1                   Poslovni broj Povrv-349/2020-5

 

 

 

 

Poslovni broj Povrv-349/20-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

  Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda M. M.-B., kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice A. B. K., u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o. R., Š. 15, OIB:xxxxxxxxxxx, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz O. društva V. i partneri d.o.o., R., N. T. 9, protiv tuženika U. d.o.o., P., U. B. G. 38, OIB:, kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda G. V. i drugih, odvjetnici u Puli, D. 9, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 17. studenog 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. B., odvjetničkog vježbenika u R. te punomoćnika tuženika V. V., odvjetnika u P., 11. prosinca 2020. objavio i   

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. T. iz L., posl.br.Ovrv-xx/xx od 18. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku U. d.o.o., P., U. B. G. 38, OIB: xxxxxxxxxxx da tužitelju R. P. d.o.o. R., Š. 15, OIB: xxxxxxxxxxx, isplati zatezne kamate na glavnicu koje iznose 57,35 kuna uvećane za zatezne kamate tekuće od 7. svibnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. T. iz L., posl.br.Ovrv-xx/xx od 18. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak u iznosu od 369,13 kuna te predvidivi trošak u iznosu od 537,50 kuna sve zajedno s pripadajućim kamatama.

 

III. Nalaže se tuženiku U. d.o.o., P., U. B. G. 38, OIB: xxxxxxxxxxx da tužitelju R. P. d.o.o. R., Š. 15, OIB: xxxxxxxxxxx, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 kuna u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 50,00 kuna zahtjev tužitelja odbija.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 16. prosinca 2019. kod javnog bilježnika B. T. iz L. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dnevnih parkirnih karata te fotografija, sve radi naplate neplaćenih dnevnih parkirališnih karata u ukupnom iznosu od 960,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. T. iz L., posl.br.Ovrv-xx/xx od 18. prosinca 2019. kojim je tužitelju priznat i nastali ovršni trošak u iznosu od 369,13  kuna te predvidivi ovršni trošak u iznosu od 537,50 kuna.

 

Pravodobnim prigovorom od 4. veljače 2020. tuženik je osporio predmetno rješenje o ovrsi, navodeći da je platio glavnicu u iznosu od 960,00 kuna dana 19. prosinca 2019. zbog čega smatra da zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Tužitelj je potvrdio primitak navedene uplate, međutim ustraje u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu zajedno s procesnom kamatom te za naknadu ovršnog i parničnog troška. S obzirom na činjenicu da je tuženik podmirio glavnicu, rješenjem od 22. svibnja 2020. obustavljena je u ovrha u tom dijelu, dok je u preostalom dijelu u odnosu na zatezne kamate i trošak postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

             

              U tijeku postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dnevne parkirne karte, opomena, izvadak iz sudskog registra, e-mailovi, prikaz transakcije te obračun kamata list.

 

              Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.             

 

              Tužitelj dakle, u ovom postupku konačno potražuje od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata na glavnicu koje iznose 57,35 kuna zajedno s procesnom kamatom tekućom od 7. svibnja 2020. do isplate te trošak ovršnog i parničnog postupka. Smatra da je tuženik dužan platiti navedeno, s obzirom da je uplatu glavnice izvršio nakon pokretanja ovog postupka.

 

              Tuženik osporava da bi bio dužan naknaditi zatezne kamate i troškove navodeći da se pravovremeno, odmah po primitku opomene, obratio tužitelju putem e-maila s molbom da mu se dostave računi na kojima je vidljivo o kojim vozilima se radi (obzirom da tuženik obavlja djelatnost rent-a-car), iz razloga što tuženik nikada nije zaprimio račune na koje se predmetna opomena odnosila. Ističe da mu je tužitelj 16. studenog 2019. (subota) dostavio putem e-maila račune s prilozima te je po zaprimljenim ispravama izvršio plaćanje 19. prosinca 2019.

 

Dakle, između stranaka nije sporno da je tuženik dugovao tužitelju tražbinu na ime neplaćenih dnevnih parkirnih karata niti je sporno da je tuženik izvršio uplatu glavnice u iznosu od 960,00 kuna dana 19. prosinca 2019.

 

Sporno je je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na dospjele iznose glavnice, s obzirom da je odmah po primitku opomene kontaktirao tužitelja i izrazio spremnost plaćanja i konačno uplatio glavnicu prije no što je uopće znao da je ovršni postupak pokrenut.

 

Uvidom u spis utvrđeno je, a što između stranaka nije niti sporno, da je tuženik 16. listopada 2019. zaprimio opomenu te da se istog dana obratio tužitelju. Također je utvrđeno da je tužitelj na poruku tuženika odgovorio nakon mjesec dana točnije 16. studenog 2019. dostavivši tražene račune. Tuženik je 19. prosinca 2019. s odmakom od više od mjesec dana izvršio uplatu iznosa od 960,00 kuna, a tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu 16. prosinca 2019.

 

Uzimajući u obzir sve navedeno, sud zaključuje da tuženik nije pravovremeno izvršio svoju obvezu prema tužitelju. Okolnost da je tuženik uplatu glavnice izvršio prije saznanja o vođenju ovog postupka, ne oslobađa tuženika od plaćanja dugovanih zateznih kamata o nastalog troška. Naime, tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 16. prosinca 2019. i time je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo, a tuženik je uplatu izvršio nakon toga 19. prosinca 2019. Tužitelj je, dakle, čekao mjesec dana od dana dostave računa, u kojem roku tuženik nije bio izvršio uplatu. Tuženik je mogao, u roku od 8 dana od primitka zatraženih računa izvršiti uplatu, a i u tom slučaju bio je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate na iznose glavnice. Naime, odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018; dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s  ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Nadalje, odredbom članka 31. stavka 2. ZOO-a propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata  mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za  njihovu isplatu.

 

Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. S obzirom da je tuženik isplatio samo glavnicu i to nakon njena dospijeća, a nije platio zatezne kamate na glavnicu, tužitelj ima pravo potraživati naplatu zatezne kamate uglavničene zajedno s procesnom kamatom od dana podnošenja zahtjeva sudu (podnesak od 7. svibnja 2020.), na temelju odredbe članka 29. stavka 1. i članka 31. stavka 2. ZOO-a. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju odredaba članka 29. stavka 2. ZOO-a.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa), pri tom odlučujući o troškovima ovog postupka u njihovoj ukupnosti sukladno zaključku 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 625,00 kuna (Tbr.7.t.8. i Tbr.42. Tarife), pristojba na presudu u iznosu od 50,00 kuna te javnobilježnička nagrada u iznosu od 75,00 kuna. Time je tužitelju priznat trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 kuna.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje punog iznosa pristojbe na presudu i to za razliku od 50,00 kuna jer će za tužitelja presuda biti dostavljena elektroničkim putem pa je sukladno odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama u mogućnosti platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe, stoga trošak od preostalih 50 kuna (razlika do zatraženih 100,00 kuna) nije potreban za vođenje parnice.

 

Tužitelju nije priznat veći dio ovršnog troška i to paušalni trošak javnog bilježnika, materijalni trošak, dok je trošak sastava prijedloga za ovrhu uključen u jednokratnu nagradu koja je tužitelju već priznata. Slijedom navedenog, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na nastali ovršni trošak u iznosu od 369,13 kuna i predvidivi trošak u iznosu od 537,50 kuna zajedno s kamatama.

 

U Puli, 11. prosinca 2020.                                                                  

                                                                                                    Sudac:

                                      M. M.-B.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od osam (8) dana od dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

 

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.