- 1 -              II Kž 515/2020-4

Broj: II Kž 515/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2020. broj Kv I-164/20 (K-23/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. G. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 51. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. po branitelju, odvjetniku M. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Optuženik žalbom, potpuno pogrešno, dovodi u pitanje primjenu Kaznenog zakona tvrdeći kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela 2019., za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. KZ/11., bila predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Primjenom članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za djela za koja je predviđena kazna zatvora do pet godina, istražni zatvor može trajati najdulje šest mjeseci, pa žalitelj tvrdi kako je maksimalno trajanje istražnog zatvora optuženiku isteklo još 3. srpnja 2020.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno i potpuno utvrdio i cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. koji se odnose, kako na opću, tako i na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., te je iznio cjelovite i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prvenstveno, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski je sud utvrdio relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik, u periodu od lipnja do rujna 2019., počinio dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. na štetu Š. S. Pri tome nije upitno da se radi o kaznenom djelu silovanja za koje je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 1. siječnja 2020. (''Narodne novine'' broj 126/19.) bila predviđena kazna zatvora do deset godina. Optuženik se, posve neopravdano, poziva na primjenu članka 153. stavka 2. KZ/11. koji bi bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (od lipnja do rujna 2019.), jer optuženiku nije stavljeno na teret da bi kazneno djelo silovanja počinio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka, za koje je, tadašnjim člankom 153. stavkom 2. KZ/11., prije navedenih izmjena bila predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nadalje, uzevši u obzir nedvojbenu činjenicu da je optuženiku na teret stavljeno kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora do deset godina, do donošenja presude suda prvog stupnja istražni zatvor, na temelju članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08. može trajati najdulje dvije godine, a ne šest mjeseci kako to pogrešno upućuje žalitelj.

U preostalom dijelu, a imajući u vidu da optuženik podnesenom žalbom ne dovodi u pitanje postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, ovaj drugostupanjski sud i tome dijelu u cijelosti prihvaća sve razloge koje je iznio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Naime, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, sud prvog stupnja pravilno temelji na okolnostima pod kojima su počinjena terećena kaznena djela, a koje upućuju na zaključak da na strani optuženika postoji visok stupanj kriminalne volje, te izrazita upornost i bezobzirnost u kriminalnom postupanju naspram oštećenice, i to kroz dulje vremensko razdoblje od tri mjeseca. Osim toga, nije zanemarivo da je optuženik već pravomoćno osuđen da je prema istoj oštećenici počinio i druga kaznena djela, i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., nametljivog ponašanja iz članka 140. stavaka 1. i 2. KZ/11. te nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11., za što mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine s rokom provjeravanja tri godine uz sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju pet godina. Kada se uz to uzme u obzir i struktura njegove ličnosti, obzirom da je on osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija sada na slabijem prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, sa dubokim poremećajem u strukturi ličnosti, disocijalnog tipa, onda sve tako navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, predstavljaju konkretnu i neposrednu opasnost da će boravkom na slobodi optuženi S. G. nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga mu je, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, osnovano produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., čija svrha se ne može ispuniti niti jednom drugom, blažom mjerom.

Slijedom iznesenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2020.