Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu
tužitelja i predlagatelja osiguranja A. P..A. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici

iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. iz R. protiv tuženika i protivnika osiguranja
M.D.B. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Đ., odvjetnik u R., radi isplate

42.583,46 kuna s kamatom te povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2020. u

prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 11. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
poslovni broj Ovrv-26/2020 od 10. ožujka 2020., koje je donio javni bilježnik O. S. O. sa

sjedištem u R., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od

26.983,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog

iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 515,09 kuna od 10. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.292,28 kuna od 11. listopada 2019. do isplate, - na iznos od 4.200,00 kuna od 11. listopada 2019. do isplate, - na iznos od 160,00 kuna od 22. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 4.200,00 kuna od 15. studenog 2019. do isplate, - na iznos od 312,50 kuna od 30. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 312,50 kuna od 4. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 1.391,09 kuna od 6. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 4.200,00 kuna od 28. prosinca 2019. do isplate, - na iznos od 4.200,00 kuna od 12. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 4.200,00 kuna od 23. siječnja 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka
ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 2.312,04 kuna te predvidive troškove
postupka ovrhe od 993,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od

10. ožujka 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te se u tom
dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

1. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 15.600,00 kuna te se u tom
dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni
broj Ovrv-26/2020 od 10. ožujka 2020., koje je donio javni bilježnik O. S. O. sa sjedištem u R.

2. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja od 30.
lipnja 2020. za određivanje prethodne mjere koji glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja A. P..A.
d.o.o., OIB: …, prema protivniku osiguranja M.D.B.d.o.o., R., OIB: …, na isplatu

iznosa od 26.983,46 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu te nastalih troškova

postupka uvećanih za zakonsku zateznu kamatu određuje se

prethodna mjera

I. zabranom banci da protivniku osiguranja M.D.B.d.o.o., R., OIB: … ili trećoj

osobi po nalogu protivnika osiguranja isplati s računa protivnika osiguranja novčani iznos

od:

-26.983,46 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od dana dospijeća svakog
pojedinog iznosa, pa do pljenidbe;

-3.305,29 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od 10 .ožujka 2020. godine
pa do pljenidbe odnosno,

nalogom Financijskoj agenciji da po svim računima koji se vode pod osobnim
identifikacijskim brojem protivnika osiguranja zabrani isplatu novčanog iznosa od:
-26.983,46 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od 10. srpnja 2020. godine
pa do pljenidbe;

- 3.305,29 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koja kamatu koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od 10.ožujka

2020. godine pa do pljenidbe;

2

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

bilo protivniku osiguranja, bilo trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja.
II. Ova prethodna mjera trajat će do proteka petnaest dana nakon nastupanja
uvjeta za ovrhu.

III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."
3. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 3.776,00 kuna na ime
prouzročenog parničnog troška u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

Tužitelj je kao ovrhovoditelj 27. veljače 2020. podnio prijedlog za ovrhu javnom
bilježniku O. S. O. sa sjedištem u R. protiv tuženika radi isplate iznosa od

42.583,46 kuna na temelju vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki sa zakonskom
zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-26/2020 od 10. ožujka 2020., kojim je cijelosti
prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da ništa ne
duguje ovrhovoditelju jer je iznos od 13.183,46 kuna podmiren na temelju Ugovora o ustupu
kojim je ovršenik na ovrhovoditelja prenio svoju tražbinu koju ima prema G. R. od 3.
ožujka 2020. Preostali iznos od 29.400,00 kuna je neosnovan. Ovrhovoditelj kao najmodavac
i ovršenik kao najmoprimac sklopili su 18. siječnja 2019. Ugovor o najmu osobnih vozila, a 3.
veljače 2019. Aneks tog Ugovora, kojim se ovrhovoditelj obvezao dati u najam ovršeniku 18
vozila na razdoblje od 15. travnja 2019. do 15. kolovoza 2019. i 7 vozila na razdoblje od 1.
lipnja 2019. do 1. rujna 2019. i to za cijenu od 3.780,00 kuna s PDV-om za vozila klase

E. i 4.200,00 kuna s PDV-om za vozila klase I. Osporeni iznos od 29.400,00 kuna odnosi se

na sedam najamnina u iznosu od 4.200,00 kuna za razdoblje od kolovoza 2019. do veljače

2020. za vozilo D. D., registarske oznake i broja RI …. Navedeno vozilo ovršenik je dao u

najam G. D. 2. srpnja 2019. do 6. srpnja 2019. G. D. je počinio kazneno djelo utaje na

način da ovršniku predmetno vozilo nikada nije vratio, niti je vozilo pronađeno, time je stvar

koja je predmet najma propala događajem za koji nije odgovorna niti jedna ugovorna stranka

pa je temeljem čl. 578. Zakona o obveznim odnosima ugovor o najmu prestao temeljem

