja, te da uvidom u raspoložive evidencije VP 8… Z. nisu pronađeni podaci za tužiteljicu, kao i da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane S. od 12. svibnja 2016. tužiteljici odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Da je iz očitovanja HkoV-a, Zapovjedništva od 25. listopada 2019., razvidno da tužiteljica nije evidentirana kao pripadnica postrojbe, a iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva od 14. listopada 2019. da je razvidno kako uvidom u arhivsko gradivo VP … Z. (… domobranska pukovnija „R“) nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužiteljice navedenoj postrojbi.

Slijedom navedenog, da je neosporno utvrđeno kako tužiteljica nije bila pripadnica niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u zahtjevom zatraženom razdoblju te da ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno čl. 3. Zakona, a da tužiteljica uz tužbu nije priložila dokaze, niti da je ukazala na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim svog subjektivnog stava kako joj je trebalo priznati status. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom 04. prosinca 2020. u odsutnosti uredno pozvanog  tuženika koji je svoj izostanak opravdao, opunomoćenik tužiteljice je u cijelosti ustrajao u navodima tužbe ističući da je praksa Ministarstva obrane u upravnim postupcima radi utvrđenja statusa hrvatskih branitelja bila da se status hrvatskog hranitelja priznaje i osobama  koje bi dokazale pripadnost HV. Stoga, a kako da iz svih isprava koje su priložene spisu proizlazi da nije sporno da bi tužiteljica bila pripadnica HV-e obzirom da je ista očigledno volontirala, da je predmetna tužba osnovana. Također je istakao da za vrijeme tužiteljičine pripadnosti HV nije postojala mogućnost volonterskog rada u korist Ministarstva obrane, a činjenica da ugovor o radu za tužiteljicu nikada nije zaključen, da nikako ne može biti propust tužiteljice zbog kojeg bi ona mogla izgubiti svoja prava već isključivo propust samog tuženika.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenik tužiteljice je popisao i zatražio trošak zastupanja tužiteljice.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka i održane usmene i javne rasprave, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II-561-01/20-01/222, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 03. lipnja 2020.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP … Z. (… domobranska pukovnija) u razdoblju od 01.10.1992. do 01.03.1996. godine u smislu odredbe čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a).

Odredbom članka 3. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva  oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i iz isprava koje je tužiteljica priložila uz sudski spis, iz dokaza provedenih u upravnom postupku, ocjenom svakom dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao nesporno utvrđeno da se aktivnosti koje je tužiteljica obavljala prevođenjem vojne literature, bila zadužena za vezu između udovica poginulih pripadnika ... dp te im pomagala prilikom ostvarivanja njihovih zakonskih prava, kao i u prikupljanju pomoći, ne mogu podvesti pod zakonsku definiciju propisanu odredbom čl. 3. st. 1. i st. 2. ZOHBDR-a.

Po ocjeni ovog Suda pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužiteljice za  priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP … Z. (... domobranska pukovnija) u razdoblju od 01.10.1992. do 01.03.1996. kao neosnovan, posebno cijeneći činjenicu da se aktivnosti koje je tužiteljica obavljala u obrani suvereniteta RH ne mogu podvesti pod odredbe članka 3. st. 2. citiranog Zakona, slijedom čega je pravilno zaključilo da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja sukladno odredbi članka 3. stavka 1. toč. a) Zakona.

Valja istaći da je naprijed citiranim kogentnim zakonskim odredbama propisano i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. čl. 3. ZOHBDR-a, koje podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom ( odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990 do 30.lipnja 1996.

Dakle,  neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj, jer i pored činjenice da je tužiteljica u svojoj Izjavi od 24. veljače 2020. danoj u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, navela da je 1. listopada 1992. dragovoljno pristupila VP … Z. (… domobranske pukovnije) te pritom navela aktivnosti koje je obavljala - prevodila vojnu literaturu, bila zadužena za vezu između udovica poginulih pripadnika ... dp  te im pomagala prilikom ostvarivanja njihovih zakonskih prava, kao i u prikupljanju pomoći, a koje navode su potvrdili i saslušani svjedoci N. E. (pomoćnik zapovjednika ….dp) i D. T. (zapovjednik ….dp), nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari obzirom na činjenicu da je iz očitovanja HkoV-a, Zapovjedništva od 25. listopada 2019. razvidno da tužiteljica nije evidentirana kao pripadnica postrojbe, a iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva od 14. listopada 2019. je razvidno kako uvidom u arhivsko gradivo VP … Z. (… domobranska pukovnija „R“) nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužiteljice navedenoj postrojbi, da je iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Z. od 25. studenog 2019. razvidno da tužiteljica nije evidentirana u bazi … Sudjelovanje u Domovinskom ratu te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja, te da uvidom u raspoložive evidencije VP … Z. nisu pronađeni podaci za tužiteljicu, kao i da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane S. od 12. svibnja 2016. tužiteljici odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Pravilno prvostupanjsko tijelo, a potom i tuženo tijelo navode da je tužiteljica svojim radom i  angažmanom nesporno dala svoj doprinos u obrani suvereniteta RH, međutim opisanim djelovanjima nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje.

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužiteljica tužbenim navodima nije osporila zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice.

              Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je valjalo primjenom citirane zakonske odredbe odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom zatraženog troška upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

 

 

U Splitu 14. prosinca 2020.

 

                                                                                                                          S U D A C

 

      Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić