Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 678/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 678/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 118. i drugih, Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 3. studenog 2020. broj Ik I-608/2020-16, u sjednici održanoj 14. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba zatvorenika J. B.-K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je osobni prijedlog zatvorenika J. B.-K. za uvjetni otpust podnesen 23. srpnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, a iz sadržaja proizlazi prijedlog da se žalba prihvati kao osnovana. Ujedno je molio prisutnost na sjednici vijeća drugostupanjskog suda putem "video-linka".

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 4. prosinca 2020. broj KŽ-DO-1464/2020.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prije nego što se obrazloži neosnovanost žalbe zatvorenika, potrebno je napomenuti da njegovom prijedlogu da bude prisutan na sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o podnesenoj žalbi putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj) nije bilo moguće udovoljiti. Naime, sukladno članku 495. ZKP/08,. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju se odredbe članka 475. ZKP/08., koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu.

 

Zatvorenik je naveo da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "zbog odluke o uvjetnom otpustu".

 

Suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen osobno i pri tome uzeo u obzir da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne više puta stegovno kažnjavan, da su prema njemu bile primjenjivane posebne mjere reda i sigurnosti i da se od njega u budućnosti očekuju ekscesna ponašanja uz visok rizik ugroze. Imajući u vidu odredbu članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak 101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11-19.) prvostupanjski sud je također vodio računa da prijašnji život zatvorenika nije bilo usklađen sa zakonom s obzirom na višestruku osuđivanost, okolnost da su protiv njega u tijeku tri kaznena postupka, a da je pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom "ne zadovoljava". Slijedom svega navedenog, sud je donio zaključak da kod zatvorenika nije došlo do pozitivnih promjena u ponašanju na temelju kojih bi se moglo osnovano smatrati da je umanjena opasnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela.

 

U odnosu na žalbene prigovore zatvorenika da se u pobijanom rješenju navode neistinite činjenice ("činjenice koje nemaju veze sa zdravim razumom" i "izmišljotine"), napominje se da su svi argumenti pobijanog rješenja potkrijepljeni podacima u spisu, odnosno proizlaze iz izvješća Kaznionice u L., a zatvorenik u pravcu svojih žalbenih navoda nije iznio prihvatljive ili uvjerljive argumente kojima bi doveo u pitanje sadržaj tog izvješća. Zatvorenik navodeći za sebe da je "enciklopedija kaznene znanosti" nudi svoje viđenje pravilne primjene više instituta kaznenog prava koje nema uporište u zakonima, niti u sudskoj praksi. Također ukazuje na propuste sudova u Republici Hrvatskoj prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i provođenja zakona u nekima od medijski popraćenih sudskih postupaka.

 

Međutim, niti jedan od ovih žalbenih navoda uspješno ne dovodi u pitanje stav suda o izostanku osnovanog očekivanja da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, što je pretpostavka za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11.-19.

 

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju činjenična osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu