- 1 -              I Kž 512/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 512/2017-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2017. broj K-74/13, u sjednici održanoj 14. prosinca 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog B. C., odvjetnika N. B.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika, optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B. (svi s osobnim podacima kao u pobijanoj presudi)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

i to u odnosu na optuženog B. C. i optuženog R. Š. i kaznena djela opisana pod točkom 1. izreke:

 

da bi, nakon što je po uputi I optuženog B. C., predsjednika Upravnog odbora trgovačkog društva „T.“ d.d. dana 24. ožujka 1994.g. zaključen ugovor o poslovnoj suradnji trgovačkog društva „T.“ d.d. s trgovačkim društvom „S.“ d.o.o. u kojem je vlasnik poslovnog udjela, te stvarni nositelj poslovanja, I optuženi B. C. u navedenom svojstvu u trgovačkom društvu „T.“ d.d., a III optuženi R. Š., kao član Upravnog odbora i direktor trgovačkog društva „T.“ d.d., obojica ovlašteni u vođenju poslova društva donositi poslovne odluke i raspolagati imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 252. Zakonu o trgovačkim društvima, postupajući protivno navedenome načelu, zajedno i po dogovoru s ciljem da se trgovačko društvo „S.“ d.o.o. znatno nepripadno materijalno okoristi na štetu trgovačkog društva „T.“ d.d., protivno imovinskim interesima društva „T.“ d.d. donijeli odluku o plaćanju trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. za izradu projekata za Hrvatski fond ... u iznosu od 121.550.00 kuna, za „Z. b.“ u iznosu od 136.070,00 kuna i za Medicinski centar P. u iznosu od 163.790,00 kuna, ukupno 421.410,00 kuna, znajući da trgovačko društvo „S.“ d.o.o. nije za trgovačko društva „T.“ d.d. obavilo navedene poslove jer nema kvalificiranih uposlenih djelatnika, već da je te poslove obavio upravo I optuženi B. C., kao djelatnik trgovačkog društva „T.“ d.d., pa je s tim ciljem III optuženi R. Š. dana 04. listopada 1995.g. za trgovačko društvo „T.“ d.d. s trgovačkim društvom „A. C.“ zaključio ugovor o zajmu, a potom i ugovor o cesiji s trgovačkim društvom „A. C.“ i „S.“ d.o.o. bez datuma, prema kojem trgovačko društvo „T.“ d.d. duguje trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. iznos od 528.209,37 kuna, pa je po tom ugovoru o cesiji trgovačko društvo „A. C.“ iz sredstava zajma u razdoblju od 18. do 20. listopada 1995.g. doznačilo iznos od 528.209,37 kuna, na račun trgovačkog društva „S.“ d.o.o. pa su tako trgovačko društvo „S.“ d.o.o. sredstvima trgovačkog društva „T.“ d.d. u iznosu od 421.410,00 kuna plaćeni bez ikakve osnove i poslovi koje trgovačko društvo „S.“ d.o.o. nije obavilo, na koji način su na štetu trgovačkog društva „T.“ d.d. pribavili nepripadnu korist trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. u iznosu od 421.410,00 kuna,

 

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužni brinuti prouzročili štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta.

 

čime da bi počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11.,

 

te u odnosu na optuženog B. C., optuženog Ž. M. i optuženog M. B. i kaznena djela opisana pod točkom 2. izreke:

 

da bi, tijekom druge polovice mjeseca lipnja 1996.g. pa do 4. srpnja 1996.g. u Z. zajedno i po prethodnom dogovoru s ciljem da se trgovačko društvo „S.“ d.o.o. u kojem je I opt. B. C. vlasnik većinskog osnivačkog uloga, te stvarni poslovni strateg i trgovačko društvo „M. I.“ d.o.o. u kojem je IV opt. Ž. M. vlasnik većinskog osnivačkog uloga, u znatnoj mjeri nepripadno materijalno okoriste na štetu trgovačkog društva „T.“ d.d., V opt. M. B. kao predsjednik Uprave trgovačkog društva „T.“ d.d. ovlašten u vođenju poslova društva donositi poslovne odluke i raspolagati imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima, nakon što je dana 26. lipnja 1996.g. prodao dionice „Z. b.“ d.d. kojih je imatelj bilo trgovačko društvo „T.“ d.d. i tako za trgovačko društvo „T.“ d.d. ostvario novčana sredstva, od kojih je manji dio utrošio na poslovanje društva, postupajući protivno navedenome načelu i suprotno imovinskim interesima trgovačkog društva „T.“ d.d. o kojima je dužan brinuti, ostatak novca od prodaje dionica u iznosu od 270.000,00 kuna prema dogovoru sa I opt. B. C., koji je ujedno uz V opt. M. B. vodio poslovnu politiku društva „T.“ d.d. i IV opt. Ž. M. dana 03. srpnja 1996.g. doznačio na žiro račun trgovačkog društva „M. I.“ d.o.o. pravdajući to ugovorom o kratkoročnoj pozajmici, s kojeg je računa prema dogovoru IV opt. Ž. M. već sljedećeg dana doznačio iznos od 100.000,00 kuna na žiro račun trgovačkog društva „S.“ d.o.o. svi znajući da niti jedno od ova dva društva neće vratiti navedena sredstva, na koji način su na štetu trgovačkog društva „T.“ d.d. pribavili protupravnu imovinsku korist trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. u iznosu od 100.000,00 kuna, a trgovačkom društvu „M. I.“ d.o.o. u iznosu od 170.000,00 kuna, oštetivši trgovačko društvo „T.“ d.d. za iznos od ukupno 270.000,00 kn,

