Poslovni broj: 57 Pž-4205/2019-2 2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-4205/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. P. Z. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 808.737,60 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1563/2018 od 6. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1563/2018 od 6. lipnja 2019.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 808.737,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), i naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12. 950,91 kn (točka II. izreke).

U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da je tužitelj imatelj 127 dionica tuženika i s te osnove zahtjeva isplatu dividende za razdoblje od 2007.-2009. godine, navodeći da mu je tuženik za to razdoblje platio dividendu za 42 dionice dok za preostalih 85 dionica dividenda nije plaćena, čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11959/09 utvrđena ništetnost ugovora o prijenosu spornih dionica i osporava visinu vrijednosti jedne dionice prema obračunu tužitelja. Imajući u vidu uputu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženu u ranijem ukidnom rješenju poslovni broj Pž-2965/16 od 30. svibnja 2018., sud je na okolnost utvrđivanja nominalne vrijednosti jedne dionice izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku D. P.. Iz nalaza o mišljenja vještaka, na koje stranke nisu imale primjedbe, proizlazi da je tužitelju plaćen iznos od 390.608,97 kn te da je ukupan iznos neisplaćene dividende za 85 dionica iznos od 808.737,60 kn. Zato je sud primjenom čl. 226. st. 2. i čl. 223. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 111/12; dalje: ZTD) prihvatio tužbeni zahtjev određen u podnesku tužitelj od 15. ožujka 2019. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP).

Tuženik je podnio žalbu protiv presude navodeći, u bitnome, da tužitelj nije stekao dionice na valjani način jer su ugovori o prijenosu spornih dionica tužitelju utvrđeni ništavim presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11959/09 posljedično čemu je pravno stajalište prvostupanjskog suda prema kojem ta činjenica ne utječe ne tužiteljevo pravo na isplatu dividende pogrešno. Osim toga, sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva za iznos od 18.278,80 kn iako se tuženik protivio preinaci. Odluku o troškovima pobija iz razloga jer je sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu. Zahtijeva nadoknadu troška sastava žalbe u iznosu od 19.991,69 kn.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, nominalne vrijednosti jedne dionice u razdoblju od 2007.-2009. godine, kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, financijskim vještačenjem po vještaku D. P. kojim je utvrđeno da ukupan iznos neisplaćene dividende za 85 dionica iznosi 808.737,60 kn.

Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj ponavlja ranije iznesene tvrdnje na okolnost ništetnosti ugovora o stjecanju spornih dionica, jer navedeno ne utječe na tužiteljev status dioničara koje je stekao upisanom dionica na svoje ime kod Agencije. Tužitelj je imatelj 127 dionica prema potvrdi Agencije od 28. prosinca 2012. Vlasništvo i prava koja proizlaze iz nematerijaliziranog vrijednosnog papira stječu se prijenosom s računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira prenositelja na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja na temelju valjanog pravnog posla (čl. 128. st. 1. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, „Narodne novine“ broj 84/02 i 138/06; dalje: ZTVP). O neosnovanosti tog žalbenog navoda ovaj sud je iznio razloge u ranijem ukidnom rješenju poslovni broj Pž-2965/16 od 30. svibnja 2018. i navedeno pravno stajalište izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-145/14-4 od 10. ožujka 2015. koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio.

S obzirom na to da iz priloženih zapisnika glavne skupštine tuženika proizlazi da je tuženik donio odluku o isplati dividende dioničarima za 2007., 2008. i 2009. godinu tužitelju pripada dividenda za to razdoblje primjenom čl. 220. st. 6. ZTD-a upravo u visini od    808.737,60 kn. Prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe povećanjem prvotnog zahtjeva u iznosu od 790.518,80 kn na iznos od 808.737,60 kn imajući u vidu da je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iskazati točan iznos nominalne vrijednosti dionica bez izvođenje dokaza vještačenja pri čemu valja uzeti u obzir to da je tuženik neosnovano osporavao raniju, u manjem iznosu, izraženu nominalni vrijednost dionica, što je sve utjecalo na dugotrajnost ovog postupka. Stoga je dopuštena preinaka tužbe svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu čl. 190. st. 2. i čl. 19.1 st. 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupa donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a jer su stranke djelomično uspjele u sporu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljev uspjeh u sporu u omjeru od 63% jer je od prvotno zahtjevnih 1. 279.468,80 kn uspio s 808.737,60 kn i pripada mu trošak postupka u iznosu od 46.918,24 kn, dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 37% i pripada mu trošak postupka u iznosu od 59.869,15 kn. Prebijanjem tih troškova prvostupanjski sud je pravilno naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.950,91 kn. Zato je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, žalba tuženika je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća
Ružica Omazić v.r.