Poslovni broj: 32 Pž-5185/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-5185/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja – 1. predlagatelja osiguranja V. B., vlasnika metalsko – trgovačkog obrta „C.“, P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika – protivnika osiguranja H. A. d.o.o. R., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda V. i P. d.o.o., odvjetnici u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja, ujedno i 2. predlagatelja osiguranja C. d.o.o., P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u P., radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi oba predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-8/2018-79 od 3. srpnja 2020., 11. prosinca 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe predlagatelja osiguranja (tužitelja i umješača) i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-8/2018-79 od 3. srpnja 2020., u pobijanim točkama II. i III. njegove izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, predajom u posjed nekretnine, zabranom postavljanja i podizanja privremenih i stalnih objekata na toj nekretnini te zabranom održavanja određenog događaja.

 

Prijedlog za određivanje privremene mjere podnijeli su tužitelj i umješač kao predlagatelji osiguranja, protiv tuženika kao protivnika osiguranja.

 

Predlagatelji osiguranja tvrde da imaju prema tuženiku - protivniku osiguranja nenovčanu tražbinu koja se sastoji u predaji posjeda nekretnine opisane kao k.č.br. 6113 dvorište, pomoćna zgrada (konoba) s upisanom površinom od 587 m2 slobodnu od osoba i stvari.

 

Predlagatelji osiguranja su istakli da su iz medija saznali da tuženik u razdoblju od 2. srpnja 2020. do 5. srpnja 2020. na nekretnini u vlasništvu umješača planira održati događaj pod nazivom „G. B. F.“. Umješač mu nije dao suglasnost za održavanje navedene manifestacije. Postoji velika opasnost da bi umješač kao vlasnik nekretnine za slučaj nekog štetnog događaja odgovarao oštećenicima po osnovi vlasništva te nekretnine. Upravo zbog manifestacije na kojoj se očekuje veći broj ljudi tužitelj i umješač, s obzirom na proglašenu pandemiju zaraze korona virusom COVID-19, smatraju da tuženikovo postupanje predstavlja protupravno ponašanje koje ozbiljno ugrožava prava tužitelja i umješača. Takvo tuženikovo ponašanje predstavlja važan razlog za donošenje regulacijske mjere kojim bi se pravni red ponovno postavio i očuvao. Tužitelj i umješač smatraju da je potrebno privremeno urediti pravni odnos stranaka kako bi se spriječila mogućnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, te da nema zapreke da se mjera odredi unatoč činjenici što se podudaraju tužbeni zahtjev i zahtjev iz prijedloga za privremenu mjeru.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika kojom traži da mu tuženik preda u posjed nekretninu, navodeći da je njen vlasnik, jer ju je kupio od G. P.. Tuženik za korištenje, osim dijela od 1. svibnja do 31. listopada 2015., ne plaća nikakvu naknadu.

 

Tuženik je osporavao tužiteljeve navode ističući da tuženik ima pravni temelj za posjedovanje ove nekretnine budući je bio u pravnom odnosu s G. P., a osim toga, društvo T… d.o.o. iz P. ima povlašteno pravo zahtijevati kupnju predmetne nekretnine prije tužitelja i svih drugih. Tuženik se pozivao na to da je TRP d.o.o. pokrenulo postupak protiv G. P. kako bi dokazao da Grad nije imao osnove za provedbu javnog natječaja na temelju kojeg je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine.

 

Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj i umješač nisu dokazali da je privremena mjera neophodna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno da je neophodna kako bi se privremeno uredio sporni odnos iz drugih važnih razloga, radi osiguranja pravnog reda. Ne ulazeći u vjerojatnost postojanja tužiteljeve nenovčane tražbine, iz navoda i dokaznih sredstava tužitelja i umješača, prvostupanjski sud nije mogao utvrditi okolnosti koje bi govorile u prilog vjerojatnosti nastupanja nadoknadive ili teško nadoknadive štete kao posljedice tuženikova postupanja. Također, tužitelj i umješač nisu uvjerili prvostupanjski sud da postoje drugi važni razlozi zbog kojih je potrebno osigurati pravni red na predložen način, a uz sve navedeno postavljeno je pitanje podobnosti predloženih sredstava za osiguranje konkretne tražbine koja je predmetom parničnog postupka.