Zakona u srpnju 2019. Stoga ovršenik nije dužan platiti utuženu najamninu.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-167/2020-3 od 15. lipnja 2020., rješenje o
ovrsi poslovni broj Ovrv-26/2020 od 10. ožujka 2020. stavljeno je izvan snage u dijelu u
kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu
nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom kod
suda 30. lipnja 2020. navodi da tuženik u prigovoru tvrdi da nije dužan platiti najamninu zbog
propasti predmetnog najma. No, činjenica da je predmetno vozilo ukradeno ne anulira obvezu
tuženika na isplatu ugovorenog iznosa najamnine. Tuženik je u trenutku predaje unajmljenih
vozila u podnajam bio dužan postupati s povećanim stupnjem dužne pažnje. Tuženik i sam
priznaje da po isteku Ugovora o najmu i pripadajućih Aneksa, predmet najma nije vratio
tužitelju.

Tužitelj je u istom podnesku snizio tužbeni zahtjev za iznos od 15.600,00 kuna (list 30
spisa). Stoga predlaže da sud prihvati sniženi tužbeni zahtjev.

Tuženik je dodao da, ako je činjenična osnova predmetne tužbe Ugovor o najmu, taj
Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 15. kolovoza 2019., a najamnine su utužene od

15. rujna 2019. nadalje.

3

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

Tužitelj je naveo da su stranke bile u kontaktu i da vozila nisu bila vraćena po isteku
Ugovora te da je najmodavac i dalje fakturirao vozila sve dok u prosincu 2019. nije
obaviješten da je vozilo otuđeno i da neće biti vraćeno.

Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu
utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih
dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8.
Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i
70/19.).

Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:
Tužitelj je prvotno u tužbenom zahtjevu tražio plaćanje iznosa glavnice od 42.583,46
kuna s kamatom.

U podnesku zaprimljenom kod suda 30. lipnja 2020. tužitelj je snizio tužbeni zahtjev
za iznos glavnice od 15.600,00 kuna pa s obzirom da sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak
povlačenja tužbe, to je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem utvrdio da je
tužba povučena za taj iznos te je u tom dijelu temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo predmetni
platni nalog za navedeni iznos (t. 1. izreke rješenja).

Dakle, sniženi tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje najamnine u iznosu od 26.983,46 kuna prema izvodu otvorenih stavki (list 4-5 spisa).

Sniženi tužbeni zahtjev je neosnovan.

Među strankama nije sporno da su tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac
sklopili 18. siječnja 2019. Ugovor br. 2/19 o najmu osobnih vozila, a 3. veljače 2019. Aneks
tog Ugovora, kojim se tužitelj obvezao dati u najam tuženiku 18 vozila na razdoblje od 15.
travnja 2019. do 15. kolovoza 2019. i 7 vozila na razdoblje od 1. lipnja 2019. do 1. rujna

2019. (čl. 2., Ugovor i Aneks na listu 21-23 spisa).

Stranke su u čl. 7. ugovorile cijenu mjesečnog najma od 3.780,00 kuna s PDV-om za vozila klase E. i 4.200,00 kuna s PDV-om za vozila klase I.

Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

Sporno jest je li tuženik dužan platiti utužene najamnine s obzirom na tuženikove
navode da je predmetno vozilo dao u najam trećoj osobi (G. D.) 2. srpnja

2019., a koja je počinila kazneno djelo utaje na način da predmetno vozilo nikada nije vratila
tuženiku, niti je vozilo ikada pronađeno. Tuženik je također osporio tužbeni zahtjev navodeći
da je činjenična osnova predmetne tužbe ugovor o najmu te da je Ugovor istekao 15. kolovoza

2019., a predmet tužbenog zahtjeva su najamnine od 2. rujna 2019. nadalje.

Iz tužbe proizlazi da je činjenična osnova tužbe Ugovor br. 2/19 o najmu osobnih
vozila temeljem kojeg tužitelj od tuženika traži isplatu mjesečne najamnine u iznosu od po

4.200,00 kuna za razdoblje od rujna 2019. do veljače 2020. za vozilo D. D.,
registarske oznake i broja RI ... Predmetno vozilo je tužitelj nesporno predao na
uporabu tuženiku, a tuženik ga je nesporno dao u najam trećoj osobi (G. D.) od 2. srpnja

2019. do 6. srpnja 2019. (Ugovor o najmu na listu 24 spisa), a koja je po navodima

tuženika počinila kazneno djelo utaje na način da tuženiku predmetno vozilo nikada nije vratila,

niti je vozilo pronađeno (dopis Policijske postaje od 2. listopada 2019., list 25 spisa).

Tuženik nesporno predmetno vozilo iz naprijed navedenih razloga nije vratio tužitelju.

