- 1 -              I Kž 664/2020-3

Broj: I Kž 664/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika E. H. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 129/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika E. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 5. studenoga 2020. broj Kov-15/2020., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika E. H.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u kaznenom postupku protiv okrivljenika E. H. i okrivljenika D. G., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika E. H. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to: zapisnika o pretrazi  doma i drugih prostora I. Policijske postaje R. od 14. veljače 2020. (listovi 20. - 24. spisa predmeta), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koji se odnose na predmete navedene pod točkama 1. - 15. zapisnika o pretrazi serijskog broja 00121547 i broj 00121548 (listovi 25. - 26. spisa predmeta), oduzetih predmeta, analize snimaka nadzornih kamera (list 108. spisa predmeta) te posebnog izvješća I. Policijske postaje R. i komparacije snimaka kamera (listovi 387. - 406. spisa predmeta).

Protiv tog je rješenja žalbu je podnio okrivljenik E. H. po branitelju V. V., odvjetniku iz R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže se „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje Županijskog suda u Rijeci i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik E. H. kada u žalbi tvrdi da svjedoci pretrage nisu istovremeno kroz čitavo vrijeme pretrage bili nazočni pretrazi te da su zbog toga zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija i svi drugi dokazi proizašli iz ovog dokaza nezakoniti dokazi.

Naime, prvostupanjski sud je na okolnost provođenja pretrage u domu okrivljenika E. H. ispitao, kako policijske službenike koji su obavljali istražnu radnju pretrage doma i drugih prostorija, tako i svjedoke pretrage te je na temelju njihovih u bitnim dijelovima suglasnih iskaza pravilno utvrdio da su oba svjedoka pretrage bila u svakom trenutku pretrage nazočna, bilo u samoj prostoriji u kojoj je pretraga obavljana, bilo da je jedan od njih bio u prostoriji, a drugi zbog skučenosti prostora na vratima prostorije u kojoj je obavljana pretraga i na taj način pratili što policijski službenici rade te da su vidjeli predmete koji su oduzeti.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, nije nužno da se svjedoci pretraga čitavo vrijeme istovremeno nalaze upravo u prostoriji koja se pretražuje da bi ta radnja bila zakonita. Člankom 250. točkom 7. ZKP/08. propisano je da se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je pretraga provedena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi, dok je člankom 254. stavkom 2. ZKP/08. propisano da pretrazi doma ili drugih prostorija moraju biti prisutna najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pritom, prema dosadašnjoj sudskoj praksi (VSRH I Kž 1165/07-3, VSRH I Kž 684/08-3), istovremena nazočnost svjedoka u prostoriji u kojoj se obavlja pretraga znači da oni moraju biti u objektivnoj mogućnosti stalno pratiti rad djelatnika policije pa je moguće da se ovoj odredbi udovolji i na način da svjedoci, doduše, ne budu istovremeno u istoj prostoriji, ali da im je omogućen uvid u dio stana koji se u tom trenutku pretražuje, a što praćenje rada policijskih djelatnika koji obavljaju radnju pretrage s vrata prostorije koja se pretražuje, na koji način su u konkretnoj situaciji prema iskazima svjedoka pretrage oni u pojedinim prostorijama pratili rad policijskih službenika, svakako omogućuje.

Pritom se neosnovano sada u žalbi navodi da su, s obzirom na iskaz policijske službenice J. Ž. koja je iskazivala da su u situaciji kada su se pretraživale manje prostorije svjedoci pretrage bili u prostoriji, a da istovremeno nisu svi policijski službenici bili u toj prostoriji i obavljali pretragu, ti ostali policijski službenici mogli u drugim prostorijama obavljati pretragu bez nazočnosti svjedoka. Naime, sukladno zapisniku o pretrazi doma i drugih prostora, vidljivo je da je pretrazi, uz okrivljenika, policijskih službenika koji su obavljali radnju pretrage te dva punoljetna svjedoka, bio prisutan i okrivljenikov branitelj, odvjetnik V. V., koji su svi potpisali zapisnik o pretrazi i nisu imali nikakvih primjedaba na provedenu pretragu. Da je na ovakav način kako se to sada u žalbi nastoji prikazati provedena pretraga, zasigurno bi, bilo svjedoci pretrage, bilo okrivljenikov branitelj na tako provedenu radnju pretrage doma stavili primjedbu.

              Zbog svega navedenog, neosnovano okrivljenik H. smatra da su zapisnik o pretrazi doma i svi dokazi koji su iz te pretrage proizašli nezakoniti dokazi.

Slijedom svega navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodom okrivljenika E. H. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.