1              Poslovni broj: Gž R-1232/2020-3

Poslovni broj: 14 Gž R-1232/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja H. O., B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. K., odvjetnici iz V., protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-68/2020-7 od 15. rujna 2020., dana 14. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-68/2020-7 od 15. rujna 2020., u pobijanom dijelu, i to u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 750,00 kuna neto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. travnja 2020. pa do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni dio uskrsnice u iznosu od 750,00 kuna, tekuće od 13. travnja 2020. pa do 14. lipnja 2020., kao i isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom parničnog troška za iznos od 150,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude, i to u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke, pravovremeno se žali tuženik, pobijajući istu svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja, zaposlenika tuženika, za isplatom iznosa od 750,00 kuna neto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime prigodnog novčanog dodatka za Uskrs 2020., te zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo isplaćeni iznos od 750,00 kuna koji je tužitelj sa navedenog osnova isplatio dana 15. lipnja 2020., temeljem odredbe članka 92. Kolektivnog ugovora za radnika Hrvatskih šuma („Narodne novine“, broj: 37/18, dalje u tekstu: KU).

Sud prvog stupnja je nakon provedenog postupka prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 92. KU, kojom je određeno da će poslodavac radnicima isplatiti prigodni novčani dodatak u visini neoporezivog iznosa prema Pravilniku o porezu na dohodak za blagdane: Božić i Uskrs, a pravo na isplatu prigodnog novčanog dodatka imaju oni radnici koji su na dan blagdana Božića (25.12.) i Uskrs u radnom odnosu kod poslodavca.

Kako je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 1/20), od dana 2. siječnja 2020. neoporezivi iznos za prigodne nagrade povišen sa 2.500,00 kuna na 3.000,00 kuna, a citirana odredba članka 92. KU ne određuje koji je iznos poslodavac dužan isplatiti u 2020. tužitelju na ime uskrsnice, a koji na ime božićnice, sud prvog stupnja smatrao je kako tuženik ima mogućnost da svojom odlukom odredi da dodatak može biti manji i veći od polovice iznosa od 3.000,00 kuna (odnosno od 1.500,00 kuna), ali ne značajno veći.

Međutim, kako tuženik nije iskoristio navedenu mogućnost do Uskrsa (12. travnja 2020.) već je nakon zaprimanja tužbe, i to dana 26. svibnja 2020. (tužbu je zaprimio 25. svibnja 2020.) donio odluku kojom je odobrio isplatu prigodnog novčanog dodatka radnicima Hrvatskih šuma u visini od 750,00 kuna za Uskrs 2020. iz neoporezivog iznosa od 3.000,00 kuna godišnje, dakle, sa zakašnjenjem od mjesec i pol dana od Uskrsa, to je sud prvog stupnja smatrao da je tuženik dužan isplatiti tužitelju, pored iznosa od 750,00 kuna koji je sa navedenog osnova isplatio tužitelju nakon podnošenja tužbe (dana 15. lipnja 2020.), i daljnji iznos od 750,00 kuna na ime prigodnog novčanog dodatka za Uskrs 2020. kao i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 750,00 kuna od dana zakašnjenja (13. travnja 2020.) do dana isplate (15. lipnja 2020.).

Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio kako je tuženik u ranijim godinama (2018. i 2019.) odredbu članka 92. KU tumačio na način da radniku pripada 50% neoporezivog iznosa za Božić, a 50 % za Uskrs, te da Odluku tuženika od 26. svibnja 2020. ne treba uzeti u obzir jer da tuženik ne može nakon naknadno, nakon što je blagdan Uskrsa prošao, određivati visinu uskrsnice.

Obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

Ovaj sud je kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je taj sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu prigodnog novčanog dodatka za Uskrs u daljnjem iznosu od 750,00 kuna, obzirom da je tuženik tužitelju dana 15. lipnja 2020. isplatio iznos od 750,00 kuna (dakle u ukupnom iznosu od 1.500,0 kn), kao i da tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na zakašnjelo isplaćeni iznos od 750,00 kuna od dospijeća navedene obveze (od 13. travnja 2020., dana nakon Uskrsa) do 16. lipnja 2020., odnosno dana nakon isplate te je u navedenom pravilno primijenio materijalno pravo.

Kako među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik temeljem citirane odredbe članka 92. KU dužan isplatiti radnicima prigodni novčani dodatak za blagdane Božić i Uskrs, te kako je tuženik tek nakon Uskrsa, odnosno Odlukom od 26. svibnja 2020. odobrio radnicima isplatu prigodnog novčanog dodatka za blagdan Uskrsa u visini od 750,00 kuna, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženik dužan tužitelju sa navedenog osnova, pored iznosa od 750,00 kuna isplaćenog nakon podnošenja tužbe, dužan sa navedenog osnova isplatiti i daljnji iznos od 750,00 kuna.

Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da tužitelju na temelju odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), u vezi sa odredbom članka 92. KU, pripadaju zakonske zatezne kamate na zakašnjelo isplaćeni iznos prigodnog novčanog dodatka za Uskrs, od dana nakon Uskrsa, do isplate.

Žalitelj u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe članka 92.
KU, pri čemu isti smatra da je potpuno slobodan poslovnom odlukom utvrđivati iznose prigodnih novčanih dodataka za Božić i Uskrs. Međutim, kada bi se citirana odredba tumačila kako to smatra tuženik, proizlazilo bi kako bi isti bio ovlašten odrediti da se primjerice za Uskrs isplati novčani dodatak od 10,00 kuna, što svakako ne predstavlja prigodni novčani dodatak niti se time ne ostvaruje svrha kolektivnim ugovorom zajamčenog materijalnog prava radnika na navedenu blagdansku prigodnicu, kao što je to obrazložio sud prvog stupnja.

Stoga je neosnovano je tuženikovo pozivanje na odredbu članka 6. ZOO-a, kojom je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, na način kako to žalitelj u žalbi ističe, pogrešno smatrajući da je prestala svrha uskrsnice time što je prošao Uskrs te postavljajući pitanje kako će, nakon što je blagdan prošao, radnik primitkom iznosa od 750,00 kuna za taj blagdan isti provesti dostojanstvenije.

Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

Kako, dakle, žalbeni razlozi nisu osnovani, valjalo je, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 14. prosinca 2020.