Poslovni broj: 57 Pž-4592/2018-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-4592/2018-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja E. C. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika W. O. V. I. G. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., 2. tuženika P. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 195.840,21 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2013-29 od 8. lipnja 2018., 11. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2013-29 od 8. lipnja 2018. u točkama I. do IV. njezine izreke.

 

II. Odbija se zahtjev drugotuženika P. d.o.o., za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev protiv prvotuženika radi isplate iznosa od 195.840,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev protiv drugotuženika radi isplate iznosa od 195.840,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), naložio tužitelju naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 27.500,00 kn (točka III. izreke), naložio tužitelju naknaditi drugtuženiku parnični trošak u iznosu od 27.310,00 kn (točka IV. izreke).

 

U obrazloženju presude, sud, u bitnome, navodi da je ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka N. E. proizlazi da je tehnički isključena mogućnost da je sporni sef mogao biti obijen udarcima čeličnog malja od strane provalnika neovisno o tome je li u trenutku štetnog događaja u predmetni sef bila ugrađena čelična sajla za osiguranje brave na ključ. Sud nije poklonio vjeru iskazu djelatnika tužitelja Z. B. da je predmetni sef zaključao nakon završetka smjene. Sud je utvrdio da su postojala dva kompleta ključeva i to jedan komplet koji je bio kod djelatnika Z. B., a drugi komplet koji je bio kod djelatnice N. D., dok je zastupniku po zakonu tužitelja poznato da radnici imaju samo jedan komplet ključeva, dok je drugi u središtu tvrtke. Sud je utvrdio da je prvotuženik osnovano otklonio isplatu osigurnine sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva prvotuženika (dalje: Uvjeti), budući da iz gore navedenih utvrđenja i izvedenih dokaza nedvojbeno i jedino logično proizlazi da novac nije bio kako je to propisano navedenom odredbom čl. 3. st. 2. Uvjeta u posebnom zaključanom spremištu, već upravo suprotno, navedeni novac je očigledno ostavljen u otključanom sefu. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev protiv drugotuženika sud je primjenom čl. 407. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) utvrdio da predmetni sef nije imao nedostatak te da nije postojala uzročno posljedična veza između eventualnih nedostataka i štete koja je nastala tužitelju budući da tužitelj nije dokazao ni da su drugotuženiku eventualni nedostaci bili poznati ili da mu nisu mogli ostati nepoznati. Tužitelj nije sukladno čl. 219. ZPP-a iako je teret dokaza na njemu dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva. O troškovima postupka odlučno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je prvotuženik osnovano otklonio isplatu sukladno čl. 3. st. 2. Uvjeta jer predmetni sef nije predstavljao zaključano spremište. Iz iskaza svjedoka J. K. i Z. N. te iz video- snimke same pljačke proizlazi da sef prije izvršenja predmetne pljačke nije bio otvoren. Nije valjano obrazloženje prvostupanjskog suda na okolnost neprihvaćanja iskaza svjedoka Z. B.. Ako je brava pronađena u zaključanom položaju tada su je djelatnici tužitelja definitivno i prethodno zaključali. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog za izvođenjem dokaza strojarskim vještačenjem po drugom vještaku jer je vještak N. E. pogrešno utvrdio i broj puškica tj. mehaničkih dijelova pomoću kojih vijci pričvršćuju bravu uz unutrašnjost vrata. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 407 ZOO-a jer nedostatak sefa nije mogao ostati nepoznat drugotuženiku. Tijekom postupka nije dokazano da je sef ostavljen otključan slijedom čega je uzrok otvaranja upravo nedostaci za redovnu uporabu za što je odgovoran drugotuženik. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 8.906,25 kn.

 

Drugotuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i obrazlaže zašto sef nije imao nedostatke i zašto je sef unaprijed bio pripremljen za pljačku otključavanjem vrata. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

 

Predmet spora u odnosu na prvotuženika je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 195.840,21 kn na ime osigurnine s osnove police osiguranja imovine br. 0902-00126763, u odnosu na štetni događaj od 16. listopada 2012. odnosno tešku krađu poslovnice tužitelja na lokaciji u V. G..