4

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

Kako je naprijed navedeno, a što među strankama nije sporno, predmetni Ugovor broj
2/19 o najmu osobnih vozila sklopljen je između stranaka na određeno vrijeme i to do 15.
kolovoza 2019. sukladno čl. 2. Aneksa Ugovora.

Sukladno odredbi čl. 574. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a,
"Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) ugovor o najmu sklopljen na
određeno vrijeme ili mu je trajanje određeno zakonom prestaje istekom toga vremena. Budući
da je predmetni Ugovor o najmu prestao protekom vremena 15. kolovoza 2019. sukladno čl.

2. Aneksa Ugovora, to tužitelj neosnovano temeljem Ugovora o najmu br. 2./19, koji je
prestao, traži plaćanje najamnine od tuženika za razdoblje nakon prestanka predmetnog
Ugovora.

Također se ističe da sud utvrđuje neosnovanim tužiteljeve navode da je tražio plaćanje
najamnine jer da je tek u prosincu 2019. obaviješten da je vozilo otuđeno i da neće biti
vraćeno. Navedeno iz razloga što je iz dopisa Policijske postaje od 2. listopada 2019.
upućenog tužitelju po njegovom zahtjevu utvrđeno da je tužitelj najkasnije 2. listopada 2019.
imao saznanja o tome da je predmetno vozilo otuđeno (dopis Policijske postaje na listu 25
spisa).

S obzirom da je činjenična osnova tužiteljevog potraživanja najamnine Ugovor o
najmu koji je prestao protekom vremena, to tužitelj neosnovano temeljem istog traži plaćanje
najamnine od tuženika za razdoblje nakon prestanka predmetnog Ugovora. Stoga je sud
ukinuo predmetni platni nalog u iznosu od 26.983,46 kuna na temelju odredbe čl. 451. st. 3.
ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (izreka presude).

Napominje se da je nakon proteka ugovorenog vremena najmoprimac dužan vratiti
stvar najmodavcu sukladno odredbi čl. 566. st. 1. ZOO-a. Budući da navedeno tuženik kao
najmoprimac nesporno nije učinio, to bi najmodavac imao pravo zahtijevati naknadu štete
zbog toga što ne može rabiti stvar ili je dati drugome u najam. Međutim, tužitelj u
konkretnom slučaju ne zahtjeva naknadu štete, već traži plaćanje najamnine za razdoblje od
rujna 2019. nadalje, odnosno za razdoblje nakon što je protekom vremena 15. kolovoza 2019.
prestao predmetni Ugovor o najmu. Tužitelj činjenice vezane za utvrđenje jesu li ispunjene
sve pretpostavke za utvrđenje tuženikove odgovornosti za štetu nije naveo u činjeničnoj
osnovi tužbe, niti je na te okolnosti predložio izvođenje dokaza. Stoga je tužbeni zahtjev
valjalo odbiti kao neosnovan.

U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne
iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju
te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (čl. 461.a ZPP-a).

U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane
tražbine.

Prijedlog za određivanje prethodne mjere od 30. lipnja 2020. sud je ocijenio neosnovanim.

Odredba čl. 501.a. ZPP-a poseban je propis za određivanje prethodne mjere, sukladno
kojem će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv
platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima
za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu
tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu
iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća
vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Slijedom toga, pretpostavke za određivanje prethodne
mjere u tim postupcima valja ocjenjivati prvenstveno u skladu s odredbom čl. 501.a ZPP-a,
dok se u odnosu na sve drugo supsidijarno primjenjuju odredbe Ovršnog zakona.

5

Poslovni broj: 6. Povrv-167/2020-9

U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a
ZPP-a ispunjena je, budući da je predlagatelj u podnesku zaprimljenom kod suda 30. lipnja

2020. u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-26/2020 od 10. ožujka 2020., kojeg
je donio javni bilježnik O. S. O. sa sjedištem u R., predložio određivanje prethodne mjere

sadržaja kao u t. 2. izreke rješenja.

Međutim, nije ispunjena i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere budući
da je iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava sud utvrdio da je tuženik uspio u sporu,
odnosno da je tužbeni zahtjev neosnovan. Budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz
čl. 501.a ZPP-a, sud je donio odluku kao u t. 2. izreke rješenja.

Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-
a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične
troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 42.583,46
kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 3.776,00 kuna (t. 3. izreke rješenja).

Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske
pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 776,00 kuna sukladno Zakonu o
sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi
("Narodne novine" broj 53/19) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i
107/15.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora
protiv rješenja o ovrsi i podneska od 10. srpnja 2020. u iznosu od po 1.000,00 kuna (ukupno

2.000,00 kuna) sukladno Tbr. 8/1 te troška zastupanja na ročištu 28. listopada 2020. u iznosu
od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9/1.

Rijeka, 11. prosinca 2020.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest)
dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se
podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne
primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

6