Poslovni broj: 57 Pž-2025/2019-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-2025/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. Z., A. D. 15, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. S. d.o.o. Z., J. 9d, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 13.530,80 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-152/2017 od 26. listopada 2018., 11. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-152/2017 od 26. listopada 2018. u točkama II., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-234/2012 od 29. veljače 2012. (točka I. izreke), naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.530,80 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 403,20 kn sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovrhe u iznosu od 403,70 kn (točka III. izreke), naložio tuženiku naknaditi tužitelja troškove parničnog postupka u iznosu od 339,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka V. izreke) i odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka VI. izreke).

U obrazloženju presude sud navodi da tužitelj zahtijeva plaćanje naknade za poslove obavljene poslove zaštite na radu i zaštite od požara u objektima u Zagrebu pojedinačno označenim u priloženim Ugovorima o obavljanju poslova do 17. svibnja 2010. i preostali neisplaćeni dio naknade za obavljeni servis cirkulacione pumpe prema računu broj 092689. Imajući u vidu da među strankama nije sporno da je tuženik do 17. svibnja 2010. upravljao spornim trgovačkim centrima jer je tada tuženik uputio izjavu o raskidu navedenih ugovora, sud je o tuženikovoj prigovornoj tvrdnji plaćanja duga odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tuženik na tu okolnost nije priložio dokaze. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj sukladno ugovorima koje je imao sklopljene sa tuženikom izvršio svoju ugovornu obvezu i obračunao naknadu utuženim računima u iznosu od 13.530,00 kn koje tuženik neosnovano odbija

platiti dok je u odnosu na zahtjev za naknadu za obavljeni servis cirkulacione pumpe prema računu 092689 utvrdio da je tuženik platio skoro cjelokupni iznos po tom računu i bezrazložno obija platiti preostali iznos od 0,80 kn. Zato je sud primjenom odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.
Odluka o trošku donesena je primjenom čl. 154. t. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

Protiv presude u točkama II., IV. i VI. izreke tuženik je podnio žalbu navodeći da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. S obzirom na nespornu činjenicu raskida ugovora od 17. svibnja 2010. neosnovano je tuženiku dosuđena obračunata naknada za cijeli mjesec svibanj 2010. i pogrešno je utvrđena visina dosuđene naknade. Sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika od 15. listopada 2018. u kojem osporava tužiteljevo obavljanje usluge iako koji je predan sudu putem faxa u 8.56 h odnosno prije održavanja ročišta u 9.30 h na kojem je i zaključena glavna rasprava. Zbog navedenog pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2., čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Sadržaj žalbenih navoda svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan jer se presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zahtjeva za plaćanje naknade za obavljene poslove zaštite na radu i zaštite od požara u objektima u Zagrebu pojedinačno označenim u priloženim Ugovorima o obavljanju poslova i neisplaćeni dio naknade za obavljeni servis cirkulacione pumpe sve u ukupnom iznosu od 13.530,80 kn, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te je za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu proturječni.

Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj tvrdi da je sud propustio uzeti u obzir navode iznesene u podnesku od 15. listopada 2018. jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud jasno i pravilno naveo da u tom podnesu tuženik ponavlja navode iznesene tijekom postupka, a koji se, u biti, svode na tvrdnju osporavanju visine i osnovanosti tužbenog zahtjeva bez konkretnih navoda o razlozima osporavanja i prilaganju dokaza na tu okolnost. Stoga je i neosnovan žalbeni navod kojim žalitelj tvrdi da je osporio tužiteljevo obavljanje usluga u tom podnesku jer iz sadržaja podneska to ne proizlazi.

Žalbeni navodi kojima žalitelj tek u žalbi određeno osporava utvrđenu visinu naknade za razdoblje od 1. svibnja do 15. svibnja 2010. navodeći da je ona određena u previsokom iznosu zapravo se svode na iznošenje novih činjenica koje se u žalbi ne mogu iznositi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a) slijedom čega sud ih nije uzeo u razmatranje prilikom odlučivanja o žalbi.

Pravilna je i odluka o zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a) kao i odluka o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a) koja je pravilno obrazložena.

Zbog iznesenog tuženikova žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. prosinca 2020.

Sudac Mirta Matić