1                                  Poslovni broj: 6 UsIpn-5/20-2

 

 

Poslovni broj: 6 UsIpn-5/20-2

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Kraljević, u upravnom sporu tužitelja A. K. d.o.o. V., O. u. …, zastupano po opunomoćeniku F. Š., odvjetniku u V., P…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, bez održavanja glavne rasprave, dana 14. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/15-01/594, Urbroj: 513-04-18-2 od 14. prosinca 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/15-01/594, Urbroj: 513-04-18-2 od 14. prosinca 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, Klasa: UP/I-471-02/15-01/147, Urbroj: 513-07-26-01/15-7 od 6. studenog 2015., kojim je tužitelju za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2014. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 7.495,00 kuna i zatezna kamata u iznosu od 924,97 kuna, zatim, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. manje obračunati porez i prirez porezu na drugi dohodak u iznosu od 30.179,01 kuna i zatezna kamata u iznosu od 4.031,91 kuna; manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak u iznosu od 10.295,52 kuna i zatezna kamata u iznosu od 1.270,59 kuna; manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak u iznosu od 3.431,84 kuna i zatezna kamata u iznosu od 423,53 kuna; manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje osnovom primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak u iznosu od 10.295,52 kuna i zatezna kamata u iznosu od 1.270,59 kuna; povećanje gubitka za prijenos od 82.291,60 kuna, te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je prvostupanjskim poreznim rješenjem obuhvaćeno porezno razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2012., te od 1. siječnja 2014. do 21. prosinca 2014. Navodi kako se postupak predstečajne nagodbe nad tužiteljem vodio pod brojem ….. 25/15., stoga je neprihvatljivo stajalište drugostupanjskog tijela kako se ovdje radi o poreznoj obvezi koja nije nastala do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe 20. listopada 2014. Navodi kako je nedvojbeno da je porezni nadzor, koji po svojoj prirodi predstavlja upravni postupak, vođen po zaključenju predstečajne nagodbe. Kako se radi o poreznoj tražbini iz razdoblja prije zaključenja predstečajne nagodbe, porezni nadzor i čitav porezno upravni postupak je nezakonit. Nadalje, navodi kako je pitanje procjene porezne osnovice regulirano člankom 82. Općeg poreznog zakona. Tvrdi kako se u suštini za procjenom porezne osnovice poseže kada porezni obveznik nije na osnovi vjerodostojne dokumentacije utvrdio poreznu osnovicu. Navodi kako drugostupanjsko tijelo suflira kako se troškovi ne procjenjuju, kao da troškovi nisu sastavni dio porezne osnovice. Tvrdi kako u konkretnom slučaju u situaciji kada je porezni obveznik (s obzirom na djelatnost koju je obavljao) nužno stekao značajan broj poslovnih partnera, samo po sebi je jasno kako troškovi reprezentacije ne mogu biti simbolični. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.              

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje, doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014., te poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. srpnja do 31. srpnja 2014., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I 471-02/15-01/147, Urbroj: 513-07-26-01/2015-5 od 30. rujna 2015.

Porezno tijelo je u postupku nadzora utvrdilo kako je tužitelj s danom 31. srpnja 2014. na kontu 751112 - prodana test vozila - evidentirao prihod od prodaje jednog test vozila O. Z. T5981 u iznosu od 31.280,00 kuna, a što je za 116.687,50 kuna (147.967,50 - 31.280,00) manje od nabavne vrijednosti istog vozila evidentiranog kao ulaz i izlaz sa skladišta na kontu 660033 - roba na skladištu.

Porezno je tijelo izvršenim uvidom u izlazni račun za prodaju tog vozila utvrdilo da je vozilo prodano P. K., supruzi direktora društva, za iznos od 39.100,00 kuna.

Izvršenim uvidom u Katalog rabljenih vozila Centra za vozila Hrvatske  utvrđeno da je vozilo prodano po cijeni koja je niža od tržišne, te kako je na primitak od 37.475,00 kuna tj. razliku između tržišne vrijednosti od 76.575,00 kuna i plaćene od 39.100,00 kuna, tužitelj bio dužan obračunati porez na drugi dohodak te pripadajuće doprinose za obvezno osiguranja u skladu sa odredbama Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

Nadzorom je na utvrđeni primitak od 37.475,00 kuna utvrđena obveza poreza i prireza porezu na drugi dohodak u iznosu od 14.573,61 kuna, doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti od 9.759,11 kuna, doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje od 3.253,04 kuna i doprinosa za zdravstveno osiguranje od 9.759,11 kuna, sveukupno 37.344,87 kuna.

Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj na utvrđenu razliku od tržišne vrijednosti u iznosu od 37.475,00 kuna dužan obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 7.495,00 kuna, temeljem članka 7. stavka 3 i članka 33. stavka 1., 4. i 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj na kontu 442000 proknjižio trošak reprezentacije. Izvršen je uvid u primljene račune od R. bank - izvadak po kreditnoj kartici MasterCard te od I. i. n. d.d., te je utvrđeno kako se radi o plaćanju računa raznim dobavljačima business mastercard karticom i I. karticom u ukupnom iznosu od 40.128,16 kuna, a koje je kartice koristio  član uprave, direktor G. K. i P. K. supruga člana uprave D. K..

Porezno tijelo je od tužitelja zatražilo da dostavi pojedinačne račune ili drugu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da se doista radi o reprezentaciji, odnosno da su tim poslovnim karticama plaćani putni troškovi.

Kako je tužitelj na kontu 442000 knjižio trošak reprezentacije u iznosu od ukupno 40.128,16 kuna, a za što ne posjeduje vjerodostojne knjigovodstvene isprave, budući se iz predočenih računa ne može nesporno utvrditi da se radi o reprezentaciji, porezno tijelo je utvrdilo da se plaćanje tih računa smatra drugim dohotkom, primitkom u naravi za osobne potrebe, na koji je izvršen obračuna poreza i prireza na drugi dohodak u iznosu od 14.804,36 + 801,04 kuna, ukupno 15.605,40 kuna, te obveznih doprinosa.

Nadalje, kako je tužitelj u Prijavi poreza na dobit za 2014. iskazao smanjenje gubitka za iznos od 28.089,71 kuna, to je nadzorom smanjen gubitak, povećani rashodi za iznos novoutvrđenih obveza poreza i doprinosa u ukupnom iznosu od 54.201,89 kuna, i povećan porezni gubitak za prijenos za iznos od 82.291,60 kuna.

Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13.) propisano je da je dohodak razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju.

Stavkom 2. istog članka propisano je da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.

Stavkom 3. istog članka propisano je da se izdacima smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 2. ovoga članka.

Stavkom 4. istog članka propisano je da se primici i izdaci utvrđuju primjenom načela blagajne.

Odredbom članka 32. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je drugi dohodak razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

Stavkom 3. točkom 5. istog članka propisano je da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju primici u naravi - korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona,

Stavkom 4. istog članka propisano je da izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima.

Odredbom članka 44. stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., dalje u tekstu Pravilnika) propisano je da primicima po osnovi kojih se utvrđuje drugi dohodak osobito se smatraju primici iz članka 32. stavka 3. Zakona.

Stavkom 7. istog članka propisano je da primici u naravi iz članka 32. stavka 3. točke 5. Zakona odnosno primici iz članka 15. ovoga Pravilnika koje davatelji daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici u radnom odnosu odnosno osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. Zakona, smatraju se primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak. Vrijednost primitaka u naravi utvrđuje se prema članku 16. ovoga Pravilnika.

Odredbom članka 16. stavka 1. točke 1. Pravilnika propisano je da primicima po osnovi nesamostalnog rada u skladu s člankom 14. stavkom 3. Zakona smatraju se i primici radnika i osoba koje ostvaruju primitke iz članka 14. Zakona u stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost (dobra, usluge, prava i ostala primanja u naravi), u koje posebice ulaze: korištenje poslovnih zgrada i njihovih dijelova, garaža, odmarališta i kuća za odmor, stambenih zgrada i stanova, prijevoznih sredstava koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće omogućuje radniku i osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. Zakona.

Odredbom članka 16. stavka 1. Pravilnika propisano je da vrijednost primitaka iz članka 15. ovoga Pravilnika utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti tih primitaka koja je važeća u mjestu davanja (s uključenim porezom na dodanu vrijednost).

