1              Poslovni broj: Gž R-379/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-379/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1436/19-13 od 29. siječnja 2020., 11. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1436/19-13 od 29. siječnja 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici neto iznos od 12.768,40 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tijek i stopa određeni izrekom presude, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica, pobijajući istu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za građansko odijelo za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica policijski službenik zaposlena u Centru ... I. V. Služba ..., na radnom mjestu vještaka za b. vještačenja,

- da iz iskaza svjedoka G. M., u bitnome proizlazi da se poslovi vještaka provode u cilju otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, te njihovih počinitelja, te kako vještak kao policijski službenik u situaciji ugrožavanja javnog reda i mira, ako je ugrožen nečiji život, sigurnost i imovina, ima pravo intervenirati jer ima službenu značku i ovlast,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista u okviru svoga posla primjenjuje policijske ovlasti, odnosno obavlja poslove sa policijskim ovlastima u vidu pregleda materijala, obrade podataka, pohranjivanja podataka, pregledavanje mjesta događaja u vidu pregledavanja predmeta i ulazaka i pregleda tuđeg prostora, te na taj način prikupljene podatke tužiteljica koristi u sprečavanju kaznenih djela; da joj od strane tuženice nije bila omogućena nabava građanskog odijela u spornom razdoblju, a u obavljanju svog posla isto je koristila, pa je tako građansko odijelo kupovala o svom trošku, a kada je radila u laboratoriju tada je preko takvog svog odijela koristila zaštitnu odjeću u vidu kute, klompe, a koje je dobila od tuženice.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu pa da joj pripada pravo na naknadu za građansko odijelo.

 

Pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica policijski službenik – vještak za b. vještačenja u Centru ... I. V., Služba ..., da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu, s time da zaštitnu opremu (kute i cipele) nosi samo prilikom rada u laboratoriju, da istoj nije isplaćena naknada za građansko odijelo za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, te da nije sporna visina zahtjeva.

 

Odredbom članka 28. stavak 4. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11; dalje: ZP) određeno je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu.

 

Imajući u vidu sadržaj iskaza tužiteljice u dijelu opisa poslova koje obavlja (očevidi, pretrage, prikupljanje informacija od građana, poslovi otkrivanja kaznenih djela i počinitelja, prikupljanje i otkrivanje podataka o djelima i počiniteljima), a ista ima i službenu značku i iskaznicu; to proizlazi da ista obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09. i 92/14.; dalje: ZPPO), propisuje da su policijski poslovi, među ostalim, i poslovi sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, a stavak 2. da se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti; dok su prema odredbi članka 13. stavak 1. ZPPO-a policijske ovlasti među ostalim, i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka.

 

Odredbama Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11; dalje: Pravilnik) je propisano da policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu ima pravo na građansko odijelo jedanput godišnje kada nije zadužio odoru i na poslu je proveo više od 6 mjeseci, a što je ovdje zadovoljeno.

 

U odnosu na žalbene navode tuženice glede poslova radnog mjesta tužiteljice, za navesti je da je sud prvog stupnja dao razloge za svoju odluku koje razloge prihvaća i ovaj sud; dok je u odnosu na navod da bi se ime tužiteljice prethodno moralo nalaziti na popisu policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, za istaći da iz citiranih propisa ne proizlazi pretpostavka vođenja upravnog postupka u smislu priznavanja tog prava.

Okolnost da je tužiteljica zadužena sa zaštitnom opremom ne dovodi do drugačije odluke suda. Ovo stoga jer tužiteljica koristi zaštitnu opremu samo prilikom očevida (dakle, po potrebi i kratkotrajno), ali isto se ne može smatrati ni odorom ni „službenim“ odijelom jer se radi o jednokratnom zaštitnom odijelu ispod kojega ona nosi vlastitu odjeću.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučio o tužbi te je svoju odluku obrazložio pa stoga postupanje istog nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pak, samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer ista nije uspjela sa svojom žalbom, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu 11. prosinca 2020.