 

Tužitelj i umješač kao osnovu za potrebu donošenja ove regulacijske privremene mjere ističu neovlašteno i stoga nezakonito tuženikovo postupanje u organizaciji manifestacije na nekretnini u vlasništvu umješača, na kojoj manifestaciji se očekuje veliki broj ljudi i pored pandemije izazvane corona virusom COVID-19 koja je još uvijek aktualna. Tužitelj i umješač smatraju da tuženik na ovaj način izravno dovodi u pitanje eventualnu odgovornost umješača kao vlasnika predmetne nekretnine za eventualnu štetu koja bi mogla nastati kao posljedica širenja zaraze spomenutog virusa na spornoj manifestaciji. Zbog toga tužitelj i umješač konzumirajući tužbeni zahtjev predlažu da sud naloži tuženiku da umješaču preda u posjed predmetnu nekretninu, te da mu zabrani održavanje manifestacije. S obzirom na to da je planirano i postavljanje drvenih kućica na predmetnoj nekretnini, tužitelj i umješač su zatražili da sud tuženiku zabrani postavljanje i podizanje privremenih i stalnih objekata na toj nekretnini.

 

Iz navedenih okolnosti prvostupanjski sud nije mogao utvrditi vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tužitelju, odnosno umješaču. Tuženik je kao organizator dužan pridržavati se epidemioloških mjera. Tužitelj i umješač s druge strane, nisu predočili prvostupanjskom sudu dokaze iz kojih bi proizlazile subjektivne (na tuženikovoj strani) ili objektivne okolnosti ugroze sudionika manifestacije, a niti su dokazali da bi eventualna odgovornost za ugrozu sudionika zarazom, bila na strani tužitelja odnosno umješača, kada iz priloženih dokaza jasno proizlazi da manifestaciju organizira tuženik. I konačno, to što će tuženik eventualno postaviti drvene kućice na ovoj nekretnini, prvostupanjski sud je ocijenio da to također ne govori u prilog nastanku nenadoknadive ili teško nadoknadive štete predlagateljima.

 

U pogledu potrebe osiguranja pravnog reda iz drugih važnih razloga, prvostupanjski sud je naveo da su predlagatelji bili dužni dokazati sadržaj drugog važnog razloga - ugroženost ili povrijeđenost pravnog reda, te da je uređenje spornog odnosa potrebno urediti na predloženi način radi osiguranja tog ugroženog pravnog reda.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da postoji vjerojatnost tužiteljeve tražbine koja se sastoji u predaji posjeda navedene nekretnine od strane tuženika umješaču. Sa stajališta tužitelja i umješača tuženik je neovlašteno uzurpirao nekretninu u vlasništvu sada umješača, te se nastavlja njome koristiti. Međutim, postavlja se pitanje je li način korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika predstavlja ugrozu tužiteljevih i umješačevih prava do razine nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno predstavlja li tuženikovo postupanje usmjereno na ugrožavanje pravnog reda do razine koja zahtjeva predloženu intervencija suda. Prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelj i umješač propustili dokazati da sporno korištenje nekretnine od strane tuženika predstavlja ugrožavanje pravnog reda do razine da je potrebna intervencija suda. To zato što opisano tuženikovo postupanje (u vidu organizacije manifestacije i postavljanja drvenih kućica na nekretnini umješača) ne predstavlja akutno stanje pravne neizvjesnosti zbog kojih bi moglo doći do ozbiljnih poremećaja među strankama, niti predstavlja nepridržavanje pravno utvrđenih kriterija i procedura u ostvarivanju prava i obveza sudionika nekog odnosa obzirom da stranke postupka nisu u obvezno pravnom odnosu. Također, ono ne predstavlja akutno stanje opasnosti protupravnog ponašanja koja bi mogla ozbiljno ugroziti prava i obveze sudionika u odnosu.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da nema osnove smatrati da opisano tuženikovo postupanje predstavlja takav slučaj povrede ili ugroženosti pravnog reda koji bi se mogao kvalificirati kao važan razlog za donošenje regulacijske mjere kojom bi se pravni red ponovno uspostavio ili očuvao.

 

Protivno pravnom stajalištu predlagatelja, prvostupanjski sud je ocijenio da svrha privremene mjere nije i ne može biti ispunjenje tražbine koja je predmet osiguranja. S obzirom na sadržaj preinačenog tužbenog zahtjeva te sadržaj predložene mjere osiguranja, određivanjem predložene privremene mjere (u dijelu koji se odnosi na predaju posjeda), sud bi riješio pravni odnos između stranaka, što nije i ne može biti svrha mjere osiguranja.

 

Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je ocijenio da predlagatelji osiguranja nisu dokazali vjerojatnost postojanja njihove tražbine niti da bi ova mjera bila potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nenadoknadiva šteta (čl. 346. st. 1. i 347. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ). Zato je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan.

