Broj: Kž 434/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., br. 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 2017. broj Kv-I-Us-64/17 (K-Us-4/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., protiv optuženog M. V., optuženog D. Š. i optuženog A. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., a protiv optuženog J. C. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. listopada 2015. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku Z. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači tako da se istražni zatvor zamijeni „nekom blažom mjerom, odnosno mjerom opreza iz čl. 98 ZKP-a“.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik ponovno ističe, a kako je to već u nekoliko prethodnih žalbi istaknuo, da sud prvog stupnja nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazilo postojanje osnovane sumnje da je on počinio inkriminirana mu kaznena djela, pa da stoga onda nisu ispunjene niti osnovne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora. Nasuprot takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi M. V. počinio inkriminirana mu kaznena djela, a kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice, navodeći da takva sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takve razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Pritom, a kako je žalitelju već napomenuto u ranijim rješenjima ovog suda, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku, kao opće pretpostavke za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a takav stupanj proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu dokaza provedenih na raspravi dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika. Jednako tako, iako je točno da se u pobijanom rješenju spominje droga MDMA, koja nije navedena u činjeničnom opisu djela za koja je prema optužnici optuženik osnovano sumnjiv, nije riječ o takvoj odlučnoj okolnosti zbog koje se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, pa stoga niti time nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Žalitelj upire i na ostvarenje bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. navodeći da pobijano rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku. No, iako u pobijanom rješenju postoji taj nedostatak, to nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Naime, optuženik je zastupan po branitelju, odvjetniku, koji je protiv pobijane odluke podnio žalbu unatoč tomu što prvostupanjsko rješenje ne sadrži uputu o pravu, pa stoga nije niti došlo do povrede prava na podnošenje žalbe

Nadalje, istovjetno sadržaju ranijih žalbi, optuženik opetovano neosnovano ističe da prvostupanjski sud ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani temelji isključivo i jedino na činjenici da je on specijalni povratnik. Pri tome žalitelj ponovno ispušta iz vida da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju svoje utvrđenje o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika utemeljio, ne samo na njegovoj ranijoj osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela, već i na podatku da je optuženik za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta s izdržavanja ranije mu izrečene kazne iznova osnovano sumnjiv da je nastavio s činjenjem istovrsnih kriminalnih aktivnosti. Jednako tako, prvostupanjski sud je te okolnosti pravilno povezao sa značajem uloge tog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, duljinom inkriminiranog razdoblja, vrstom i količinom droge te načinom inkriminiranog postupanja, iskazanom upornošću i brojnošću protupravnih radnji, kao i činjenicom da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element (Republika Hrvatska, Kraljevina Nizozemska, Crna Gora). Sve te okolnosti, protivno ponovljenim žalbenim navodima, jesu okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog M. V., tako da je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani.

Osim toga, neosnovano žalitelj navodi da je pobijano rješenje u tom dijelu obrazloženja manjkavo jer je doneseno „isključivo na temelju apstraktne, a ne realne i konkretne reiteracijske opasnosti“, što prema stavu žalitelja predstavlja kršenje optuženikovih temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih odredbom članka 22. Ustava Republike Hrvatske te odredbom članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No, kako je to već rečeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri argumentirao postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo. Time ujedno, i prema ocjeni ovog suda, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada pretežu nad optuženikovim pravom na slobodu.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., kako to neosnovano predlaže optuženik u svojoj žalbi (pri čemu žalitelj ni na koji način ne konkretizira koja bi to bila mjera opreza).

Optuženi M. V. daljnjim žalbenim navodima upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tvrdeći da se prvostupanjski sud poziva na rješenje kojim je navodno istraga produljena za šest mjeseci, a koje u predmetnom spisu ne postoji. Žalitelj, međutim, ispušta iz vida da se u spisu predmeta (na listovima 1067 i 1068) nalazi nalog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj A-218/16 kojim se rok završetka istrage određene rješenjem o provođenju istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 23. listopada 2015. broj K-Us-324/15, IS-Us-83/15, produljuje za šest mjeseci, tako da produljena istraga može trajati do 23. listopada 2016. Stoga ni ti žalbeni navodi nisu osnovani jer korištenje drukčijeg izraza u navođenju vrste donesene odluke („rješenje“ umjesto „nalog“), uz pravilno navođenje poslovne oznake i datuma donošenja, kao i osnovnog sadržaja odluke, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju.  

Budući da niti ostalim optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. studenog 2017.