 

Predmet spora u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od

195.840,21 kn na ime naknade štete i to s osnove materijalnih nedostataka robe, odnosno sefa Konsmetal SL 67/I, koji je drugotuženik isporučio tužitelju.

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

 

Iz spisa proizlazi da je prvotuženik otklonio isplatu osigurnine pozivom na odredbu čl.

3. st. 2. Uvjeta jer je smatrao da novac u trenutku štetnog događaja nije bio u posebnom zaključanom spremištu već da je predmetni sef bio otključan. U odnosu na zahtjev drugotuženika odlučno je li predmetni sef trebao imati ugrađenu sajlu za zaštitu mehaničke brave, ugrađenu elektronsku bravu i sajlu za osiguranje elektronske brave, je li bilo moguće obiti sef na način kako to tvrdi tužitelj. Tužitelj tvrdi da su upravo ti nedostaci bili uzrok mogućnosti obijanja predmetnog sefa.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka N. E. proizlazi da je čelična sajla za osiguranje brave na ključ presječena na način da je ostao samo gornji dio u dužini od oko 10 cm što ukazuje na zaključak da je predmetni sef bio isporučen s bravom na ključ i čeličnom sajlom za osiguranje brave na ključ (mehaničkom bravom). Ujedno vještak navodi da provedena analiza tehnički isključuje mogućnost da je predmetni sef mogao biti obijen udarcima čeličnog malja od strane provalnika neovisno o tome je li u trenutku štetnog događaja u predmetni sef bila ugrađena čelična sajla za osiguranje brave na ključ.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno, prije svega, na temelju tog dokaza utvrdio sve odlučne činjenice jer je pravilno ocijenio da su i pisani nalaz i mišljenje i usmeni iskaz toga vještaka bili, jasni, logični i dani u skladu s pravilima struke.

 

Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da iz iskaza svjedoka J. K. i Z. N., proizlazi da sef prije izvršenja predmetne pljačke nije bio otvoren budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz iskaza svjedoka Z. N. proizlazi da je on osobno nazočio demonstraciji koju je izveo drugotuženik vezano uz simuliranje pokušaja obijanja takovog sefa, te da nakon 10 minuta udaranja u predmetni sef isti nije bilo moguće otvoriti. Iz uvida u video zapis na CD mediju provalne krađe od 16. listopada 2012. proizlazi da je predmetna teška krađa trajala manje od tri minute. Činjenice da su navedeni svjedoci iskazali da je sef bio oštećen, sama za sebe, ne ukazuju na suprotno jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. E. da su provalnici imali razloga ostaviti takve tragove i na taj način pokušati prikriti tragove da je sef bio otključan.

 

Za ocjenu pravilnosti pobijane presude nije odlučno je li vještak N. E. pogrešno utvrdio broj puškica tj. mehaničkih dijelova pomoću kojih vijci pričvršćuju bravu uz unutrašnjost vrata budući da se ne radi o odlučnoj činjenici za konačan ishod ovoga spora.

 

Zato žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije izazvao osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja sudskog vještaka N. E. pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije zatražio mišljenje drugog vještaka. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj.

 

Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je na opisani način pravilno utvrdio da predmetni novac nije bio u posebnom zaključanom spremištu već da je upravo suprotno, navedeni novac neposredno prije predmetne provalne krađe bio ostavljen u otključanom sefu.

 

Zato je, pravilnom primjenom čl. 3. st. 2. Uvjeta ocijenio tužbeni zahtjev prema prvotuženiku neosnovanim.

 

Nadalje, na temelju izloženog mišljenja sudskog vještaka N. E. iz kojeg proizlazi da je predmetni sef imao pored nužne i dodatnu opremu – elektronsku bravu te da predmetni sef nije mogao biti obijen udarcima čeličnog malja od strane provalnika neovisno o tome je li u trenutku štetnog događaja u predmetni sef bila ugrađena čelična sajla za osiguranje mehaničke brave prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu postojali nedostaci na sefu koji su uzrok obijanja sefa.

 

Zato je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 410. st. 2. ZOO-a, ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim i prema drugotuženiku.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer ju je prvostupanjski sud utemeljio na pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

 

Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

 

Drugotuženiku nije dosuđen zahtijevani iznos sastava odgovora na žalbu u iznosu od

3.125,00 kn jer nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 11. prosinca 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.