 

Predlagatelji osiguranja su protiv ovog rješenja u točkama II. i III. njegove izreke, podnijeli žalbu navodeći u njoj da prvostupanjski sud pogrešno procijenio pravnu prirodu regulacijske privremene mjere. Pored toga, njeno podudaranje s tužbenim zahtjevom nije od utjecaja na njenu osnovanost. Prvostupanjski sud je samo paušalno naveo zašto smatra da prijedlog za osiguranje nije osnovan. Žalitelji su vrlo detaljno obrazložili razloge zbog koji drže da postoji osnovanost njihovog prijedloga za osiguranje. Slijedom navedenog, predlagatelji osiguranja su predložili drugostupanjskom sudu uvažiti njihovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje u njihovu korist, odnosno podredno, ukinuti ga i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

 

Nakon što je pobijano rješenje ispitano u pobijanim točkama II. i III njegove izreke, na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

 

Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za osiguranje. Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijanog rješenja čije obrazloženje sadrži detaljne i valjane razloge te ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Zato se u ovoj odluci poziva na obrazloženje pobijanog rješenja.

 

Žalbeni razlozi po ocjeni ovog suda predlagatelja osiguranja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

U ovoj pravnoj stvari predlagatelji osiguranja (tužitelj i umješač iz parničnog postupka), zahtijevaju da se osigura nenovčana tražbina predaje u posjed nekretnine.

 

Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. OZ-a).

 

Prema odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, dok prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ-a ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

 

U odnosu na regulacijsku mjeru, valja posebno naglasiti da već u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će označiti tražbinu čije osiguranje traži. Budući da izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje - to bi samo po sebi značilo da se osiguranje privremenom mjerom može odrediti samo ako vjerovnik zahtijeva kondemnatornu pravnu zaštitu. Međutim, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta i nasilje mogu prijetiti i kada predlagatelj osiguranja ne ističe kondemnatorni zahtjev, već zahtijeva deklaratornu ili konstitutivnu zaštitu, kao u ovom slučaju (predaja u posjed). U povodu deklaratornih i konstitutivnih tužbi moguće je odrediti privremene mjere koje u tim slučajevima imaju regulacijski karakter, jer se njima privremeno uređuje sporni pravni odnos.

 

Za određivanje tzv. regulacijskih privremenih mjera trebaju biti ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a i to: opća pretpostavka koja se odnosi na vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja, te alternativne pretpostavke: a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda.

 

Treba uzeti u obzir da je odnos sporan kako u okolnostima kada je među strankama sporno njegovo postojanje ili valjanost, tako i u okolnostima kada su sporna prava i obveze koje iz njega proizlaze. Privremeno uređenje spornih odnosa se u pravilu sastoji od privremenog određivanja nekih prava koje proizlaze za sudionike tih spornih odnosa, to ono obuhvaća i privremeno određivanje sadržaja tih prava i obveza. Utoliko je određivanje regulacijskih mjera moguće i kad treba urediti odnose među strankama u povodu deklaratornih parnica.

 

Regulacijska zaštita se može podudarati s određenim vrstama privremenih mjerama radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina ali će se ona, u pravilu odnositi na nenovčane tražbine. U svakom slučaju, uređivanje odnosa među strankama u povodu deklaratornih i konstitutivnih parnica moguće je samo regulacijskim mjerama, jer se samo tim mjerama može privremeno urediti odnos među strankama. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora među strankama već osiguranje konkretnog odnosa među strankama iz kojeg mogu proizaći tražbine koje se mogu prisilno ostvariti. Sadržaj i intenzitet zaštite koji se njima pruža, treba biti takav da spriječi nastanak nenadoknadive štete. Ta zaštita, u pravilu, treba biti ispod razine koja se može urediti u glavnom parničnom postupku i koja se pruža ovrhom, iako će postojati slučajevi kada će one biti gotovo jednake. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen.

 

Odluka kojom sud privremeno uređuje sporni odnos među strankama, u pravilu će sadržajno odgovarati izreci odluke iz parnice, ali to nije meritorno suđenje niti potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja osiguranja. Privremena mjera je vremenski ograničenog trajanja (sud samo privremeno, provizorno uređuje sporni odnos), tj. što je njezino trajanje uvjetovano pokretanjem i odgovarajućim ishodom glavnog postupka (parničnog ili nekog drugog).

 

U ovom slučaju prvostupanjski sud je ocijenio postojanje spornog odnosa (opća pretpostavka iz čl. 347. st. 2. OZ-a), s obzirom na tuženikovo neovlašteno korištenje predmetne nekretnine. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio da nije ispunjena i druga pretpostavka, odnosno da bi to bilo nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili da je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Održavanje manifestacije čiji je organizator tuženik, kao i sva prava i obveze koje iz takve manifestacije mogu proizaći, terete isključivo tuženika kao organizatora.

 

Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. prosinca 2020.

 

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac