1              Poslovni broj: Gž-1860/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1860/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ankici Matić na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB:…, R. zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz R., protiv tuženika 1. M. P., OIB:…, P. i 2. F. P., OIB:…, R., oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz R., radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-577/2019-7 od 16. rujna 2020., 14. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-577/2019-7 od 16. rujna 2020.., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"1. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2. Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Crikvenici."

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje.

Žalba tužitelja je osnovana.

Iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj 11. travnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika 1-2 radi predaje u suposjed i isplate, i to predaje u posjed nekretnine upisane u z.k.ul. 389 k.o. S., kao i isplate zbog korištenja suvlasničkog dijela tužitelja.

U ovom predmetu riječ je dakle o sporu o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, uz zahtjev za isplatu (točka 1 i 2 petita tužbe).

Prvostupanjski se sud po službenoj dužnosti oglasio mjesno nenadležnim temeljem odredbe članka 20. stavka 2. i članka 56. stavka 1. ZPP- a.

Odredbom članka 20. stavka 2. ZPP-a je propisano da se sud može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

Odredbom članka 56. stavka 1. ZPP-a je određeno da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina (stavak 1.) Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova (stavak 2). Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem se području dogodilo smetanje (stavak 3.).

Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da se u ovom slučaju radi o sporu o nekretnini koja se nalazi u mjestu koje se nalazi na području Općinskog suda u Crikvenici, te je upravo taj sud isključivo mjesno nadležan za postupanje.

S takvim stavom prvostupanjskog suda ovaj sud se ne može složiti, a iz razloga kako slijedi.

Prema odredbi članka 56. stavka 1. ZPP-a za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.

Tužbenim zahtjevom tužitelj kao suvlasnik 1/2 idealnog dijela nekretnine zahtijeva od tuženika predaju u suposjed nekretninu navodeći da tuženici drže u posjedu i koriste i suvlasnički dio nekretnine tužitelja nakon što je doneseno rješenje o razvrgnuću. Dakle, spor koji se vodi među strankama radi predaje u posjed stana po pravnoj prirodi nije spor koji se može izjednačiti sa sporom koji se vodi zbog smetanja posjeda ili sa sporom o pravu vlasništva odnosno drugog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini. Pored toga je za navesti da je tužitelj postavio uz tužbeni zahtjev za predaju u suposjed i zahtjev za isplatu.

Stoga se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti za tuženika (članak 47. ZPP-a.), te je osnovana žalba tužitelja budući u konkretnom slučaju ne postoji isključiva nadležnost u smislu citirane odredbe članka 56. stavka 1. ZPP-a.

Pri tome treba ukazati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1 225/11-2 od 30. lipnja 2011. u kojoj je odlučeno da spor koji se vodi među strankama radi predaje u posjed stana po pravnoj prirodi nije spor koji se može izjednačiti sa sporom koji se vodi zbog smetanja posjeda ili sa sporom o pravu vlasništva odnosno drugog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini. Zbog toga u ovom parničnom postupku ne postoji isključiva nadležnost u smislu citirane odredbe članka 56. stavka 1. ZPP.

Također je iz stanja spisa razvidno da se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, a suprotno odredbi članka 20. stavka 2. ZPP-a po kojoj se mogao oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

Split, 14. prosinca 2020.