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako su primici u naravi odobreni radniku uz plaćanje naknade koja je niža od tržišne, poslodavac i isplatitelj primitka mora utvrditi razliku između tržišne cijene i naknade koju je radnik platio. Tako utvrđena razlika smatra se primitkom po osnovi nesamostalnog rada.

Stavkom 4. istog članka propisano je da radi obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak sukladno Zakonu, pri obračunavanju i plaćanju predujma poreza na dohodak tržišna vrijednost odnosno vrijednost primitaka u naravi uvećava se za doprinose za obvezna osiguranja iz primitka, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

              Nadalje, odredbom članka 113. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13.) propisano je da se doprinosi obračunavaju iz osnovice i na osnovicu prema pojedinačnoj osnovici iz članka 114. ovoga Zakona, i to: 1. doprinosi iz osnovice: 1.1. doprinos za mirovinsko osiguranje, 1.2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja); 2. doprinosi na osnovicu: 2.1. doprinos za zdravstveno osiguranje.

Nadalje, odredbom članka 79. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu sa člancima 54. do 57. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

Odredbom članka 56. stavkom 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

Stavkom 3. istog članka propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 109/07., 125/11., 54/13. i 121/14.) propisano je da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se knjigovodstvena isprava mora sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koji se sastavljaju u knjigovodstvu poduzetnika.

Stavkom 3. istog članka propisano je da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o računovodstvu propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna.

Stavkom 3. istog članka propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje spoznati poslovni događaj.

Stavkom 4. istog članka propisano je da je poduzetnik dužan, prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

              Prema stajalištu ovog Suda, obzirom kako je nadzorom nesporno utvrđeno da je tužitelj test vozilo marke O. Z. T5981 prodao P. K. (supruzi direktora društva) po cijeni koja je niža od tržišne, pravilno je porezno tijelo procjenom temeljem Kataloga rabljenih vozila Centra za vozila Hrvatske utvrdilo razliku tržišne vrijednosti i plaćene vrijednosti spomenutog vozila, te na istu obračunalo porez na drugi dohodak te pripadajuće doprinose za obvezno osiguranje. Također, obzirom kako je nadzorom nesporno utvrđeno da tužitelj za knjiženi trošak reprezentacije nije imao vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju, a iz predočenih računa nije se moglo nesporno utvrditi da se radi o reprezentaciji, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako se plaćanje tih računa smatra drugim dohotkom, primitkom u naravi za osobne potrebe, na koji je izvršen obračuna poreza i prireza na drugi dohodak, te obveznih doprinosa, a sve u skladu sa citiranim odredbama Zakona i Pravilnika.

U odnosu na prigovor tužitelja da je upitno vođenje poreznog postupka s obzirom na odredbu citiranog članka 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pravilno tuženo tijelo utvrđuje kako predmetna porezna obveza utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 6. studenog 2015., nije prijavljena niti utvrđena u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom, jer nije nastala do dana otvaranja tog postupka (postupak predstečajne nagodbe otvoren rješenjem Financijske agencije, Regionalnog centra Z. od 20. listopada 2014.), stoga, porezno tijelo nije niti moglo predmetnu tražbinu prijaviti u  postupku predstečajne nagodbe.

Odredbom članka 104. OPZ-a propisano je da se porezni nadzor može obavljati kod svih poreznih obveznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnima za oporezivanje, za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

Odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 78/15., 71/15.) propisano je da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona. Međutim, u konkretnom slučaju iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem Financijske agencije, Regionalnog centra Z. od 20. listopada 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe, dakle nije sklopljena predstečajna nagodba, te proizlazi kako predmetna tražbina nije nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe - utvrđena je prvostupanjskim rješenjem od 6. studenog 2015. Stoga, nije bilo zapreke za provođenjem predmetnog poreznog nadzora, pa se navedeni prigovor tužitelja ukazuje neosnovan.

              U svezi tužbenih prigovora koji su identični žalbenim i prigovoru na zapisnik o poreznom nadzoru, porezno tijelo i tuženik su već dali detaljno obrazloženje u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju, koje obrazloženje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj Sud, pa se tužitelj upućuje na obrazloženja osporenih rješenja.

Slijedom navedenoga, Sud je stajališta da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

             

 

 

U Splitu, 14. prosinca 2020.

 

                                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                                      Nela Mešin, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lidija Kraljević