 

dakle, da bi optuženi B. C. i optuženi Ž. M. drugog s namjerom potaknuli da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavi drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženi M. B. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

 

čime da bi optuženi B. C. pod počinio kazneno djelo poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., optuženi Ž. M. poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., a optuženi M. B. zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B., kao i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika, optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi B. C., optuženi R. Š., optuženi Ž. M. i optuženi M. B. oglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanima u izreci te presude počinili kaznena djela, i to optuženi B. C. pod točkom 1.) zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a pod točkom 2.) poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., optuženi R. Š. pod točkom 1.) zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženi Ž. M. pod točkom 2.) poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., a optuženi M. B. pod točkom 2.) zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 2. KZ/11. pa je optuženom B. C. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 1.) izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11. i člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 2.) izreke utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi B. C. osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženi R. Š. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 1.) izreke presude osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi R. Š. osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a optuženi Ž. M. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11. i člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 2.) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi Ž. M. osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te je optuženi M. B. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 2.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi M. B. osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08. naloženo je optuženom B. C., optuženom R. Š., optuženom Ž. M. i optuženom M. B. da naknade trošak kaznenog postupka, o čijoj visini će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

 

Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te svi optuženici.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom B. C. utvrde pojedinačne kazne u duljem trajanju, te ga se osudi na jedinstvenu kaznu u duljem trajanju, kao i da se ostale optuženike osudi na kazne zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženi B. C. podnio je žalbu po branitelju odvjetniku N. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegov branitelj.

 

Žalbu je podnio optuženi R. Š. po braniteljici odvjetnici M. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Optuženi Ž. M. žali se po branitelju odvjetniku D. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači.

 

Optuženi M. B. žalbu je podnio po branitelju odvjetniku I. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegov branitelj.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog B. C. i optuženog M. B. u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi B. C. i optuženi M. B. te njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća je nazočio branitelj optuženog B. C. odvjetnik N. B., dok optuženi B. C., optuženi M. B. i njegov branitelj odvjetnik I. Š., kao ni državni odvjetnik, iako uredno obaviješteni, nisu pristupili pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon protiv optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B. jer je nastupila zastara kaznenog progona. Obzirom na navedeno, u odnosu na optuženike odbijene su optužbe da bi počinili kaznena djela iz izreke pobijane presude, uslijed čega su žalba državnog odvjetnika kao i žalbe optuženih, bespredmetne.

 

Naime, optuženi B. C. oglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanima u izreci presude pod točkom 1.) počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a pod točkom 2.) kazneno djelo poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., optuženi R. Š. da je pod točkom 1.) pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženi Ž. M. da je pod točkom 2.) pobijane presude počinio kazneno djelo poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 37. KZ/11., a optuženi M. B. da je pod točkom 2.) pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 2. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Ista kazna, na temelju članka 37. KZ/11., predviđena je i za poticanje na počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavak. 1. i 2. KZ/11.

 

              Na temelju članka 81. stavak 1. alineja 3. KZ/11., za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, zastara kaznenog progona nastupa po isteku 20 godina od počinjenog kaznenog djela, a ukoliko je prije proteka rokova iz stavka 1. donesena prvostupanjska presuda, na temelju članka 81. stavak 3. KZ/11., zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

 

Pobijanom presudom optuženici su oglašeni krivima da su, i to optuženi B. C. i optuženi R. Š. kaznena djela iz točke 1.) izreke pobijane presude počinili  do 20. listopada 1995., odnosno optuženi B. C., optuženi Ž. M. i optuženi M. B. kaznena djela iz točke 2.) izreke pobijane presude počinili do 4. srpnja 1996. Imajući u vidu da je prvostupanjska presuda donesena prije isteka roka zastare, zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz točke 1.) izreke pobijane presude nastupila je u listopadu 2017., dok je za kazneno djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude zastara kaznenog progona nastupila u srpnju 2018.

Temeljem izloženog, a budući da je nastup zastare kaznenog progona okolnost radi koje se kazneni progon ne može poduzeti, to je valjalo, na temelju članka 480. stavak 1. ZKP/08., prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se, temeljem članka 452. točke 6. ZKP/08. protiv optuženog B. C., optuženog R. Š., optuženog Ž. M. i optuženog M. B., odbiju optužbe da bi počinili kaznena djela za koja se terete, u skladu sa čime je odlučeno i o troškovima kaznenog postupka.

 

Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. prosinca 2020.